DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 11     <-- 11 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 630* 232.564 (Coniferae sp.) Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 169—178


USPIJEVANJE ŠEST VRSTA ČETINJAČA U PODRUČJU BUJADNICA
I VRIŠTINA


GROWTH AND BIOMASS PRODUCTION OF SIX CONIFEROUS SPECIES IN FERN
AND HEATH AREAS OF CROATIA


Nikola KOMLENOVIĆ, Stevo ORLIĆ, Petar RASTOVSKI*


SADRŽAJ: Na lokalitetu Lokve, udaljenom oko 20 kilometara jugozapadno
od Karlovca, osnovan je pred 26 godina komparativni pokus sa slijedećim
četinjačama: Picea abies, Pinus sylvestris, Pinus nigra, Larix decidua,
Pinus strobus i Pseudostuga menziesii.


Visok postotak preživljavanja imali su obična smreka (96,1%), američki
borovac (89,8%) i obični bor (81,5%), a slabo preživljavanje zelena duglazija
(54,0%), crni bor (57,0%) i europski ariš (59,0%). Vodeće vrste u pogledu
visinskog i debljinskog rasta su europski ariš i američki borovac. Iza
njih daleko zaostaju obična smreka, obični bor i zelena duglazija, a najviše
crni bor.


Američki borovac proizveo je najveću, a crni bor najmanju biomasu.
Suha tvar europskog ariša sadrži najveće količine svih analiziranih hraniva
osim kalcija. Najmanje hraniva akumulirao je crni bor.
U biomasi ariša i borova bilo je najviše dušika, a u biomasi smreke najviše
kalcija.


Drvo svih istraživanih vrsta relativno je siromašno hranivima, dok su njima
bogate iglice i kora. Koncentracije dušika, fosfora i kalija bile su više u
jednogodišnjim, a koncentracije kalcija u starijim iglicama.


Djelotvornost usvojenih hraniva s obzirom na produkciju drva deblovine
bila je najveća kod američkog borovca, a najmanja kod zelene duglazije.
To je vjerojatno jedan od razloga što se zelena duglazija nije pokazala
kao dobra pionirska vrsta na našim bujadnicama i vrištinama.
Ključne riječi: četinjače, uspijevanje, produkcija biomase, akumulacija
hraniva u bimasi


1. UVOD — INTRODUCTION
Tijekom proteklih 40 godina u Hrvatskoj je osnoživanja
u cilju praćenja njihovog uspijevanja i provovano
preko 90.000 ha namjenskih kultura (pretežno đenja raznih silvikulturnih mjera.
drvo za kemijsku preradu) raznih vrsta četinjača. Od Objavljen je i veći broj (znanstvenih i stručnih) ratoga
oko 15.000 ha nalazi se u području bujadnica i dova, Martinovič i Komlenović 1967,
vriština. Najzastupljenije vrste su obična smreka (oko Komlenovi ć 1976, 1987, Komlenović , et. al.
55%), obični bor (oko 20%) i crni bor (oko 10%). 1975, Orlić, 1979, 1993, Orlić iKomlenović,


U postojećim kulturama provode se intezivna istra-1988, Doku š i Orlić , 1986.


Do sada nije bilo sustavnog praćenja produkcije bi


omase u kulturama na području bujadnica i vriština.


*Dr. Nikola Komlenović, dr. Stevo Orlić, dr. Petar Rastovski Prva istraživanja proveo je Nikola Komlenović
Šumarski institut, Jastrebarsko, Hrvatska (1978, 1992).




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 12     <-- 12 -->        PDF

N. Komlenović. S. Orlić, P. Raslovski: USPIJEVANJE ŠEST VRSTA ČETINJAČA U PODRUČJU BUJADNICA I VRISTINA Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 169— 178
2. OBJEKT I METODE RADA — THE OBJECT AND METHODS OF THE WORK
Istraživanja su provedena u komparativnom pokupisni
položaj lokaliteta je: 45°26´ sjeverne širine, 15°18´
su domačih i stranih vrsta četinjača na lokalitetu Loistočne
dužine i 195 m nadmorske visine.
kve. Lokve se nalaze u području bujadnica i vriština u


Istraživanjima su obuhvaćene gospodarski najinte


šumariji Duga Resa, Uprava šuma Karlovac. Zemljo


resantnije vrste četinjače za to područje (tablica 1).


