DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Tada, već umoran od života, svoje zadnje radne godine provodi u Križevcima, gdje je nakon umirovljenja mirno i spokojno dočekao svoj kraj 1. 12. 1993. godine. No, pisati ili govoriti o životu i radu ing. Mladena Rikatija uistinu je smjelost. Za sve one koji su Mladena znali ili čak imali sreću upoznati ga, jasno je, kako je nemoguće riječima opisati sve ono što je »Riki« znao, mogao i značio. Imao sam sreću, da kao križevački gimnazijalac, u ljetnoj zaradi »čekićam« stabla odabrana rukom ing. Rikatija. Prve sam fazane i zečeve lovio uz ing. Rikatija i mog pok. oca. Tada, to nisam mogao znati. Sada već dugo i dobro znam da je bio velik, u struci nedostignut, zaljubljenik ljepo te, erudita, čovjek uzornih životnih i radnih načela. Živa svjedočanstva njegova rada, ljubavi i beskrajnog davanja, danas su, od njega njegovane, prelijepe sastojine kitnjaka i bukve na Kalniku; danas su šumari, prijatelji i kolege, koji su imali sreću živjeti, raditi i učiti uz ing. Rikatija. Učiti od njega struku, poštenje i ljubav, učiti, biti darivani obiljem i raskoši njegova duha. Svaki susret s RIKIJEM od struke do druženja, bio je ekstrakt pravih vrijednosti života. Treba li reći, da u svom bogatstvu duha nije pravio razlike; niti godina, niti položaja. Dijelio je ljepotu i dobro oko sebe, a ona je, dijeleći, uvijek i za njega bivala veća. Bio nam je uzor, vodilja, idol, bio nam je otac i učitelj. Bio je naš pajdaš u lovu na trčke, fazane i zečeve; s nama je namočio noge loveći patke, s nama je gledao zalaze sunca i zvijezde noću, s nama je vino pio, s nama je u ljepoti uistinu BIO. Otišao je u vječnost, tiho, nečujno, kao što svjetlost dana može odlaziti. Nije nam dao priliku oprostiti se, pozdraviti. Tako je sigurno i bolje. Ostao je ponovno nedostignut, velik, ostao je uz nas u šumi, u lovu, u kleti. Ostao je zauvijek u nama! Tomislav Starčević |