DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1995 str. 39 <-- 39 --> PDF |
D. Getz: UGROŽENOST NEKIH VRSTA LOVNE DIVLJACI I TRAJNO ZAŠTIĆENIH ŽIVOTINJA OD PRIMJENE... Šumarski list br. 1-2, CIX (1995), 33-38 Od intoksikacije zaštitnim sredstvima nisu pošteđeni ni najvredniji predstavnici naše faune kao što su orlovi štekavci. Orlovi štekavci načinom prehrane podsjećaju na orlove lešinare. Istraživanjima u Baranji od 1985. — 1990. godine zapaženo je da se hrane uginulim prascima, uginulom jelenskom i srnećom divljači, ostacima iznutrica krupne divljači koje lovci ostavljaju nakon odstrela (Ham, Mikuska, Gec, 1989.). Često hvataju bolesne, ranjene i iznemogle divlje patke i guske. Nažalost, hrane se i otrovanom i uginulom ribom zbog čega se i sami truju i ugibaju. Stručnjaci za pesticide negiraju mogućnost lančanog trovanja jer su karencc suvremenih zaštitnih sredstava kratke, a dolazi i do razgradnje otrova u tijelu uginule životinje. Ratarima povremeno pričinjavaju štete vrane gačci {Corvus frugilegus L., 1758). U 1993. godini u samom gradu Osijeku i bližoj okolici bilo je 15 kolonija gačaca (1.118 pari, Mikuska Tibor, 1993.). Tijekom jeseni pridružuju im se jata sa sjevera koja broje više od 30.000 ptica. Za vrijeme gniježđenja u mjesecima travnju i svibnju vrane gačci pričinjavaju štetu na kulturama žitarica. Do prenamnoženja gačaca došlo je zbog obilja hrane koje pruža slavnonsko-baranjska stepa i nestanka prirodnih neprijatelja jastrebova i sokolova. Prema provjerenim informacijama uginule vrane gačci u blizini Agronomskog fakulteta otrovane su Facironom (25%), vrlo otrovnim rodenticidom, koji također nema uporabnu dozvolu za uništavanje škodljivih ptica. Jedini dozvoljeni kemijski preparat za odbijanje vrana je repelent Metiocarb (Mesurol 50 ili WP Metiocarb), no izgleda da ga ratari rijetko koriste zbog neučinkovitosti. Od trovanja nisu pošteđene ni druge korisne ptice koje se zadržavaju na rubu ili u samoj kulturnoj stepi kao npr. fazani, trčke i prepelice. Ugibanje galebova nije objašnjeno. Galebovi se rado zadržavaju oko gradskih deponija, gdje se hrane različitim otpacima hrane. Nije isključivo da se na takvim mjestima zaraze bolešću ili otruju nekim odbačenim otrovnim otpadom. U spomenutom razdoblju pronalazili smo pokuju uginulu ili oboljelu divlju patku (vrste: Anas acuta, Anas platyrhynchos), divlju gusku, crnu rodu, velikog vranca, sivog ždrala, za koje nismo mogli utvrditi uzroke uginuća ili oboljenja. Pretpostavljamo da su životinje bile nastrijeljene lovačkom sačmom. Divlje guske, 24 primjerka, nađene su na obali Kopačkog jezera. Iako nismo mogli dokazati trovanje, s velikom sigurnošću tvrdimo da su uginule od nepoznatog pesticida. Slučaj je prijavio lugar Kalkan Pavao (1964.). Nismo mogli utvrditi vrstu divlje guske. Pretpostavljamo da se radilo o vrstama guska lisasta, Anser albifrons (Scop., 1769), guska glogovnjača, A. fabalis (Lath., 1787) ili obična siva divlja guska, A. anser(L., 1758) koja se redovito gnijezdi u Kopačkom ritu. U ugroženu skupinu kralježnjaka pripada i riječna riba. Česti su slučajevi masovnog ugibanja zbog visoke koncentracije zaštitnih sredstava i umjetnih gnojiva u vodi melioracijskih kanala. U uzorku ribe (srebrni karaš, štuka) koji je 1978. g. predan na analizu u Institut za provjeru kvalitete hrane, pronađen je insekticid Dieldrin u koncentraciji mnogo većoj nego što su dozvoljavali ondašnji propisi. Zanimljivo je da je uzorkovanje izvršeno u vodi kanala Sakadaš i u Kopačkom jezeru za koju se smatralo da je znatno čišća od vode u spomenutim melioracijskim kanalima. Utjecaj zaštitnih sredstava na planktonske skupine životinja nije do sada istražen. Iz dostupnih radova (Zavod za prostorno planiranje i urbanizam Zajednice općina Osijek, 1980.) vidljivo je pogoršanje ekoloških uvjeta u vodenim ekosustavima. Tako npr. broj oligosaprobnih bioindikatora iz vremena istraživanja Wojnaroviesa u 1943. godini znatno se smanjio. U 1943. godini nađena su 23 bioindikatora, 1970. samo 5, a 1977. nije nađen nijedan. Ostaje pitanje koliko su tome pridonijeli pesticidi, a koliko drugi ekološki čimbenici. Do trovanja i ugibanja divljači i drugih korisnih životinja dolazi najčešće zbog nepažnje i nehata rukovatelja otrovnim sredstvima. Ostavljanje zaštitnih sredstava bez nadzora može biti pogibeljno za divlje svinje koje noću obilaze oranice. Isto tako i pranje cisterni, kanti te drugog posuda vodom iz melioracijskog kanala može izazvati pomor ribe i drugih životinja koje žive u vodi. Budući da većina melioracijskih kanala gravitira prema Dunavu, otrovni efluent, iako u znatnom razrjedenju, može nepovoljno utjecati na zoo i fitoplankton ZOO rezervata i Parka prirode »Kopači rit«, a može čak izazvati uginuće osjetljivih životinja. Kolika se šteta nanosi lovstvu i zaštiti prirode uporabom zaštitnih sredstava teško je reći, jer se slučajevi trovanja zataškavaju i nastoje se što prije zaboraviti. Mnogo otrovanih i uginulih životinja nije nikada pronađeno, jer je prostor na kojem one žive vrlo velik, a trajnost lesa relativno je kratka. Osim toga, mnoge životinje koriste kao hranu uginule životinje, pa je sasvim sigurno da će neku lešinu razvući divlje svinje, eventualno gavranovi, vrane, orlovi i druge ptice. Velika poljodjelska dobra kao što su PIK »Belje« i IPK »Osijek« s brojnim ratarskim pogonima, koristili su raznolika zaštitna sredstva. U tom korištenju rijetko se pazilo na divljač i trajno zaštićene životinje. Praksa pokazuje da se slučajevi trovanja ponavljaju, a izgleda da će tako biti i u budućnosti sve dok se ne pooštri kontrola prometa i uporabe zaštitnih sredstava. Veliki je propust što se zaštitna sredstva ne koriste prema uputama proizvođača. Dobar dio ratara, posebno samostalni poljodjelci skloni su upotrebljavati jače koncentracije (jače doze) nego što su propisane, jer pretpostavljaju da će učinak biti veći. Nadalje, sa zaštitnim sredstvima rukuju ponekad neovlaštene i needucirane osobe zbog čega ugiba stoka i oboljevaju ljudi. |