Istraživane vrste i starost sadnica


Investigated species with seedling age Tablica — Table 1.


Oznaka Starost


Vrsta drveća


vrste sadnica, godine


Species


Symbol Seedling age, years


OS Obična smreka (Picea excelsa Karst.) 2 + 2
OB Obični bor (Pinus sylvestris L.) 1 +2
CB Crni bor (Pinus nigra Arn.) 1 +2
EA Europski ariš (Larix europea L.) 1 + 1
AB Američki borovac (Pinus strobus L.) 1 +3
ZD Zelena duglazija (Pseudostuga menziesii Franco) 2 + 3


SI. 1. Pokusna ploha obične smreke (Picea excelsa Karst) SI. 2. Pokusna ploha američkog borovca (Pinus strobus L.)




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 13     <-- 13 -->        PDF

N. Komlenović, S. Orlić, P. Rastovski: USPIJEVANJE SF.ST VRSTA ČETINJAČA U PODRUČJU BUJADNICA I VRISTINA Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 169—178
Korišteni sadni materijal za osnivanje pokušaje poznatog
porijekla (Orlić, 1979). Pokus je osnovan u
proljeće 1969. godine. Primijenjen je randomizirani
blok sustav uz tri ponavljanja. Razmak sadnje bio je 2
x 2 m (2500 N/ha). U svaku parcelu zasađene su po
144 biljke. Opažanja i mjerenja u pokusu vršena su
prvih pet godina svake, a zatim svake pete godine. Rezultati
istraživanja objavljeni su (Orlić, 1979, 1983,
Orlić, Komlenović, 1988). Posljednja izmjera
provedena je ujesen 1991. godine, odnosno u 23. godini
od osnivanja. Mjerna je visina i prsni promjer, a
registrirano je i preživljavanje biljaka. Zatim je obračunata
drvna masa, tečajni i poprečni prirast. Drvna
masa obračunata je pomoću jednoulaznih tablica — tarifa
(Hamilton, 1975). Visinske krivulje izravnate


su matematičko-grafičkom metodom. Srednje sastojinsko
stablo obračunato je pomoću temeljnice i visinske
krivulje.


Za utvrđivanje proizvedene biomase po jedinici površine
izabrana su i posječena srednja sastojinska stabla
po repeticijama pokusa. Vaganjem na terenu utvrđena
je težina svježe tvari debla, panja, žilja i grana (žive
i suhe). Od svakog dijela stabla uzeti su uzorci biomase
za labaratorijsku obradu radi utvrđivanja učešća
drva, kore i iglica te ukupno proizvedene suhe tvari.
Uzorci su sušeni na temperaturi od 105°C do konstantne
težine, usitnjeni i analizirani.


Koncentracije hraniva u biljnoj tvari utvrđene su metodama
koje smo koristili u našim ranijim istraživanjima
(Komlenović 1978 i dr.).


3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA — RESEARCH RESULTS AND DISCUSSION
3.1. Područje istraživanja — Research area
Klima istraživanog područja je perhumidna
(Bertović, 1972). Prema Mayeru (Komlenović,
et al. 1975) tlo je definirano kao dvoslojni profil s distričnim
kambisolom na derivatima reliktne crvenice.


U vegetacijskom pogledu to je područje šume hrasta
kitnjaka i običnog graba.


U tablici 1 prikazani su podaci o osnovnim kemijskim
svojstvima tla, a u tablici 2, podaci o sadržaju
ukupnih hraniva.


Kemijska svojstva tla


Chemical soil properties


Dubina pH


Prije osnivanja pokusa korištena površina bila je
obrasla grmljem (borovica, glog, lijeska, žutika i dr.)
i pojedinačnim stablima breze, a u sloju prizemnog rašća
dominiraju vrijesak i bujad. Općenito stojbinski
uvjeti na ovom lokalitetu vrlo su povoljni za uzgoj gospodarski
interesantnih vrsta četinjača, domaćih i stranih.


3.2. Osnovni strukturni elementi kulture —
Structual features of the culture
Podaci o strukturi stojina u komparativnom pokusu
vrsta prikazani su u tablici 3.


Tablica — Table 1.


