DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1995 str. 7 <-- 7 --> PDF |
A. P. B. Krpan, Ž. Ivanović: IZNOŠENJE TRUPACA HRASTA LUŽNJAKA ŽIČAROM STEYER KSK 16 Šumarski list br. 3, CXIX (1995), 75—90 Prema S tampf eru (1994) kao i * (1981) žičare u šumarstvu počinju se ponovno primjenivati polovicom 19. stoljeća uvođenjem žicanih točila. Imenovani autor navodi Dietrichov u (1908) zabilješku o uporabi žičane riže u Hohensteinu 1859. godine. Znatnija zastupljenost žičara u šumarstvu zapravo počinje nakon drugog svjetskog rata. H e i n i m a n n (1986) navodi kako je u to doba u Austriji razvijen »Pohlig - Gerat«, a u Italiji, Švicarskoj i Francuskoj »Valtellina Seilbahn«, što ujedno potvrđuje činjenicu da su poticaji za razvoj i primjenu žičara stizali iz alpskih zemalja. Navedene žičare imale su utovarnu i istovarnu stanicu te nisu mogle raditi kao žičare dizalice. Švicarac Jakob Wyssen konstruirao je 1939. godine prvu šumarsku žičaru dizalicu s kolicima koja su se mogla zaustaviti po volji na bilo kojem mjestu uzduž trase. Godine 1963. na zapadnoj obali Sj. Amerike u uporabi je pokretna žičara sa stupom opremljena nosivim i vučnim uzetom. Kasnije dobiva naziv »Gosser Seilkran «. Stup i vitla nosi pokretno gusjenično vozilo. Tom konstrukcijom otvara se era pokretnih žičara. Heinimann (1986) je mišljenja da su nakon vjetroloma 1967. godine traktori pritisnuli žičare iz eksploatacije šuma u Srednjoj Europi. Spoznavši razorno djelovanje traktora (kolotragovi, zbijanje tla, štete u sastojim) šumarski stručnjaci ponovo se okreću žičarama. Prema austrijskim normama (ONORM 5219) pokretne naprave od užadi za privlačenje drva dijele se na: žičare bez integriranog stupa (Seilgerate) žičare s ugrađenim stupom (Mastseilgerate), žičare sa samopokretnim kolicima. Kriteriji za podjelu žičara su različiti. Obzirom na dužinu trase žičare mogu biti: kratke, dužine trase do 300 m (400 m) srednje duge, dužine trase od 300 do 800 m duge, dužine trase od 800 do 2000 m Prema Stampferu(l 994) u Sj. Americi i Norveškoj najčešće su u primjeni žičare s gibajućim nosivim uzetom (Running Skyline), a u Srednjoj Europi su u uporabi sustavi s nepokretnim nosivim uzetom ( Standing Skyline). Trzesniowsk i (1993) navodi slijedeće varijante žičara u austrijskim seljačkim šumama: vitlo na sanjkama za gravitacijski način iznošenja vitlo na sanjkama za sve terene pokretne žičare s dva užeta pokretne žičare s tri užeta pokretne žičare s četiri užeta žičare sa samovoznim kolicima (radio upravljanje) Prema G r a m m e 1 u (1988) prednosti rada žičarom su: tlo se ne gazi, pogodne su za rad na slabonosivim tlima i strmim padinama; rad žičarom ima ekološke i estetske prednosti; pri uporabi srednjih i drugih žičara potrebna je manja gustoća cesta; u odnosu na traktor smanjuje se zbijanje tla, izostaju kolotragovi s oštećenjem korijenskog sustava kao i štete na preostalim stablima; u usporedbi s drugim sredstvima mehaničke vuče žičare troše manje energije. Kao nedostatak isti autor navodi manju proizvodnost (0,5 m3 do 1,5 m3 po ranom satu) u odnosu na traktor (2-6 m3 po r. s.) te više troškove rada. Smatra da će u zemljama s visokim plaćama privlačenje traktorima biti pogodnije u troškovnom smislu, ali smanjenje šteta i estetsko djelovanje pri radu žičarom te dvije tehnike rada približuju jednu drugoj. Po učinak žičare odlučni su sljedeći čimbenici: količina izrađenoga drva po jedinici površine, obujam komada, duljina komada (stablo, deblo, kratko drvo), vrsta uzgojnog zahvata, pravac iznošenja (uzbrdo, nizbrdo), srednje udaljenosti privlačenja po nosivom užetu, udaljenost postranog privlačenja, nagib terena i oblik terena, gustoća prepreka, padavine i temperatura, osposobljenost i učinkovitost poslužitelja. 1.2 MJESTO I TEHNIKA RADA Object and work technique Odjel 25b u gospodarskoj jedinici Ilovski lug garešničke šumarije, površine 34,48 ha, odlično je prirodno pomlađen. Stabla hrasta lužnjaka stara 135 godina posječena su dovršnim sijekom. Drvna zaliha prije sječe iznosila je 350 m3/ha, srednje plošno stablo ima prsni promjer 73 cm, a srednje kubno stablo ima obujam od 7,20 m3. Tehničko drvo odvojeno je od prostornog i izrađeno sortimentnom metodom. Prostorno drvo predviđeno je za prodaju okolnom pučanstvu uz samoizradu. Tehničko drvo iznosi se žičarom. Pogonsko vozilo sa stupom je usidreno na okretnici šumske ceste, s kojeg je položaja lepezastim postavljanjem trasa žičare pokrivena površina cijelog odjela. Dužina trase žičare iznosila je najviše 630 m. Na svim duljim trasama žičare, na posebno odabranim i za tu svrhu neposječenim stablima, postavljane su podupore. Žičaru su posluživala 3-5 radnika. Međusobnu suradnju ostvarivali su radio-vezom. Kolica žičare zaustavljaju se nad mjestom utovara, spušta se vučno uže koje radnik prihvaća i izvlači ga do trupca, koji zatim veže. Vezanje se izvodi čokerima. Kad je trupac (tovar) vezan privlači se okomito ili koso prema trasi žičare po tlu, a zatim se djelomično odiže od tla i privlači po nosivom užetu do mjesta istovara. Na mje |