DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1995 str. 30     <-- 30 -->        PDF

DVJESTODVADESET I PETA GODIŠNJICA ZAKONSKE UREDBE O SUMAMA


Ove je godine navršeno 225 godina
od objave zakonske uredbe o
šumama za koju Kesterčanek 1882.
piše da je to prvi zakon o šumama
na hrvatskom jeziku i smatra ga najznačajnijim
u povijesti šumarstva
kod nas.


Zakon od 1769. možemo smatrati
našom prvom instrukcijom za uređivanje
šuma (Klepac, 1965.).


Kako je 1994. godine donesena,
kao zakonska uredba, najnovija instrukcija
za uređivanje šuma pod nazivom
»Pravilnik za uređivanje šuma
«, neka mi bude dozvoljeno prisjetiti
se i one za našu zemlju posebno
značajne koja predstavlja prekretnicu
u gospodarenu šumama u
Hrvatskoj. Možemo se i danas složiti
s konstatacijom f. Kesterčaneka
iz 1882. godine daje to najznačajniji
spis u povijesti hrvatskog šumarstva.
Posebno smo ponosni što je to
bio značajni signal u pravcu očuvanja
naših šuma. Signal koji su Hrvati
zaljubljenici prirode, a zatim i šumarski
stručnjaci znali cijeniti i znalački
iskoristiti te za svoja pokoljenja
očuvati šume i šumarske ekosustave
daleko sačuvanijem nego narodi
u našem susjedstvu pa, i u cijeloj
Europi.


Zakonska uredba nastala je u vremenu
u kojem su korištenja šumskih
resursa bila takva da je zaprijetilo
uništenje šuma na znatnim površimana
i u kontinentalnom dijelu
Hrvatske, a u primorskom dijelu šume
su već bile značajno devastirane.
Ona je temeljena na znamenitom
»Terzijanskom urbariju« iz 1755.
godine kojim je Marija Terezija že


ljela olakšati život podanika — seljaka
te izmiriti razmirice između
generala krajine (područja koja su
karlovačkim mirom 1699. vraćena
Habsburškoj kući) i hrvatskih velikaša.
Urbar je imao veliko značenje
za razvoj cjelokupnih odnosa u
Hrvatskoj, a posebice u gospodarstvu
pa je tako zacrtao i temeljne
odrednice po pitanju korišćenja šuma.
Ozakonjen je odnos seljaka i
kmeta prema gospodi, njihova prava
— mala i dižnosti — velike i to
kako na poljoprivrednim imanjima
tako i u šumi. Te regulative kada je
u pitanju šuma odgovaraju onima
koje se propisuju uređajnim elaboratima,
pa je stoga Urbarij bio već
uvod u ono što je doneseno zakonskom
uredbom o šumama. Svi zakoni
i naredbe toga vremena temeljeni
su na »Urbarijumu« kao stoje
zakon o segregaciji općinskih šuma
i pašnika, zakon ob otkupa servituta,
otkupu gornjih daća itd.


Kako rekosmo, veliko je značenje
za razvoj šumarstva i opstanak
šuma imala zakonska uredba o šumama
koju je 1759. izdala Marija
Terezija pa stoga vidimo korisnim
donijetu cijelu uredbu u onom obliku
u kojem je prikazuje F. Kesterčanek
1882. godine gdje on kaže:
»Pošto je u originalu starinski pravopis
teško čitljiv, uzesmo pisati novim
pravopisom«, a ja ne vidim potrebu
prepravljati:


Najznačajniji propis instrukcije
je onaj o ophodnjama koje su tako
određene da su postale temeljem za
sve komisije donesene instrukcije i
pravilnike.


Metoda uređivanja šuma zasnivala
se na najjednostavnijem načelu
koje je bilo poznato još iz rimskog
doba, a to je metoda razdiobe šuma
na godišnje sječine. Ona predviđa
svake godine sjeći površinu koja se
dobije ako se ukupna površina podijeli
s ophodnjom u godinama.


Sječine su se nizale sukcesivno
jedna do druge.


Značajno je i to da se kod prodaje
drvo prodavalo na pomoćnom stovarištu,
a nije se kupca puštalo da
sam siječe. Pored toga određeno je i
vrijeme sječe.


Potrajnost prihoda je osigurana
za svaku šumu posebno, jer sječom
svake godine jednake površine do
kraja ophodnje uz obnovu šume na
posječenom dijelu, bilo prirodnim
putem, bilo pošumljavanjem koje je
propisano, osiguravamo kontinuitet.


Potrebito je naglasiti da i pravilnik
iz 1994. godine propisuje potrajnost
prihoda osiguravati na razini
uređajnog razreda gospodarske jedinice
ali uz metodu razmjera dobnih
razreda.


Zahvaljujući instrukcijama za
uređivanje šuma s jedne strane počevši
od one najstarije u vidu zakonske
uredbe o šumama, te hrvatskim
šumarskim stručnjacima s druge
strane, ne samo da su šume u Hrvatskoj
sačuvane, već se njihovo stanje
popravlja, pa danas s ponosom govorimo
o progresivnoj potrajnosti
naših šuma. To znači da su šume i
šumski ekosustavi kvalitetniji, prostraniji
i stabilniji sa sve većim i većim
drvnim zalihama i prirastima.