AL-Humus Ukupni N


cm
Depth cm
H20 N-KC1 PA
mg/100g
K20 Humus
%
Total N
%
0-35
35-55
60-75
90-110
120-150
4.9
5.0
5.2
5.1
5.1
4.2
4.3
4.3
4.2
4.0
0.2
0.1
0.3
0.8
0.2
9.2
4.5
2.9
4.5
6.7
5.7
1.9
0.8
0.6
0.6
0.21
0.09
0.05
0.05
0.04
Sadržaj ukupnih hraniva
The contents of total nutrients Tablica — Table 2.
Dubina
cm
Depth cm
P K
%
Ca Mg
0-35 0.041 2.56 0.19 0.54
171




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 14     <-- 14 -->        PDF

N. Komleiiović, S. Orlić, P. Rastovski: USPIJEVANJE ŠEST VRSTA ČETINJAČA U PODRUČJU BUJADNICA I VRISTINA Šumarski lisl br. 5—6, CXIX (1995), 169—178
Osnovni strukturni elementi kulture


Structural features of the culture Tablica — Table 3.


Red
broj
Nr.
Vrsta drveća
Tree species
Starost
stabala,
godine
Age/yrs
Preživljenje
Survival
N/ha %
Srednje stablo
Average tree
h, m d, cm
Temeljnica
Basal area
m2/ha
Drvna
zaliha
Growing
stock
m3/ha
Prosječni
prirast
Average
increment
m3/ha
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Obična smreka
Obični bor
Crni bor
Europski ariš
Američki borovac
Zelena duglazija
27
26
26
25
27
28
2.402
2.038
1.424
1.476
2.246
1.349
96,1
81,5
57,0
59,0
89,8
54,0
11,6
12,6
10,3
18,0
17,8
11,5
13,0
15,5
13,6
17,2
18,1
13,8
31,94
38,52
20,68
34,38
57,92
20,13
192,80
230,40
107,40
295,20
520,90
118,30
7,14
8,86
4,13
11,81
19,29
4,23


Analiza varijance za totalnu visinu


Variance analysis of ovrall height Tablica — Table 4.


Izvor
varijabilnosti
Source of
variability
Stupnjevi
slobode
Degrees of
freedom
Suma
kvadrata
Sum of
squares
Srednji
kvadrat
Medium
square
Frač.
F - ace.
Ftab.
Ftab.
Ponavljanje 2 3,448 1,724 1,3
Vrste 5 200,658 40,132 30,15** 5,61 (1%)
Greška 10 13,307 1,331


Duncan test "
Vrsta: CB ZD OS OB AB EA
Analiza varijance za prsni promjer
Variance analysis of d.b.h. Tablica — Table 5.


Izvor
varijabilnosti
Source of
variability
Stupnjevi
slobode
Degrees of
freedom
Suma
kvadrata
Sum of
squares
Srednji
kvadrat
Medium
square
Frač.
F - ace.
Ftab.
Ftab.
Ponavljanje 2 2,686 1,343 2,01
Vrste 5 64,345 12,869 19,22** 5,64(1%)
Greška 10 6,695 0,670


Duncan test "
Vrsta: OS CB ZD OB EA AB


" Bilo koje dvije vrste nepodvučene istom crtom međusobno se razlikuju na razini od 1%.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 15     <-- 15 -->        PDF

N. Komlenović, S. Orlić, P. Rastovski: USPIJEVANJE ŠEST VRSTA ČETINJAČA U PODRUČJU BUJADNICA I VRIŠTINA Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 169—178
Graf. 1. Visinske krivulje


Graph 1 Height curves


8 10 12 14 16 18


Starost korištenih sadnica kretala se od 2 godine (1


+ 1 europski ariš) do 5 godina (2 + 3 zelena duglazija).
U svezi s tim najmlađa su stabla europskog ariša
25 godina, a najstarija zelene duglazije 28 godina.
Visok postotak preživljenja biljaka tijekom protekle
23 godine od osnivanja registriran je kod obične
smreke (96,1%), a nešto slabiji kod američkog borovca
(89,8%) i običnog bora (81,5%). Naprotiv, vrlo nizak
postotak preživljenja imali su zelena duglazija
(54,0%), crni bor (57,0%) i europski ariš (59,0%).


Temeljem podataka o srednjem sastojinskom stablu,
vodeće vrste u pogledu visinskog i debljinskog rasta
su europski ariš i američki borovac, a osjetnije zaostaju
obična smreka i obični bor, a naročito zelena
duglazija i crni bor. Provedena analiza varijance pokazala
je da su razlike među vrstama po visini i prsnom
promjeru visokosignifikantne (tablica 4 i 5). Odnosi
medu vrstama u pogledu visinskog rasta dobro su predočeni
visinskim krivuljama (graf. 1).


