DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1995 str. 38 <-- 38 --> PDF |
D. Getz: UGROŽENOST NEKIH VRSTA LOVNE DIVLJAČI I TRAJNO ZAŠTIĆENIH ŽIVOTINJA OD PRIMJENE... Šumarski list br. 1-2, CIX (1995), 33-38 RONOM zbog štete koju su prouzročili na pokusnim parcelama sjemenskog kukuruza. Obični galeb (Larus ridibundus L., 1758) Osim spomenutih vrsta ptica trovanju su izloženi i galebovi, posebice vrsta obični galeb, koja je najčešća u ovom kraju. Galebovi se hrane pretežito ribom, ali ih sve češće zapažamo na oranicama i gradskim smetištima. Uginule galebove pronalazili smo oko Kopačkog jezera, na ribnjacima PIK-a »Belje«, na Staroj biljskoj Dravi i na drugim mjestima u Baranji. Svi nađeni primjerci bili su lagani kao pero. Pojedine žive primjerke odnosili smo u Institut, i pokušali ih liječiti. Unatoč davanju prirodne hrane te vitaminskih koktela, ugibali su za kratko vrijeme. Postoji sumnja da su ptice možda ugibale od bolesti. Divlje guske (Anser, Brisson, 1760) Na području Zoorezervata »Kopački rit« i istoimenog Parka prirode već godinama opstoji populacija sive divlje guske (Anser a. anser L., 1758). Tijekom listopada dolaze i druge vrste gusaka. Najbrojnije su guske glogovnjače (Anser fabalis L., 1758). Jata su vrlo velika i često broje više od 30.000 primjeraka. Noće na Kopačkom jezeru, a preko dana odlaze na oranice i polja PIK-a »Belje« i preko Dunava u Bačku gdje se zadržavaju i hrane. Uginuća divljih gusaka prijavila je Šumarija »Tikveš «. Nađeno je 24. uginule divlje guske (vrsta nije utvrđena) za koje se sumnja da su otrovane nepoznatim zaštitnim sredstvom (Gec, 1972.). Riječna riba (Pisces) Na području baranjskog podunavlja živi 43 autohtone i 8 aloktone vrste ribe. Riba živi u otvorenom toku rijeke Dunava i Drave, te u brojnim melioracijskim kanalima i barama nezaštićenog i zaštićenog (od poplave) područja Baranje. Uginulu otrovanu ribu nalazili smo u kanalima pustara: »Jasenovac«, »Sokolovac« i »Mirkovac«, u kanalu Barbara i u Staroj biljskoj Dravi. Najugroženije porodice riba su: štuke (Esocidae), šaranke (Cyprinidae), somovi (Siluridae) i grgeči (Percidae), tj. vrste: crvenperka, deverika, kesega, obični šaran, štuka, som, smuđ. Utjecaj zaštitnih sredstava na ostali živi svijet hidroekosustava istraživanog područja nije ispitan. Utvrđeno je samo pogoršanje ekoloških uvjeta i nestanak nekih životinjskih vrsta. RASPRAVA I ZAKLJUČAK Discusion and conclusion Suočeni sa činjenicom da se danas u zaštiti šumskih i ratarskih kultura koristi oko 630 različitih zaštitnih sredstava (Maceljski et al., 1993.) od kojih je većina otrovna za životinje, zabrinuti smo za opstanak rijetkih i prorijeđenih vrsta koje su od posebnog kulturnog, edukativnog, znanstvenog i turističkog značenja za Baranju i istočnu Slavoniju. Pri tome mislimo i na europskog zeca, vrlo značajnu lovnu divljač, koja postaje sve rjeđa kao i orlove štekavce kojih u Baranji ima još oko 18 pari. U tablici 1. navedeni su pojedinačni slučajevi uginuća životinja za koje nismo sa sigurnošću utvrdili uzročnika iz razloga što su kemijsko-biološke analize vrlo skupe, a često ne dokazuju vrstu upotrebljenog zaštitnog sredstva kojim je neka životinja otrovana. O trovanju divljih svinja kod sela Draža postoje različita mišljenja. Neki lovni stručnjaci vjeruju da je trovanje prouzročeno otrovnim mamcima za miševe i voluharice (rodenticidima), a drugi ga pripisuju trovanju ureom s kojom se najčešće pa priručnim stovarištima u blizini oranica ne ophodi s dovoljnom pozornošću. Osim divljih svinja ugrožena je i srneća divljač (poljski tip srne). Prema informacijama članova lovač kih društava »Zec« iz Branjine i »Srndać« iz Kneževa, prvo veće ugibanje srneće divljači zabilježeno je 1983. godine. Pomor srna u 1990. godini prouzročen je insekticidom Thiodanom E-35, koji nema uporabnu dozvolu za uništavanje glodavaca. Spomenutim insekticidom prvi su se počeli koristiti vinogradari i voćari koji su sasvim slučajno ustanovili njegovu učinkovitost u suzbijanju glodavaca. Nakon toga počeli su ga koristiti i ratari na djetelištima (Špoljarić, 1992.). Thiodan E-35 je zaštitno kemijsko sredstvo vrlo pogibeljno za divljač ukoliko se primjenjuje na otvorenim, neogradenim površinama. Štete divljači bile bi znatno manje da se prije tretiranja postavi poljari, koji bi za vrijeme karence sprečavali dolazak divljači. Osim srna, uginuo je i veći broj običnih zečeva (Lepus europaeus Pallas, 1778.) i stanoviti broj vrlo korisnih rovki (Soricidae), koje obično prate najezde miševa i voluharica s kojima se i hrane. Ugroženost rovki nije posebno istraživana, stoga se ne zna prava veličina štete. Uvjerljiva je pretpostavka, da se nakon suzbijanja glodavaca javlja tzv. »biološki vakuum«, privremeni nestanak rovki, koji će kroz neko vrijeme ispuniti pridošle rovke iz bliže okolice. |