DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1995 str. 27     <-- 27 -->        PDF

D. Pićman: ODREĐIVANJE TEŽIŠTA ODJELA PRIMJENOM OSOBNIH RAČUNALA U SVRHU . . . Šumarski list br. 3, CXIX (1995), 91—103
4. CILJ ISTRAŽIVANJA
Provedena istraživanja imaju za cilj da omoguće
odbir najtočnije inačice određivanja težišta kao osnovnog
elementa za točno određivanje srednje udaljenosti
privlačenja. Postavljanje mreže elementarnih
površina kvadratnog oblika veličine 1 ha na terenu
predstavlja vrlo veliki problem. Postaviti ovakvu mrežu
i odrediti težište svake površine, a zatim udaljenost
privlačenja od težišta do vlake, dat će upravo onu srednju
udaljenost koja se najviše približava stvarnoj —
terenskoj.


Kao cilj istraživanja postavljeno je određivanje
točnosti podataka na kartama (šumsko-gospodarskoj i
topografskoj). Zbog nemogućnosti korištenja točnijih
podataka korištene su karte u mjerilu 1:5000 s ekvidistancom
5 m s time da su granice odsjeka i odjela
preslikane iz šumskoggospodartske istog mjerila. Kao
osnovna geodetska podloga poslužile su najnovije
državne karte izrađene 1990. godine.


Dakle, iz svega navedenog vidimo, da je cilj istraživanja
odrediti najpovoljniji i najtočniji položaj težišta
odsjeka, kako bi se mogla na osnovu toga dobiti optimalna
srednja udaljenost rada. Prema opisu područja
istraživanja vidljiva je razlika u nagibu terena tzv. inklinaciji
(od 30 — 60°). Upravo taj poprečan nagib
terena ima izravnu vezu s uzdužnim nagibom šumskih
cesta (P i č m a n, 1993).


Prema D i e t z u et al. (1984) određivanja svih
elemenata potrebnih za određivanje otvaranja može se
provesti primjenom računala, što predstavlja jedan
potpuno novi pristupu izučavanju ove problematike.


Određivanje srednje udaljenosti privlačenja u ovom
radu obrađena je primjenom osobnog računala, a kao
usporedba poslužili smo se podacima o srednjoj udaljenosti
privlačenja prema važećoj Osnovi gospodarenja
a ona iznosi:


64a =
== 400 m
64b =
==450m
64c == 200 m
64d ==400m
64e == 300 m


Uzevši u obzir nagib terena, navedene udaljenosti
privlačenja su u svakom slučaju prevelike. Prema
mnogim autorima i provedenim istraživanjima (S a b a
d i 1992) optimalna udaljenost između dvije vlake iznosi
oko 100 — 200 m, što između ostalog ovisi i o duljini
užeta na vitlu.


Srednja udaljnost privlačenja po terenu ovisi o razmaku
puteva i gustoći prometnica određene mreže
šumskih prometnica.


Prema Severu&Kneževiću (1992) pod
srednjom udaljenosti privlačenja drva podrazumijeva
se ona vrednovana udaljenost na kojoj bi se posječeno
drvo s jedne sječine trebalo micati. To treba nastupiti
onda kada su troškovi privlačenja jednaki troškovima
kada bi isto drvo privlačili s raznih mjesta u sječini do
privremenog stovarišta.


5. METODA RADA
Kako je naprijed navedeno ovaj rad ima za cilj
odrediti najtočniji položaj težišta šumskih površina kao
jednog od osnovnih elemenata prijeko potrebnih za
točnost određivanja i izračunavanja optimalne
otvorenosti šuma. Obrada podataka i izrada svih karata
izvršena je na osobnom računalu uz primjenu tzv. periferne
jedinice digitalizatora uz primjenu AutoCad 12
R programa. Sva obrada snimljenih podataka digitalnih
karata izvršena je u Arclnfo programu.


Kao osnovnu metodu rada odabrali smo centralno
(središnje) privlačenje kod kojeg je potrebno odrediti
težište pojedinog dijela odjela ili odsjeka. Planiranje i
projektiranje mreže traktorskih vlaka izvršeno je na
šumsko-gospodarskoj karti u mjerilu 1:5000, zatim je
izvršeno određivanje težišta klasičnim načinom, a na
osnovi toga izračunate su srednje udaljenosti privlačenja.
Kao novina primijenjeni su DTM i pomoću njih su
izračunate srednje udaljenosti privlačenja. Obzirom na


razvedenost vodenih tokova i konfiguracije terena projektirane
su mreže traktorskih vlaka čije su nul linije
trasa različitog nagiba (12,5%, 15%, 17,5% i 20%).
Ovi nagibi su odabrani zbog mogućnosti praćenja ukupnih
duljina vlaka po odsjecima i za cijeli odjel, a
time smo ujedno proveli usporedbu otvorenosti odjela
dobivenu prema ovim nagibima. Manji nagib nul linije
dao je preveliku šumsku površinu pod vlakama (više
od 5%) što smatramo vrlo neekonomičnim. Povećanjem
površine traktorskih vlaka »uništava« se šumsko
tlo i smanjuje se njegova proizvodnost.


Projektiranje traktorskih vlaka izvršeno je koristeći
se tzv. indirektnom metodom polaganja nul linija. Ova
se metoda rada zasniva na planiranju i projektiranju
budućih trasa šumskih prometnica na odgovarajućim
šumskogospodarskim ili nekim drugim kartama s ucrtanim
slojnicama. Planirana mreža traktorskih vlaka
povezuje se s točkama poznatih koordinata što omo