Obračunata temeljnica po ha najviša je kod američkog
borovca (57,92 m2/ha), a slijede običan bor (38,52
m2/ha), europski ariš (34,38m2/ha) i obična smreka
(31,94 m2/ha). Osjetnije zaostaju crni bor (20,68 m2/
ha) i zelena duglazija (20,13 m2/ha).


20 22 24 28 30 32 d,cm


I s obzirom na obračunatu drvnu masu američki borovac
je daleko ispred ostalih vrsta (520,90 m3/ha), slijedi
europski ariš (295,20 m3/ha), obični bor (230,40
m3/ha) i obična smreka (192,80 m3/ha). Kao i u pogledu
temeljnice osjetnije zaostaju zelena duglazija
(118,30 m3/ha) i crni bor (107,40 m3/ha). Statistička
analiza pokazala je da su razlike visokosignifikantne.


Odnosi među vrstama s obzirom na poprečni dobni
prirast približni su kao i kod drvne zalihe. Vodeći je
američki borovac (19,29 m3/ha), a slijede ga europski
ariš (11,81 m3/ha), obični bor (8,86 m3/ha), obična
smreka (7,14 m3/ha) te s velikim zaostatkom zelena
duglazija (4,23 m3/ha) i crni bor (4,13 m3/ha).


3.3. Produkcija suhe tvari i sadržaj elemenata
prehrane — Dry matter production. The analysis
of the nutrion.
U tablici 6 prikazani su podaci o proizvedenoj suhoj
tvari po komponentama stabala i ukupno.


Apsolutno najveću biomasu proizveo je američki borovac.
Sa značajnim zaostatkom slijede ga europski ariš
i obični bor, zatim obična smreka i zelena duglazija.
Sadržaj suhe tvari kod crnog bora bio je izrazito najmanji.
Učešće deblovine u ukupnoj biomasi kreće se




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 16     <-- 16 -->        PDF

N. Komlenović, S. Orlić, P. Rastovski: USPIJEVANJE ŠEST VRSTA ČETINJAČA U PODRUČJU BUJADNICA I VRISTINA Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 169—178
Produkcija suhe tvari (kg/ha)


Dry matter production (kg/ha)


Vrsta drveća Deblo Grane Iglice
Species Stem Branches Needles


Obična smreka 90.844,96 54.140,12 14.075,72
47,3 28,2 7,3
123.492,20 45.544,59 24.731,66
Obični bor 51,7 19,0 10,4
66.580,76 14.356,74 14.425,12
Crni bor 56,3 12,2 12,2
134.647,16 30.264,05 26.106,72
Europski ariš 55,5 12,5 10,8
184.791,04 46.888,40 18.125,22
Američki borovž ic 58,5 14,9 5,7
77.019,66 48.752,58 13.135,78
Zelena duglazija 44,3 28,0 7,6


od 44,3% kod zelene duglazije do 58,5% kod američkog
borovca. Sadržaj suhe tvari grana bio je relativno
najmanji kod crnog bora (12,2%) i ariša (12,5%), a
najveći kod duglazije (28,0%) i smreke (28,2%). To
je najviše pridonijelo da je ukupna biomasa duglazije
bila značajno veća od biomase crnog bora. U odnosu
na ukupnu biomasu, američki borovac je sadržavao
najmanje (5,7%), a crni bor najviše (12,2%) iglica.


Učešće podzemnog dijela biomase kreće se u
uskom rasponu između 17,2% (obična smreka) i 21,2%
(europski ariš). Šesnaest godina stara smreka uzgajana
na sličnom staništu imala je u jednom našem pokusu
relativno veću biomasu podzemnog dijela. Ovisno o
tretiranju mineralnim gnojivima ona se kretala od 24
do 30% (Komlenović 1978). Učešće suhe tvari podzemnog
dijela opada s porastom starosti i u sastojinama
običnog bora u Finskoj (M a 1 k o n e n 1974), te sastojinama
američkog borovca i drugih vrsta drveća u
USA (Young and Carpenter 1967). Proizvedena
biomasa većine istraživanih vrsta, a posebno biomasa
američkog borovca, općenito je velika. Ona je daleko
veća od biomase borovca u prirodnim sastojinama u
USA (Young and Carpenter 1967). Težina suhe
tvari običnog bora u našem pokusu više je nego
dvostruko veća od težine suhe tvari običnog bora starog
41 godinu u jednoj sastojini u Finskoj (M a 1 k o n e n
1974).


