DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1995 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Đ. Rauš: KARTIRANJE ŠUMSKE VEGETACIJE Šumarski list br. 4, CXIX (1995), 125—132


MJERILO VEGETACIJSKIH KARATA — VEGETATION MAP SCALE


a) Osnovne fitocenološke karte. Budući da te karte
moraju biti detaljne, izbor mjerila zavisi u prvom redu
od složenosti vegetacijskih odnosa na samom terenu.
Uz osrednju složenost vegetacijskih odnosa može se sve
stoje bitno unositi u karte mjerila 1:25000 (gdje 1 cm2
na karti predstavlja 6,25 ha). U slučajevima osobito jednostavnih
vegetacijskih odnosa, tj. kad pojedine vegetacijske
jedinice zauzimaju široka prostranstva u jednoličnom
sastavu, dovoljne su i karte mjerila 1:50000 (gdje
1 cm2 na karti predstavlja 25 ha na terenu). Kad su
naprotiv vegetacijske jedinice već na razmjerno malom
prostoru međusobno u većoj mjeri isprepletene, moramo
se nužno poslužiti kartom mjerila 1:12500 (gdje 1
cm2 predstavlja 1,5625 ha). To često nije ni potrebno
za čitav objekt koji se kartira, već samo za neke njegove
dijelove. U zadnjem slučaju karta pojedinih dijelova služi
kao prilog općoj karti. U šumarstvu se najčešće upotrebljava
mjerilo 1:25000, 1:10000 i 1:5000.


b) Opće fitocenološke karte većih područja. Opća
fitocenološka karta pojedinoga većeg područja sastavlja
se od više osnovnih karata i njihovih dijelova. Da bi
se pritom izrazili svi važniji detalji, a istodobno postigla
i potrebna preglednost, izrađuju se te karte u mjerilu
1:50000.


c) Geobotaničke pregledne karte. U geobotaničkim
kartama pojedinih geografskih ili političkih područja
moraju se izostaviti svi sitniji detalji. U njima mora
doći do izražaja u prvom redu opća zakonitost u rasporedu
vegetacijskih jedinica. Te se karte izrađuju u mjerilu
1:100000, 1:200000, 1:500000, npr. za Republiku
Hrvatsku.


Tehnička priprema za kartiranje. Kao stoje upravo
rečeno, pri kartiranju vegetacije uglavnom se upotrebljavaju
karte mjerila 1:50000 ili, još češće karte mjerila
1:25000. Ako nemamo dovoljan broj topografskih
karata 1:25000, pristupit ćemo ili povećavanju (s
1:50000) ili kopiranju (s 1:25000). U šumarstvu se upotrebljavaju
i gospodarske karte 1:10000 i 1:5000.


Karte se mogu povećati uglavnom na tri načina: 1.
ručno pomoću kvadratne mreže; na taj se način može
postići znatna preciznost, 2. projiciranjem pomoću aparata
za fotopovećavanje, 3. kompjuterskom digitalizacijom.
U radu s kvadratnom mrežom ili pri kopiranju u
istom mjerilu može nam najbolje poslužiti dobar pauspapir.
Pri ručnom povećavanju izostavljaju se nepotrebni
natpisi, koji bi eventualno ometali preglednost karte, a
najveća se pozornost obraća pravilnom prenošenju kota
i njihovih visina. Također je važno provjeriti čitljivost
eventualnih heliografskih kopija kako se ne bi otišlo na
teren s nejasnim topografskim kartama.


Spremanje terenskih karata mjerila 1:12500 treba po
mogućnosti ograničiti na one krajeve za koje postoje


karte mjerila 1:25000. Ne može se, naime, preporučiti
četverostruko povećanje s karte 1:50000 jer na taj način
ne bi bili uneseni pojedini nužni topografski detalji kojih
na kartama 1:50000 nema.


Od terenskih karata mogu se preporučiti za podljepljivanje
samo oni primjerci koje nosimo uza se preko
dana. No ni njih ne valja razrezati radi preklapanja, već
je bolje da se saviju u obliku valjka.


Također je potrebno nabaviti i upoznati literaturu koja
se odnosi na područje kartiranja, i to geografije, geologije,
petrogrografije, hidrologije, klimatologije, pedologije
i botanike (flore i vegetacije). Veoma su važne i
geološke geomorfološke i pedološke karte, kao i šumskouređajni
elaborati sa sastojinskim kartama itd.


Rad na terenu. S kartiranjem vegetacije redovito se
ne može započeti odmah po dolasku na teren (osima
ako je osoba koja kartira sama prije toga iscrpno istraživala
vegetaciju na cijelom tom području). Potrebno je,
naprotiv, poći najprije na rekognosciranje područja u
njegovoj cjelini kako bi se tom prilikom upoznale njegove
gemorfološke, petrografske i hidrološke karakteristike,
a osobito glavni tipovi vegetacije i osnovne crte
njegove ekologije. Tom prilikom treba se odrediti redosljed
terenskog rada pri kartiranju i pogodna mjesta za
sjedišta radnih ekipa (logore) tijekom posla. Izviđanje
vegetacije prilikom rekognosciranja terena mora biti dopunjeno
odmah i prethodnim kartiranjem osnovnih vegetacijskih
tipova. Već je tom prilikom potrebno sve
konstrukcije, koje se tiču fitocenoloških i pedoloških
analiza i ekologije najvažnijih biljnih zajednica, zapisati
makar i samo u obliku pretpostavki radi naknadnog
provjeravanja. Posebnu pozornost obratit ćemo tijekom
rekognosciranja flornom sastavu vegetacijskih jedinica
(pa je time u vezi potrebno i sakupljanje herbarskog materijala)
i prikupljanju svih podataka koji se tiču njihova
gospodarskog značenja.


Postoje obavljeno rekognosciranje, sastavlja se, na
temelju stečenog poznavanja područja, plan kartiranja.


a) Kartiranje u gorskim i planinskim predjelima.


Samo kartiranje sastoji se u tome da se u topografsku
kartu unesu površine konkretnih sastojina pojedinih biljnih
zajednica (asocijacija, subasocijacija, facijesa, stadija),
pa makar nam u vrijeme kartiranja još i nije jasna
njihova sistematska kategorija. Da bi se to unošenje moglo
izvesti potpuno točno, potrebna je precizna orijentacija
u pogledu topografske jedinice, tj. potrebno je na
karti točno odrediti mjesto na kojem se nalazimo. S točke
s koje imamo dobar pregled barem jednog dijela određene
topografske jedinice unosimo u kartu granice sastojina
biljnih zajednica, označujući ih kontrasnim bojama,
koje smo već odabrali za rad na terenu. Kad je to
završeno, premjestimo se na jednu drugu točku, koja