DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1995 str. 30 <-- 30 --> PDF |
B. Hrašovec: FEROMONSKE KLOPKE - SUVREMENA BIOTEHNIČKA METODA U INTEGRALNOI ZAŠTITI ŠUMA... Šumarski list br. 1-2, CIX (1995), 27-31 Slika 1. Žestok napad crnogoričnog ljestvičara {Xyloterus lineatus) na vjetrom izvaljenim jelovim stablima. Heavy attack of striped ambrosia beetle (Xyloterus lineatus) on windfelled fir trunks. gdje se u sastojini nalaze prikladna stabla za njihov razvoj. Ova pojava mirisne komunikacije nepobitno je dokazana, a kemijski nositelj informacije dobiva naziv feromon (u znanstvenim krugovima nekada kairomon, a danas sve češće semiokemikalija). Kod potkornjaka feromoni predstavljaju orijentacijsku tvar na koju po zitivno reagiraju podjednako ženke i mužjaci pa ih se naziva populacijskim ili agregacijskim feromonima. Postoje i drugi principi nastanka feromona kao i njihova različita djelovanja na ponašanje kukaca, no jedinstveno im je da djeluju u izuzetno malenim koncentracijama, da su često specifični na razini vrste i da ih kukci mogu nepogrešivo razabrati u obilju drugih tvari. Vrlo je važna pritom činjenica da kukci nisu svjesna bića te da im je hijerarhijski najvažniji osjet mirisa. To ima za posljedicu da na feromone reagiraju jednoznačno što ih čini upravljivima i predvidivima u ponašanju. Primijenjenoj znanosti ovime se nudi mogućnost manipuliranja populacijama potkornjaka. Kontroliranim ispuštanjem feromona na prikladno odabranim mjestima u sastojini, šumari su dobili novu metodu kontrole njihove pojave i brojnosti te zaštite ugroženih stabala odvlačenjem glavnine populacije potkornjaka u postavljene klopke. 1 Zanimljivo je spomenuti da je prag osjetljivosti kukaca na mirisne tvari izuzetno nizak te da je elektroantenografskim mjerenjima utvrđena percepcija u količini od samo nekoliko molekula. Osim izuzetne osjetljivosti izraženo je i svojstvo species-specifičnosli tj. pojave da jedna vrsta može točno prepoznati miris pripadnika svoje vrste bez obzira na prisutnost mnogih drugih mirisa. Ovo je svojstvo posebno uočljivo kod reda leptira (Lepidoptera) gdje je mehanizam mirisne komunikacije kukaca nešto drukčiji nego kod potkornjaka. OSNOVNE IZVEDBE FEROMONSKIH KLOPKI Basic designes of bark beetle U našoj operativi, a i u većini zemalja koje se koriste ovom metodom kontrole štetnika najbolje je poznata tzv. »Bakkeova« klopka2 (Slika 2.) Vrlo jednostavnog oblika i praktična za uporabu, ova se klopka i danas rabi pretežno za lov smrekinog pisara (Ips typographies). U novije vrijeme sve su češće klopke četvrtastog oblika (Slika 3.) koje se sve više upotrebljavaju kako za smrekinog pisara tako i za lov šestozubnog smrekinog potkornjaka (Pityogenes chalcographus) i crnogoričnog ljestvičara (Xyloterus lineatus). Oba oblika klopki izrađuju se od plastike što ih čini prikladnim za terensku uporabu i otpornim na djelovanje atmosferilija. Što se tiče boje plastike, postoje izvedbe u bijeloj i sivoj, odn. crnoj boji, s time da pretežu tamno obojene klopke čija je učinkovitost ulova veća, posebice na svjetlijim položajima. Na crne klopke smanjen je i dolet korisne parazitske entomofaune. U unutrašnjost klopke (ako postoji šupljina kao u slučaju ove dvije klopke) stavlja se njen najvažniji dio — feromonski dispenzer3, koji se ne smije otvarati već se tkaninasti uložak (obično zelene ili bijele boje) zajedno s neoštećenom polietilenskom vrećicom ulaže " Nazvana tako po Norveškom znanstveniku A. Bakkeu, pioniru istraživanja ove vrste na potkornjacima sjeverne Europe. Plastična polietilenska vrećica u kojoj se nalazi komadić tkanine natopljen feromonom. u unutrašnjost klopke. Molekule feromona polako hlape prodirući kroz polietilensku stijenku koja djeluje kao gusto sito, sprečavajući prebrzo hlapljenje i gubitak djelotvornosti aktivne tvari. Privučeni mirisom, potkornjaci slijeću na površinu klopke, ulaze u unutrašnjost i padaju na dno gdje ostaju konzervirani do obilaska osobe zadužene za sabiranje imaga i vođenje brige oko postavljanja i održavanja klopki. Kao konzervans se može koristiti slabo hlapiva borna kiselina (u praksi ima i dobrih iskustava s deterdžentom razmućenim u vodi). Redovnim obilaskom klopki (svakih nekoliko dana), može se dobiti realna slika dinamike njihova rojenja, dok je za potrebe evidencije gustoće njihove populacije dovoljna i manja učestalost sakupljanja ulovljenih imaga. Uredno sakupljena imaga potrebno je izbrojati (najčešće se koristi volumetrijska metoda — odnos broja imaga po jedinici volumena), a po potrebi osušiti ili konzervirati u 75% alkoholu i poslati nadležnoj službi. Klopke se mogu postavljati pojedinačno (najčešće u našoj praksi) ili u skupinama oblika slova »Y«, čime se postiže optimum iskorištenja klopke posebno u uvjetima visokih gustoća populacija potkornjaka (Slika 4.). Važan je i odabir mjesta postavljanja klopke, odnosno udaljenost do obližnjih stabala. Treba paziti da klopka oko koje se roji veliki broj potkornjaka ne postane |