Zbog povoljnih stanišnjih uvjeta biomasa nakuplja


Nadzemni
dio
Above
ground


159.060,80
82,8


193.768,45
81,1


95.371,62
80,7


191.017,93
78,8


249.804,66
79,1


138.908,02
79,9


Podzemni
dio
Under
ground


32.948,53
17,2


45.156,89
18,9


22.791,12
19,3


51.501,55
21,2


65.929,97
20,9


34.997,66
20,1


Tablica — Table 6.


Ukupno
Total


192.009,33
100%


238.925,34
100%


118.162,74
100%


242.519,48
100%


315.734,63
100%


173.905,68
100%


dosta hraniva, posebno dušika, kalcija i kalija. Od istraživanih
hraniva, suha tvar ariša i borovca sadržava-SI. 3. Pokusna ploha europskog ariša (Larve europea L.j




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 17     <-- 17 -->        PDF

N. Komlenović, S. Orlić, P. Rastovski: USPIJEVANJE ŠEST VRSTA ČETINJAČA U PODRUČJU BUJADNICA I VRIŠTINA Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 169—178
Sadržaj hraniva u suhoj tvari (kg/ha)


Dry matter nutrients (kg/ha) Tablica — Table 7.


Vrsta
Species


Obična
smreka


Obični
bor


Crni


bor


Europski
ariš


Američki
borovac


Zelena
duglazija


Dijelovi Sadržaj hraniva u suhoj tvari (kg/ha)
stabla Dry matter nutrients (kg/ha)
Tree parts N P K Ca Mg
Drvo debla 72,36 13,67 80,40 91,66 8,04
Kora debla 54,31 9,82 38,12 98,60 6,68
Grane 122,57 23,39 104,87 220,16 30,24
Iglice 154,13 15,44 101,59 88,73 10,47
Nadzemni dio 403,37 62,32 324,98 499,15 55,43
Podzemni dio 42,64 12,04 61,40 102,25 6,10
Ukupno 446,01 74,36 386,38 601,40 61,53
Drvo debla 89,71 12,34 74,01 112,13 9,06
Kora debla 49,95 4,99 24,52 87,65 7,72
Grane 87,05 22,71 89,76 142,64 15,31
Iglice 358,11 35,96 123,52 153,14 19,99
Nadzemni dio 584,82 76,00 311,81 495,56 52,08
Podzemni dio 47,48 8,75 74,59 14,13 16,12
Ukupno 632,30 84,75 386,40 509,69 68,20
Drvo debla 38,46 6,04 36,26 39,56 5,94
Kora debla 43,07 3,84 19,32 29,92 6,28
Grane 24,49 4,52 24,89 40,38 7,69
Iglice 164,65 15,19 94,23 47,40 16,31
Nadzemni dio 270,67 29,59 174,70 157,26 36,22
Podzemni dio 36,80 7,31 53,45 11,43 12,22
Ukupno 307,47 36,90 228,15 168,69 48,44
Drvo debla 107,44 31,04 78,79 85,95 29,23
Kora debla 61,08 4,73 40,62 63,38 8,25
Grane 70,23 24,29 78,61 121,62 23,65
Iglice 414,70 58,32 181,90 130,53 43,60
Nadzemni dio 653,45 118,38 379,92 401,48 104,73
Podzemni dio 79,99 19,55 41,87 78,26 10,02
Ukupno 733,44 137,93 421,79 479,74 114,75
Drvo debla 127,44 17,52 105,13 137,00 22,30
Kora debla 101,95 11,21 30,58 101,95 19,63
Grane 71,56 13,37 62,55 92,01 17,93
Iglice 253,80 29,24 80,82 122,17 24,46
Nadzemni dio 554, 75 71,34 279,08 453,13 84,32
Podzemni dio 97,95 20,27 78,31 24,52 16,89
Ukupno 652,70 91,61 357,39 477,65 101,21
Drvo debla 49,16 14,14 50,56 44,25 5,53
Kora debla 66,92 13,23 82,64 71,28 11,98
Grane 131,30 29,53 134,41 210,67 33,57
Iglice 158,74 14,13 80,21 69,99 21,40
Nadzemni dio 406,20 71,03 347,82 396,19 72,48
Podzemni dio 69,71 14,29 46,56 80,83 25,08
Ukupno 475,83 85,32 394,38 477,02 97,56
175




