DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1995 str. 30 <-- 30 --> PDF |
DVJESTODVADESET I PETA GODIŠNJICA ZAKONSKE UREDBE O SUMAMA Ove je godine navršeno 225 godina od objave zakonske uredbe o šumama za koju Kesterčanek 1882. piše da je to prvi zakon o šumama na hrvatskom jeziku i smatra ga najznačajnijim u povijesti šumarstva kod nas. Zakon od 1769. možemo smatrati našom prvom instrukcijom za uređivanje šuma (Klepac, 1965.). Kako je 1994. godine donesena, kao zakonska uredba, najnovija instrukcija za uređivanje šuma pod nazivom »Pravilnik za uređivanje šuma «, neka mi bude dozvoljeno prisjetiti se i one za našu zemlju posebno značajne koja predstavlja prekretnicu u gospodarenu šumama u Hrvatskoj. Možemo se i danas složiti s konstatacijom f. Kesterčaneka iz 1882. godine daje to najznačajniji spis u povijesti hrvatskog šumarstva. Posebno smo ponosni što je to bio značajni signal u pravcu očuvanja naših šuma. Signal koji su Hrvati zaljubljenici prirode, a zatim i šumarski stručnjaci znali cijeniti i znalački iskoristiti te za svoja pokoljenja očuvati šume i šumarske ekosustave daleko sačuvanijem nego narodi u našem susjedstvu pa, i u cijeloj Europi. Zakonska uredba nastala je u vremenu u kojem su korištenja šumskih resursa bila takva da je zaprijetilo uništenje šuma na znatnim površimana i u kontinentalnom dijelu Hrvatske, a u primorskom dijelu šume su već bile značajno devastirane. Ona je temeljena na znamenitom »Terzijanskom urbariju« iz 1755. godine kojim je Marija Terezija že ljela olakšati život podanika — seljaka te izmiriti razmirice između generala krajine (područja koja su karlovačkim mirom 1699. vraćena Habsburškoj kući) i hrvatskih velikaša. Urbar je imao veliko značenje za razvoj cjelokupnih odnosa u Hrvatskoj, a posebice u gospodarstvu pa je tako zacrtao i temeljne odrednice po pitanju korišćenja šuma. Ozakonjen je odnos seljaka i kmeta prema gospodi, njihova prava — mala i dižnosti — velike i to kako na poljoprivrednim imanjima tako i u šumi. Te regulative kada je u pitanju šuma odgovaraju onima koje se propisuju uređajnim elaboratima, pa je stoga Urbarij bio već uvod u ono što je doneseno zakonskom uredbom o šumama. Svi zakoni i naredbe toga vremena temeljeni su na »Urbarijumu« kao stoje zakon o segregaciji općinskih šuma i pašnika, zakon ob otkupa servituta, otkupu gornjih daća itd. Kako rekosmo, veliko je značenje za razvoj šumarstva i opstanak šuma imala zakonska uredba o šumama koju je 1759. izdala Marija Terezija pa stoga vidimo korisnim donijetu cijelu uredbu u onom obliku u kojem je prikazuje F. Kesterčanek 1882. godine gdje on kaže: »Pošto je u originalu starinski pravopis teško čitljiv, uzesmo pisati novim pravopisom«, a ja ne vidim potrebu prepravljati: Najznačajniji propis instrukcije je onaj o ophodnjama koje su tako određene da su postale temeljem za sve komisije donesene instrukcije i pravilnike. Metoda uređivanja šuma zasnivala se na najjednostavnijem načelu koje je bilo poznato još iz rimskog doba, a to je metoda razdiobe šuma na godišnje sječine. Ona predviđa svake godine sjeći površinu koja se dobije ako se ukupna površina podijeli s ophodnjom u godinama. Sječine su se nizale sukcesivno jedna do druge. Značajno je i to da se kod prodaje drvo prodavalo na pomoćnom stovarištu, a nije se kupca puštalo da sam siječe. Pored toga određeno je i vrijeme sječe. Potrajnost prihoda je osigurana za svaku šumu posebno, jer sječom svake godine jednake površine do kraja ophodnje uz obnovu šume na posječenom dijelu, bilo prirodnim putem, bilo pošumljavanjem koje je propisano, osiguravamo kontinuitet. Potrebito je naglasiti da i pravilnik iz 1994. godine propisuje potrajnost prihoda osiguravati na razini uređajnog razreda gospodarske jedinice ali uz metodu razmjera dobnih razreda. Zahvaljujući instrukcijama za uređivanje šuma s jedne strane počevši od one najstarije u vidu zakonske uredbe o šumama, te hrvatskim šumarskim stručnjacima s druge strane, ne samo da su šume u Hrvatskoj sačuvane, već se njihovo stanje popravlja, pa danas s ponosom govorimo o progresivnoj potrajnosti naših šuma. To znači da su šume i šumski ekosustavi kvalitetniji, prostraniji i stabilniji sa sve većim i većim drvnim zalihama i prirastima. |