DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 11     <-- 11 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 630* 232.564 (Coniferae sp.) Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 169—178


USPIJEVANJE ŠEST VRSTA ČETINJAČA U PODRUČJU BUJADNICA
I VRIŠTINA


GROWTH AND BIOMASS PRODUCTION OF SIX CONIFEROUS SPECIES IN FERN
AND HEATH AREAS OF CROATIA


Nikola KOMLENOVIĆ, Stevo ORLIĆ, Petar RASTOVSKI*


SADRŽAJ: Na lokalitetu Lokve, udaljenom oko 20 kilometara jugozapadno
od Karlovca, osnovan je pred 26 godina komparativni pokus sa slijedećim
četinjačama: Picea abies, Pinus sylvestris, Pinus nigra, Larix decidua,
Pinus strobus i Pseudostuga menziesii.


Visok postotak preživljavanja imali su obična smreka (96,1%), američki
borovac (89,8%) i obični bor (81,5%), a slabo preživljavanje zelena duglazija
(54,0%), crni bor (57,0%) i europski ariš (59,0%). Vodeće vrste u pogledu
visinskog i debljinskog rasta su europski ariš i američki borovac. Iza
njih daleko zaostaju obična smreka, obični bor i zelena duglazija, a najviše
crni bor.


Američki borovac proizveo je najveću, a crni bor najmanju biomasu.
Suha tvar europskog ariša sadrži najveće količine svih analiziranih hraniva
osim kalcija. Najmanje hraniva akumulirao je crni bor.
U biomasi ariša i borova bilo je najviše dušika, a u biomasi smreke najviše
kalcija.


Drvo svih istraživanih vrsta relativno je siromašno hranivima, dok su njima
bogate iglice i kora. Koncentracije dušika, fosfora i kalija bile su više u
jednogodišnjim, a koncentracije kalcija u starijim iglicama.


Djelotvornost usvojenih hraniva s obzirom na produkciju drva deblovine
bila je najveća kod američkog borovca, a najmanja kod zelene duglazije.
To je vjerojatno jedan od razloga što se zelena duglazija nije pokazala
kao dobra pionirska vrsta na našim bujadnicama i vrištinama.
Ključne riječi: četinjače, uspijevanje, produkcija biomase, akumulacija
hraniva u bimasi


1. UVOD — INTRODUCTION
Tijekom proteklih 40 godina u Hrvatskoj je osnoživanja
u cilju praćenja njihovog uspijevanja i provovano
preko 90.000 ha namjenskih kultura (pretežno đenja raznih silvikulturnih mjera.
drvo za kemijsku preradu) raznih vrsta četinjača. Od Objavljen je i veći broj (znanstvenih i stručnih) ratoga
oko 15.000 ha nalazi se u području bujadnica i dova, Martinovič i Komlenović 1967,
vriština. Najzastupljenije vrste su obična smreka (oko Komlenovi ć 1976, 1987, Komlenović , et. al.
55%), obični bor (oko 20%) i crni bor (oko 10%). 1975, Orlić, 1979, 1993, Orlić iKomlenović,


U postojećim kulturama provode se intezivna istra-1988, Doku š i Orlić , 1986.


Do sada nije bilo sustavnog praćenja produkcije bi


omase u kulturama na području bujadnica i vriština.


*Dr. Nikola Komlenović, dr. Stevo Orlić, dr. Petar Rastovski Prva istraživanja proveo je Nikola Komlenović
Šumarski institut, Jastrebarsko, Hrvatska (1978, 1992).