DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1995 str. 39     <-- 39 -->        PDF

D. Getz: UGROŽENOST NEKIH VRSTA LOVNE DIVLJACI I TRAJNO ZAŠTIĆENIH ŽIVOTINJA OD PRIMJENE... Šumarski list br. 1-2, CIX (1995), 33-38
Od intoksikacije zaštitnim sredstvima nisu pošteđeni
ni najvredniji predstavnici naše faune kao što su
orlovi štekavci. Orlovi štekavci načinom prehrane podsjećaju
na orlove lešinare. Istraživanjima u Baranji od
1985. — 1990. godine zapaženo je da se hrane uginulim
prascima, uginulom jelenskom i srnećom divljači, ostacima
iznutrica krupne divljači koje lovci ostavljaju nakon
odstrela (Ham, Mikuska, Gec, 1989.). Često hvataju
bolesne, ranjene i iznemogle divlje patke i guske.
Nažalost, hrane se i otrovanom i uginulom ribom zbog
čega se i sami truju i ugibaju. Stručnjaci za pesticide
negiraju mogućnost lančanog trovanja jer su karencc
suvremenih zaštitnih sredstava kratke, a dolazi i do
razgradnje otrova u tijelu uginule životinje.


Ratarima povremeno pričinjavaju štete vrane gačci
{Corvus frugilegus L., 1758). U 1993. godini u samom
gradu Osijeku i bližoj okolici bilo je 15 kolonija gačaca


(1.118 pari, Mikuska Tibor, 1993.). Tijekom jeseni
pridružuju im se jata sa sjevera koja broje više od
30.000 ptica. Za vrijeme gniježđenja u mjesecima travnju
i svibnju vrane gačci pričinjavaju štetu na kulturama
žitarica. Do prenamnoženja gačaca došlo je zbog
obilja hrane koje pruža slavnonsko-baranjska stepa i
nestanka prirodnih neprijatelja jastrebova i sokolova.
Prema provjerenim informacijama uginule vrane
gačci u blizini Agronomskog fakulteta otrovane su Facironom
(25%), vrlo otrovnim rodenticidom, koji također
nema uporabnu dozvolu za uništavanje škodljivih
ptica. Jedini dozvoljeni kemijski preparat za odbijanje
vrana je repelent Metiocarb (Mesurol 50 ili WP
Metiocarb), no izgleda da ga ratari rijetko koriste zbog
neučinkovitosti.


Od trovanja nisu pošteđene ni druge korisne ptice
koje se zadržavaju na rubu ili u samoj kulturnoj stepi
kao npr. fazani, trčke i prepelice.


Ugibanje galebova nije objašnjeno. Galebovi se
rado zadržavaju oko gradskih deponija, gdje se hrane
različitim otpacima hrane. Nije isključivo da se na
takvim mjestima zaraze bolešću ili otruju nekim odbačenim
otrovnim otpadom.


U spomenutom razdoblju pronalazili smo pokuju
uginulu ili oboljelu divlju patku (vrste: Anas acuta,
Anas platyrhynchos), divlju gusku, crnu rodu, velikog
vranca, sivog ždrala, za koje nismo mogli utvrditi uzroke
uginuća ili oboljenja. Pretpostavljamo da su životinje
bile nastrijeljene lovačkom sačmom.


Divlje guske, 24 primjerka, nađene su na obali
Kopačkog jezera. Iako nismo mogli dokazati trovanje,
s velikom sigurnošću tvrdimo da su uginule od nepoznatog
pesticida. Slučaj je prijavio lugar Kalkan Pavao
(1964.). Nismo mogli utvrditi vrstu divlje guske. Pretpostavljamo
da se radilo o vrstama guska lisasta, Anser
albifrons (Scop., 1769), guska glogovnjača, A. fabalis
(Lath., 1787) ili obična siva divlja guska, A. anser(L.,
1758) koja se redovito gnijezdi u Kopačkom ritu.


U ugroženu skupinu kralježnjaka pripada i riječna
riba. Česti su slučajevi masovnog ugibanja zbog visoke
koncentracije zaštitnih sredstava i umjetnih gnojiva u
vodi melioracijskih kanala. U uzorku ribe (srebrni karaš,
štuka) koji je 1978. g. predan na analizu u Institut
za provjeru kvalitete hrane, pronađen je insekticid
Dieldrin u koncentraciji mnogo većoj nego što su dozvoljavali
ondašnji propisi. Zanimljivo je da je uzorkovanje
izvršeno u vodi kanala Sakadaš i u Kopačkom
jezeru za koju se smatralo da je znatno čišća od vode
u spomenutim melioracijskim kanalima.


Utjecaj zaštitnih sredstava na planktonske skupine
životinja nije do sada istražen. Iz dostupnih radova
(Zavod za prostorno planiranje i urbanizam Zajednice
općina Osijek, 1980.) vidljivo je pogoršanje ekoloških
uvjeta u vodenim ekosustavima. Tako npr. broj oligosaprobnih
bioindikatora iz vremena istraživanja Wojnaroviesa
u 1943. godini znatno se smanjio. U 1943.
godini nađena su 23 bioindikatora, 1970. samo 5, a
1977. nije nađen nijedan. Ostaje pitanje koliko su tome
pridonijeli pesticidi, a koliko drugi ekološki čimbenici.


Do trovanja i ugibanja divljači i drugih korisnih
životinja dolazi najčešće zbog nepažnje i nehata rukovatelja
otrovnim sredstvima. Ostavljanje zaštitnih sredstava
bez nadzora može biti pogibeljno za divlje svinje
koje noću obilaze oranice. Isto tako i pranje cisterni,
kanti te drugog posuda vodom iz melioracijskog kanala
može izazvati pomor ribe i drugih životinja koje žive
u vodi. Budući da većina melioracijskih kanala gravitira
prema Dunavu, otrovni efluent, iako u znatnom
razrjedenju, može nepovoljno utjecati na zoo i fitoplankton
ZOO rezervata i Parka prirode »Kopači rit«, a
može čak izazvati uginuće osjetljivih životinja.


Kolika se šteta nanosi lovstvu i zaštiti prirode uporabom
zaštitnih sredstava teško je reći, jer se slučajevi
trovanja zataškavaju i nastoje se što prije zaboraviti.
Mnogo otrovanih i uginulih životinja nije nikada pronađeno,
jer je prostor na kojem one žive vrlo velik,
a trajnost lesa relativno je kratka. Osim toga, mnoge
životinje koriste kao hranu uginule životinje, pa je
sasvim sigurno da će neku lešinu razvući divlje svinje,
eventualno gavranovi, vrane, orlovi i druge ptice.


Velika poljodjelska dobra kao što su PIK »Belje«
i IPK »Osijek« s brojnim ratarskim pogonima, koristili
su raznolika zaštitna sredstva. U tom korištenju rijetko
se pazilo na divljač i trajno zaštićene životinje. Praksa
pokazuje da se slučajevi trovanja ponavljaju, a izgleda
da će tako biti i u budućnosti sve dok se ne pooštri
kontrola prometa i uporabe zaštitnih sredstava. Veliki
je propust što se zaštitna sredstva ne koriste prema
uputama proizvođača. Dobar dio ratara, posebno samostalni
poljodjelci skloni su upotrebljavati jače koncentracije
(jače doze) nego što su propisane, jer pretpostavljaju
da će učinak biti veći. Nadalje, sa zaštitnim
sredstvima rukuju ponekad neovlaštene i needucirane
osobe zbog čega ugiba stoka i oboljevaju ljudi.