DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 18     <-- 18 -->        PDF

N. Komlenović, S. Orlić. P. Rastovski: USPIJEVANJE ŠEST VRSTA ČETINJAČA U PODRUČJU BUJADNICA I VRIŠTINA Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 169la
je najviše dušika, a biomasa smreke najviše kalcija.
Zanimljiva je činjenica da europski ariš iako nije imao
najveću biomasu u njoj je bila akumulirana najveća količina
svih analiziranih hraniva izuzev kalcija. Najviše
hraniva sadržavale su njegove iglice.


Drvo sadrži relativno malo hraniva. Njima su bogatije
iglice i kora. Koncentracije dušika, fosfora i kalija
bile su veće u mlađim, a kalcija u starijim iglicama.
To je u skladu s mobilnošću ovih hraniva u stablu
i podudara se s rezultatima naših drugih istraživanja
(Komlenović 1978 i dr.).


Djelotvornost usvojenih hraniva (Hansen i
Baker 1979, Simon et. al. 1990) s obzirom na produkciju
drva deblovine bila je najveća kod američkog
borovca, a najmanja kod zelene duglazije. Tako npr.
3,53 g dušika usvojenog u ukupnoj biomasi borovca
odgovara 1 kg suhe tvari drva deblovine. Kod zelene
duglazije ta količina dušika bila je 6,18 g. Slične razlike
utvrđene su i za druga hraniva.


To je vjerojatno jedan od razloga što se zelena duglazija
nije pokazala kao dobra pionirska vrsta na našim
bujadnicama i vrištinama. Međutim, na dubokim
rahlim šumskim tlima, sa povoljnim sadržajem hraniva
i povoljnim vodnim režimom ta vrsta može biti kod
nas vrlo produktivna.


Najbolji rezultati postižu se sa prevencijama iz države
Washington, s nižih nadmorskih visina (do 300 m).
Jasno da na takvim stojbinama izvrsno uspijevaju autoktone
vrste drveća. Loše stanje sastojina ovdje je rezultat
nepovoljnih andropogenih utjecaja i neodgovaSl.
4. Pokusna ploha zelene duglazije (Pseudotsuga menzieshii
rajućih uzgojnih zahvata. (Mirb.) Franco)


Sve navedeno pokazuje da na istraživanom staništu ciji i uspješniji uzgoj autoktonih listača, koje su sa ovih
testirane vrste različito uspijevaju. Međutim, za ta se površina nestale aktivnošću čovjeka. Zbog nepovoljstaništa
može reći da su ona općenitno pogodna za innog
reljefa (»vrtače«) i varijabilnosti dubine tla (stijetenzivnu
proizvodnju drveta četinjača u kratkim ophodne
često izbijaju na površinu) ovo je područje neponjama.
Kulture četinjača omogućuju u drugoj genera-godno za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju.


4. ZAKLJUČCI — CONCLUSIONS
U komparativnom pokusu sa šest vrsta četinjača visok
postotak preživljenja imali su obična smreka, američki
borovac i obični bor. Kod zelene duglazije, crnog
bora i europskog ariša utvrđrno je njihovo slabo preživljenje.


Europski ariš i američki borovac bile su vodeće vrste
u pogledu visinskog i debljinskog rasta.


Američki borovac proizveo je najveću, a crni bor
najmanju biomasu.
Suha tvar europskog ariša sadržavala je najveće količine
svih analiziranih hraniva osim kalcija.


Djelotvornost usvojenih hraniva s obzirom na produkciju
drva deblovine bila je najveća kod američkog
borovca a najmanja kod zelene duglazije.


LITERATURA — REFERENCES


Dokuš, A., Orlić, S„ 1986: Šumske kulture i plantaže. Monografija,
Šumarski institut, Jastrebarsko: 87-91, Jastrebarsko.


Hamilton, G. J., 1975: Forest Mensuration Handbok, Her Majesty´s
Stationary Office, London.
Hansen, E. A. , Baker, J. B. 1979: Biomass and nutrient
removal in short rotation intersively cultured plantations.


In Proceedings of Symposium on Impact of Intensive Harvesting
on Forest Nutrient Cycling, 13 — 16 Aug. 1979,
State University of New York, College of Environment Science
and Forestry, Syracuse: 130 — 150.


Komlenović, N., et. al. 1975: Proučavanje metoda podizanja
i uzgoja intezivnih nasada četinjača brzog rasta. Osnovne
ekološke značajke objekata istraživanja., Šumarski institut,
Jastrebarsko.