DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 18 <-- 18 --> PDF |
N. Komlenović, S. Orlić. P. Rastovski: USPIJEVANJE ŠEST VRSTA ČETINJAČA U PODRUČJU BUJADNICA I VRIŠTINA Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 169la je najviše dušika, a biomasa smreke najviše kalcija. Zanimljiva je činjenica da europski ariš iako nije imao najveću biomasu u njoj je bila akumulirana najveća količina svih analiziranih hraniva izuzev kalcija. Najviše hraniva sadržavale su njegove iglice. Drvo sadrži relativno malo hraniva. Njima su bogatije iglice i kora. Koncentracije dušika, fosfora i kalija bile su veće u mlađim, a kalcija u starijim iglicama. To je u skladu s mobilnošću ovih hraniva u stablu i podudara se s rezultatima naših drugih istraživanja (Komlenović 1978 i dr.). Djelotvornost usvojenih hraniva (Hansen i Baker 1979, Simon et. al. 1990) s obzirom na produkciju drva deblovine bila je najveća kod američkog borovca, a najmanja kod zelene duglazije. Tako npr. 3,53 g dušika usvojenog u ukupnoj biomasi borovca odgovara 1 kg suhe tvari drva deblovine. Kod zelene duglazije ta količina dušika bila je 6,18 g. Slične razlike utvrđene su i za druga hraniva. To je vjerojatno jedan od razloga što se zelena duglazija nije pokazala kao dobra pionirska vrsta na našim bujadnicama i vrištinama. Međutim, na dubokim rahlim šumskim tlima, sa povoljnim sadržajem hraniva i povoljnim vodnim režimom ta vrsta može biti kod nas vrlo produktivna. Najbolji rezultati postižu se sa prevencijama iz države Washington, s nižih nadmorskih visina (do 300 m). Jasno da na takvim stojbinama izvrsno uspijevaju autoktone vrste drveća. Loše stanje sastojina ovdje je rezultat nepovoljnih andropogenih utjecaja i neodgovaSl. 4. Pokusna ploha zelene duglazije (Pseudotsuga menzieshii rajućih uzgojnih zahvata. (Mirb.) Franco) Sve navedeno pokazuje da na istraživanom staništu ciji i uspješniji uzgoj autoktonih listača, koje su sa ovih testirane vrste različito uspijevaju. Međutim, za ta se površina nestale aktivnošću čovjeka. Zbog nepovoljstaništa može reći da su ona općenitno pogodna za innog reljefa (»vrtače«) i varijabilnosti dubine tla (stijetenzivnu proizvodnju drveta četinjača u kratkim ophodne često izbijaju na površinu) ovo je područje neponjama. Kulture četinjača omogućuju u drugoj genera-godno za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju. 4. ZAKLJUČCI — CONCLUSIONS U komparativnom pokusu sa šest vrsta četinjača visok postotak preživljenja imali su obična smreka, američki borovac i obični bor. Kod zelene duglazije, crnog bora i europskog ariša utvrđrno je njihovo slabo preživljenje. Europski ariš i američki borovac bile su vodeće vrste u pogledu visinskog i debljinskog rasta. Američki borovac proizveo je najveću, a crni bor najmanju biomasu. Suha tvar europskog ariša sadržavala je najveće količine svih analiziranih hraniva osim kalcija. Djelotvornost usvojenih hraniva s obzirom na produkciju drva deblovine bila je najveća kod američkog borovca a najmanja kod zelene duglazije. LITERATURA — REFERENCES Dokuš, A., Orlić, S„ 1986: Šumske kulture i plantaže. Monografija, Šumarski institut, Jastrebarsko: 87-91, Jastrebarsko. Hamilton, G. J., 1975: Forest Mensuration Handbok, Her Majesty´s Stationary Office, London. Hansen, E. A. , Baker, J. B. 1979: Biomass and nutrient removal in short rotation intersively cultured plantations. In Proceedings of Symposium on Impact of Intensive Harvesting on Forest Nutrient Cycling, 13 — 16 Aug. 1979, State University of New York, College of Environment Science and Forestry, Syracuse: 130 — 150. Komlenović, N., et. al. 1975: Proučavanje metoda podizanja i uzgoja intezivnih nasada četinjača brzog rasta. Osnovne ekološke značajke objekata istraživanja., Šumarski institut, Jastrebarsko. |