DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1995 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Mr. NIKOLA SEGEDI dipl. in/, šum. 1937 — 1995. Sa čuđenjem i nevjericom primili smo 9. veljače vijest o iznenadnoj smrti našeg prijatelja i kolege Nikice Segedija. Bili smo potpuno nespremni prihvatiti tu činjenicu, jer nitko nije ni slutio kakvu je razornu bolest u sebi nosio. Nikola Segedi rođen je 7. prosinca u Kuli gdje je proveo svoje djetinstvo. Gimnaziju pohađa u Zagrebu gdje je i maturirao godine 1956. Upisuje se tada na elektrotehnički fakultet u Zagrebu, no zbog iznenadne smrti sestre nakratko prekida studij, da bi 1957. god. upisao Gospodarski odsjek na Poljoprivrednošumarskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1962. godine. Svoj radni vijek započeo je u vinkovačkoj taksaciji, potom nastavlja službu u svojstvu zamjenika upravitelja Šumarije u Strošnici, zatim se vraća u Vinkovce kao taksator u tadašnjem Šumarskom gospodarstvu »Hrast«, te kasnije ŠPP-u »Slavonska šuma« i njegovim transformacijama sve do J. P. »Hrvatske šume«. Godine 1989. magistrirao je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu obranivši magistarski rad pod naslovom »Instrumenti za mjerenje visina na nagnutom terenu«. Kao taksator izradio je niz uređajnih elaborata za za gospodarske jedini ce vinkovačkog, slavonsko-brodskog i našičkog područja. Dvije najveće i najvrednije gospodarske jedinice Spačvanskog bazena »Slavir« i »Vrbanjske šume « uređivao je u dva navrata, te je stekao glas vrsnog i iskusnog šumarskog inženjera — taksatora u ovim krajevima. Njegovu želju za znanstveno-istraživačkim radom počeo je ostvarivati kao stručni suradnik Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima. Od 1987. — 1993. objavio je niz sljedećih radova: 1. Razdioba šuma Petrovaradinske pukovnije na državni erar i imovne općine prilikom razvojačenja Vojne krajine 1871. godine. (Radovi Centra za znanstveni rad JAZU — Vinkovci Knj. 6., 1987.). 2. Šuma izdvojena za sredstva Krajiške investicione zaklade (Šum. list br. 10-12, 1988.). 3. Jedinstveni stereoskopski aeroprecrtač za izradu krokija (Šum. list br. 35, 1989.). 4. Instrumenti za mjerenje visina na nagnutom terenu, Magistarski rad (Šumar, list br. 6-8, 1991.). 5. Primjenjivost Levakovićeve »funkcije rastenja« uz današnje (tehničke) mogućnosti (Posebna izdanja HAZU Centra za znanstveni rad u Vinkovcima, Knj. VI, Zbornik o Antunu Levakoviću, Vinkovci, 1992.). 6. Šume bivše Brodske imovine općine nakon 120 godina (Vinkovački list, 12. i 26. svibnja 1993. god. Vinkovci). Nadalje, mr. Nikola Segedi bio je uključen u projekt »Utjecaj strukture na njegu sastojina prorjedom u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba«, čiji su nositelji prof. dr. Ivo Dekanić i akademik Dušan Klepac. Segedi je prikupljao podatke o izmjerama na 18 pokusnih ploha te obavio obradu i sređivanje prikupljenih podataka. U suradnji sa Šumarskim fakultetom u Zagrebu radio je na projektu »Pojava dvostruke i višestruke bjeijike u hrasta lužnjaka«. Izuzetnom strpljivošću i marljivošću sačinio je bibliografiju hrasta lužnjaka u 1111 bibliografskih jedinica domaće i strane literature. Osim toga kontinuirano je radio na prikupljanju i sređivanju ahrivske građe, knjiga i časopisa za Knjižnicu Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije u Vinkovcima. O Nikici nije dovoljno reći daje bio vrstan stručnjak, izuzetno marljiv i pedantan, pouzdan suradnik kojeg su cijenili kolege i znanstvenici Šumarskog fakulteta i Instituta u Jastrebarskom, bio je i čovjek širokog obrazovanja i kulture, fleksibilan u prihvaćanju tehničkih znanja i informatike, te je u tome bio uzor i mlađim i starijim kolegama. Kraj svega toga znao se opustiti uz pjesmu i gitaru, uz tamburaše RKUD-a »Šumari « brinući se istodobno o tehnici ozvučenja na njihovim nastupima. U onim zadnjim danima kao da je naslućivao kraj ovozemaljskog života, češće je dolazio među svoje »dečke« iz taksacije s kojima je proveo najplodonosnije i najljepše godine svog radnog vijeka, sjećajući se nostalgično