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 18     <-- 18 -->        PDF

N. Komlenović, S. Orlić. P. Rastovski: USPIJEVANJE ŠEST VRSTA ČETINJAČA U PODRUČJU BUJADNICA I VRIŠTINA Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 169la
je najviše dušika, a biomasa smreke najviše kalcija.
Zanimljiva je činjenica da europski ariš iako nije imao
najveću biomasu u njoj je bila akumulirana najveća količina
svih analiziranih hraniva izuzev kalcija. Najviše
hraniva sadržavale su njegove iglice.


Drvo sadrži relativno malo hraniva. Njima su bogatije
iglice i kora. Koncentracije dušika, fosfora i kalija
bile su veće u mlađim, a kalcija u starijim iglicama.
To je u skladu s mobilnošću ovih hraniva u stablu
i podudara se s rezultatima naših drugih istraživanja
(Komlenović 1978 i dr.).


Djelotvornost usvojenih hraniva (Hansen i
Baker 1979, Simon et. al. 1990) s obzirom na produkciju
drva deblovine bila je najveća kod američkog
borovca, a najmanja kod zelene duglazije. Tako npr.
3,53 g dušika usvojenog u ukupnoj biomasi borovca
odgovara 1 kg suhe tvari drva deblovine. Kod zelene
duglazije ta količina dušika bila je 6,18 g. Slične razlike
utvrđene su i za druga hraniva.


To je vjerojatno jedan od razloga što se zelena duglazija
nije pokazala kao dobra pionirska vrsta na našim
bujadnicama i vrištinama. Međutim, na dubokim
rahlim šumskim tlima, sa povoljnim sadržajem hraniva
i povoljnim vodnim režimom ta vrsta može biti kod
nas vrlo produktivna.


Najbolji rezultati postižu se sa prevencijama iz države
Washington, s nižih nadmorskih visina (do 300 m).
Jasno da na takvim stojbinama izvrsno uspijevaju autoktone
vrste drveća. Loše stanje sastojina ovdje je rezultat
nepovoljnih andropogenih utjecaja i neodgovaSl.
4. Pokusna ploha zelene duglazije (Pseudotsuga menzieshii
rajućih uzgojnih zahvata. (Mirb.) Franco)


Sve navedeno pokazuje da na istraživanom staništu ciji i uspješniji uzgoj autoktonih listača, koje su sa ovih
testirane vrste različito uspijevaju. Međutim, za ta se površina nestale aktivnošću čovjeka. Zbog nepovoljstaništa
može reći da su ona općenitno pogodna za innog
reljefa (»vrtače«) i varijabilnosti dubine tla (stijetenzivnu
proizvodnju drveta četinjača u kratkim ophodne
često izbijaju na površinu) ovo je područje neponjama.
Kulture četinjača omogućuju u drugoj genera-godno za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju.


4. ZAKLJUČCI — CONCLUSIONS
U komparativnom pokusu sa šest vrsta četinjača visok
postotak preživljenja imali su obična smreka, američki
borovac i obični bor. Kod zelene duglazije, crnog
bora i europskog ariša utvrđrno je njihovo slabo preživljenje.


Europski ariš i američki borovac bile su vodeće vrste
u pogledu visinskog i debljinskog rasta.


Američki borovac proizveo je najveću, a crni bor
najmanju biomasu.
Suha tvar europskog ariša sadržavala je najveće količine
svih analiziranih hraniva osim kalcija.


Djelotvornost usvojenih hraniva s obzirom na produkciju
drva deblovine bila je najveća kod američkog
borovca a najmanja kod zelene duglazije.


LITERATURA — REFERENCES


Dokuš, A., Orlić, S„ 1986: Šumske kulture i plantaže. Monografija,
Šumarski institut, Jastrebarsko: 87-91, Jastrebarsko.


Hamilton, G. J., 1975: Forest Mensuration Handbok, Her Majesty´s
Stationary Office, London.
Hansen, E. A. , Baker, J. B. 1979: Biomass and nutrient
removal in short rotation intersively cultured plantations.


