DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1995 str. 23 <-- 23 --> PDF |
D. Pićman: ODREĐIVANJE TEŽIŠTA ODJELA PRIMJENOM OSOBNIH RAČUNALA U SVRHU . . . Šumarski list br. 3, CXIX (1995), 91—103 (1984), P i č m a n (1993) i mnogi drugi strani i domaći autori. Na temelju objavljenih radova Amautovića Knežević&Sever (1992) za određivanje srednje udaljenosti privlačenja primjenjuju osobno računalo i kod toga primjenjuju sljedeću formulu: i-n yimt / I l i t Tumač znakova: l — srednja udaljenost privlačenja l. — stvarna udaljenost privlačenja pojedinog tereta m — masa pojedinog tereta t — troškovi privlačenja za pojedinu udaljenost Explanation oj´ Symbols: l — medium distance of dragging I. — actual distance fo dragging a single load m. — mass of a single load t. — costs of dragging for each distance Kod određivanja stvarne i teorijske srednje udaljenosti privlačenja u metodološkom smislu možemo se služiti analitičkim i empirijskim metodama. K n e ž e- v i ć (1990) navodi da se može odrediti na tri načina: * određivanje srednje udaljenosti privlačenja analitičkim ili grafoanalitičkim putem iz geometrijskog oblika sječine, * određivanje srednje udaljenosti privlačenja u ovisnosti od razmaka puteva, * određivanje srednje udaljenosti privlačenja kao funkcije gustoće mreže puteva. U svom radu S a b a d i (1992) navodi da se kratke udaljenosti privlačenja i niski troškovi postižu samo uz velike troškove šumskih cesta i obrnuto minimalna izdvajanja za šumske ceste utječu na udaljenosti privlačenja i troškove. Kod određivanja srednje udaljenosti privlačenja P i č m a n (1993) koristi digitalne modele terena i primjenjuje osobna računala. Autor pritom koristi metode koje su prethodno koristili i usavršili mnogi autori, a između svih ovdje ćemo spomenuti radove S h i b e & L of f 1 e r a (1990), S e s s i o n s a (1992), Durrst eina( 1992)idrugih. Ako pretpostavimo da je srednja udaljenost privlačenja neke šumske površine ona udaljenost koja povezuje težište površine s jednom od šumskih prometnica (šumska cesta, traktorska vlaka), onda je određivanje težišta jedan od najhitnijih elemenata za postizanje najveće točnosti. Osnovna pretpostavka ove tvrdnje leži u tome što smatramo da se optimalno gospodarenje nekom šumskom površinom s obzirom na otvaranje postiže kod optimalne otvorenosti šuma. Ako se privlačenje obavlja na nategnutom terenu onda se kod obračuna srednjih udaljenosti mora odrediti tzv. korekcijski čimbenik, odnosno srednji nagib terena za svaku pojedinu površinu (odjel ili odsjek). 2.3. Digitalni model terena Brzim razvojem elektronike digitalni model terena isto kao i informacijski sustav koji sadrži i obrađuje zemljopisne podatke (GIS) postaju sve dostupniji i prisutniji u šumarskoj znanosti i praksi. To omogućava automatsko povezivanje sa mrežom odnosno bazom podataka, pa se stoga dosadašnji mukotrpni ručni rad u potpunosti može izbjeći. Digitalni model terena (čija kratica na engleskom jeziku glasi DTM — Digital terrain model) prema Diirrsteinu( l 992) predstavlja zapravo topografski prikaz terena izrađen u obliku mreže obrojčanih četverokuta, kod kojeg svaka točka mreže predstavlja koordinate terena (x, y, z). Ovakav model moguće je prema austrijskoj tvrtki TDV (1993) izraditi i pomoću mreže trokuta poznatih koordinata (x, y, z). Prema Fritsch&Pfannensteinu(l 992) postoje tri osnovna načina transformacije osnovnih podataka u određen kvalitetan prikaz digitalnog modela terena: * nepravilna mreža trokuta, * pravilna mreža, * istovremeno korištenje pravilne i nepravilne mreže. Detaljno objašnjenje pojedinih načina izrade i prikazivanje daje u svom radu Kuša n (1994). Osobnim se računalom može izraditi mreža točaka tako da mu se da skup pravila koja točno određuju npr. maksimalni uspon koji transportno vozilo može savladati. S druge strane u takvim digitalnim modelima terena mogu se označiti čimbenici okoliša, kao npr. nesigurne padine koje se moraju izbjegavati, vodene površine i si. Da bi cjelokupan sustav mogao u potpunosti izvršiti svoj zadatak u ovakve modele terena mogu se ugraditi troškovne funkcije, kako bi se izračunali fiksni i varijabilni troškovi. U svakoj točki digitalnog modela terena uspostavlja se veza sa susjednom točkom mreže i na taj se način postiže jednakomjerno djelovanje po cijeloj površini, što daje željenu kakvoću prikaza. P i č m a n (1993) kod određivanja ekonomske opravdanosti izgradnje šumskih prometnica koristi digitalne modele terena cijele gospodarske jedinice »Bistranska gora«, gdje za odjele 5 i 19 3D model terena. |