herojskih napora terenskog rada kao i raznih zgoda iz života šumara ovih krajeva, a koje je tako lijepo i duhovito opisao u svojim pričama i pjesmama. Bio je brižan suprug i roditelj no premalo je vodio računa o svojim osobnim potrebama i narušenom zdravlju. Vinkovce nije napuštao ni u danima najjačih napada agresora. Teško gaje pogađala apsurdnost i amoralnost ovog osvajačkog rata kao i dvolična politika međunarodne zajednice prema Hrvatskoj, stoje bitno utjecalo na začetak i razvoj njegove bolesti. A svega nekoliko sati prije nego što nas je zauvijek napustio uzeo je svoju harmoniku i prebirući po tipkama s neizrecivom tugom tražio onaj sklad, red i harmoniju, koju u ovom nesavršenom svijetu nije mogao pronaći! Nikice, hvala Ti za sve što si učinio za hrvatsko šumarstvo, svoju obitelj, prijatelje i kolege, čime si nas sve zadužio i obvezao da čuvamo uspomenu na Tvoj svijetli lik! Laka Ti bila Hrvatska gruda! Milan — Juraj Herak, dipl. inž. šum. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1995 str. 46 <-- 46 --> PDF |
ZVONIMIR ZDELAR dipl. inž. šum. 1927. — 1995. Dana 3. travnja 1995. godine zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji kolega i prijatelj, šumarski inženjer Zvonimir Zdelar. Naš »dragi Zvonko« kako smo ga mi svi od milja zvali rođenje 25. kolovoza 1927. godine u selu nedaleko rijeke Drave u Gornjem Predvorju u općini Slatina kao sin seljačkih roditelja, gdje i završava osnovnu školu. Godine 1939. upisuje se u Virovitičku gimna ziju koju prekida za vrijeme rata, u jesen 1994. godine kada su svi đaci te gimnazije mobilizirani u partizane, gdje je hodajući, bez gotovo ikakve liječničke brige, prebolio tifus, a od kojeg je imao poslijedice skoro cijeli svoj život. No, izvanrednim naporom završava u godini dana dva zadnja razreda gimnazije i 1947. godine maturira u virovitičkoj gimnaziji i iste godine se upisuje na Poljoprivredno - Šumarski fakultet u Zagrebu, te završava šumarski fakultet u jesen 1952. godine. Njegovo prvo radno mjesto je u Šumarskom gospodarstvu »Papuk« Osijek gdje radi par mjeseci i 1953. godine postaje upravitelj šumarije Voćin, u ono vrijeme najvećoj šumariji u osječkom gospodarstvu, sa godišnjim sječivim etatom preko 100.00 m3 drvne mase. Godine 1958. na vlastiti zahtjev odlazi iz Voćina i zapošljava se u šumariji Pleternica u osnutku Šumskog gospodarstva Slav. Požega, gdje u svojstvu upravitelja šumarije radi punih četrnaest godina, sve do 1972. godine kada preuzima dužnost rukovoditelja Odjela za uzgoj šuma u zajedničkim službama Šumskog gospodarstva Slavonska Požega, a kasnije kod osnivanja Šumskog gospodarstva po OOUR-ima postavljen je za direktora OOUR-a za »Gospodarenje šuma« koju dužnost vrši punih osam godina, do 1983. godine kada ulaskom Šumskog gospodarstva Slavonska Požega u ROŠ »Slavonska šuma« Vin kovci vraća se u Stručne službe već formiranog ROŠ-a Vinkovci. Godine 1986. odlazi Zvonko narušenog zdravlja u invalidsku mirovinu, provodeći umirovljeničke dane sa svojom suprugom, djecom i unučadi u osami svoje kuće. Najveći dio svog radnog vijeka proveo je u Požegi i oko Požege, te ako je smrt u zaboravu, a ne u materijalnom nestanku s ovog svijeta, onda će naš kolega i prijatel Zvonko trajno živjeti u našim srcima i našem sjećanju. Kolega Zvonko ostavio je iza sebe mnoštvo vidljivih tragova dobrote i poštenja osvijetlivši svoj životni put pravednošću i čovječnošću, te velikom ljubavi prema svojoj domovini Hrvatskoj, radi koje je bio čak i prognan kao član Hrvatske matice 1971. godine. Svi oni koji su imali sreće s njime raditi, sjećati će ga se kao dragog i vrlo duhovitog čovjeka, bogatog stručnog iskustva koje je tako nesebično prenosio na mlađe. Napose je bio zaljubljenik uzgajanja šuma i bioloških radova na proširenju šumskih površina. Zato što je nestao jedan naš dragi prijatelj, kolega i nadasve zaljubljenik u prirodu i šume, mi koji ćemo ga se sjećati i koji smo ostali iza njega, nikada ga ne možemo zaboraviti, a za sve što je učinio u svome radnom vijeku, neka mu je vječna slava i hvala. Zlatko Maurin, dipl. inž. šum. |