In Proceedings of Symposium on Impact of Intensive Harvesting
on Forest Nutrient Cycling, 13 — 16 Aug. 1979,
State University of New York, College of Environment Science
and Forestry, Syracuse: 130 — 150.


Komlenović, N., et. al. 1975: Proučavanje metoda podizanja
i uzgoja intezivnih nasada četinjača brzog rasta. Osnovne
ekološke značajke objekata istraživanja., Šumarski institut,
Jastrebarsko.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 19     <-- 19 -->        PDF

N. Komlenović, S. Orlić, P. Raslovski: USPIJEVANJE ŠEST VRSTA ČETINJAČA U PODRUČJU BUJADN1CA 1 VRIŠTINA Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 169—178
Komlenović, N., 1976: Koncentracije dušika i fosfora u igli- Orlić, S., 1979: Prvi rezultati komparativnog pokusa uzgajanja


čama kao pokazatelj gnojidbe kultura četinjača na podru- nekih domaćih i stranih vrsta četinjača. Šumarski list 103,


čju vriština. V. Kongres JDPZ. Jug. društvo za proučava-9 — 10 : 433 — 444, Zagreb.


nje zemljišta: 123— 130, Sarajevo. Orlić, S., 1993: Uspijevanje domaćih i stranih vrsta četinjača u


„ , . , .. ,„„„ .... . ... .. ., mladim kulturama na području bujadnica i vriština HrvatKomlenović
N., 1978: Ujecaj mineralnih gnojiva na ishranu ^ Radoy i Vo l M *J _ { , Q, J_ m Jastrebarsko.
i rast obične smreke (Picea abies Karst.) na lasiviranom r\~i-* o v i ,, ,noo TT , ,, . ..
.. . , .. . , ; , . , „ ´ , „,. „„ Orlić, S., Komlenović, N., 1988: Uspiievanie kultura četi


122


staništima. Radovi 75 : 115 — 121, Jastrebarsko.


akricnom (vnstinskom) tlu. Annales Forestales 8/5:91- njača , njmoy utjecaj na kemijska ^ ^ L m razlieitim


Komlenović, N., 1987: Priroda i šumarstvo Ogulinskog kraja. Orlić, S., Komlenović, N., Rastovski, P., Ocvirek,


Proizvodne mogućnosti glavnih staništva i ishrane šumskog M., 1991: Prvi proredni zahvat, produkcija biomase i nje


drveća. Šumarski list, 111,7 — 9 : 403 — 413. zin kemizam u kulturi obične smreke (Picea abies Karst.).


Komlenović, N., 1992: Fiziologija i prehrana šumskog drve- "Velika Buna". Radovi, Vol. 26, 1 : 77 — 93, Jastrebarća.
Šume u Hrvatskoj. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
i Hrvatske šume: 121 — 130, Zagreb. Simon, M., Zsuffa, L., Burgess, D., 1990: Variation in
. , , , . , ., ,_,_ „ , . N, P and K status and N efficency in some North AmeriMartinov.
c, J., Komlenović, N., 1967: Forestry objects. can Willows, Can. j. For. Res 20 : 1888 - 1893.
In Excursion Guide 3rd Congress YSSS. Yug. Soc. of Soil „ „ „ ,-, „ ». ,„,-, ,.T . .
Science: 153 - 170, Zadar. Young H. E., Carpenter, P. N., 1967: Weight, nutrient
element and productivity studies of seedlings and saplings


Malkonen, E., 1974: Annual primary production and nutrient of eight tree species in natural ecosystems. Technical Bul


cycle in some Scots pine stands. Communicationes Insti- letin 28. Maine agricultural experiment station. University


tuti Forestalls Fenniae 84.5 : 1 y 87. of Maine, Orono.


SUMMARY: The research was carried out trough a comparative experiment
on domestic an foreign coniferous species. The locality was Lokve, a
fern and heath area in the Forest district of Duga Resa, Forest Enterprise
of Karlovac. Geographically it is 45° 26´ north latitude, 15" 18´ east longitude,
196 m above sea level.


The climate of the research area is perhumid. According to Mayer, the
soil has been defined as two-layer profile with distric cambisol on relict red
soil.


The research encompassed the economically most interesting coniferous
species: Norway spruce (NS), Scots pine (SP), Austrian pine larch (EL), White pine (WP) and Douglas fir (DF).


The used seed material for thr experiment is of known origin. The experiment
started in the Spring of 1969. A three repetition randomized block
system was applied. Planting spacing was 2 x 2 m (2.500 N/ha).


The last measuring was done in the Autumn 1991, i. e. 23 years after the
beginng of the experiment. Measured were the heights and breast -height
diameters, and the survival rate of the plants was recorded.


For determining the biomass produced per area unit, the felled mean stand
tress were also selected per experiment replication. The fresh matter weight
of trunks, stumps roots and branches, both live and dry, were established on
site. The samples were dried at 105° C until constant weight was obtained,
then minced and analyzed.


A high percentage of survival was established with the Norway spruce


(96.1 %), White pine (89.8 %) and Scots pine (81.5 %); Douglas fir (54.0
%), Austrian pine (57.0 %) and the European larch (59.0 %) demonstrated
a poor capability to survive. The European larch and White pine are the
leading two species regarding the height and diameter growth.
The White pine produced the biggest, Austrian pine the smalles biomass.


The European larch dry matter contains the larges quantities of all analyzed
nutrients with the exception of calcium. The fewest nutrients were accumulated
by the Austrian pine.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 20     <-- 20 -->        PDF

N. Komlenović, S. Orlić. P. Rastovski: USPIJEVANJE ŠEST VRSTA ČETINJAČA U PODRUČJU BUJADNICA 1 VRIŠTINA
In the larch and pines biomas there was the most nitrogen, while the
spruce biomass contained the highest quantity of calcium.


The wood of all tested species was relatively poor in nutrients which are
abundantly found in the needles and bark. Nitrogen, phosphorus and potassium
concentransions were higher in one-year-old needles, while in older
ones there were found high calcium concentrations. According to stemwood
production the efficency of the consumed nutrients was the highest with the
White pine, the lowest with the Douglas fir.


Key words: coniferous species, growth, biomass production, accumulation
of nutrients in the biomass.


Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 169—178


IZ ŠUMARSKOG LISTA 1895. GODINE STR. 383


Upliv šuma na broj pučanstva. Veoma poučna motrenja
učinjena su u Francezkoj na osnovu statističkih podataka,
u kakvom je naime savezu izkrčenje šuma sa
pučanstvom. Trideset okružja, u kojih su sve šume
izkrčene, izgubila su po zadnjem brojenju od god. 1886.
do 80,000 na pučanstvu. Kao prirodni zakon imalo bi
služiti ovo: Ako želimo, da nam budu doline napučene,
onda neka budu briegovi šumoviti. Jer ako su pobriežja
gola, onda bujice i druge prirodne nepogode uništuju
sve, što jim je na putu, a tim se uništuju i pitoma
zemljišta, od kojih se odplavlja plodovita i za rastenje
bilina potrebita crnica. Poljodjelac, kojeg ne može
prehraniti jalovo tlo, živi oskudno i kukavno, ter se mora
napokon i izseliti u druge krajeve. Krčenje šuma najveći
je uzrok, da pojedini predjeli opuste. U Africi i Aziji
ciele su pokrajine prave pustare, odkad jih je nerazborita
ruka lišila kićenih šuma. Srednja Azija naseljuje se opet


ne samo s toga, što su Rusi ondje sagradili željeznicu,
nego što su naumili i tvrdo odlučili, da opet podignu i
zagaje branjevine i to ondje, gdje je turkomanski skitajući
narod pustare stvorio, da može svoja stada na pašištu
obilno krmiti, utamaniv ciele šume požarom i krčenjem
medjutim iznikavše grmljadi (šikarija).
Proračunano je, da u Francuzkoj ima svake godine kvara
od poplave do 89 milijuna franaka. Kada bi se u alpinskih
i pirinejskih pokrajinah zagajivalo i šume odgojile, tada
bi sav taj kvar neznatan bio kako na livadah, tako i u
poljih, te bi zemlja uštedila barem 80 milij. franaka, koja
bi svota prehraniti mogla oko 100.000 stanovnika, koji
u sadanjih prilikah gospodarstveno propadaju.
Blago si ga onomu naradu, koji umije razumno koristiti
se sa šumom, ali i čuvati ju, da mu se uzdrži; jer nestane
li šuma, onda mu ne preostaje drugo, nego seliti se u
drugi nepoznati kraj. A što to znači, teško bi bilo reći.