DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 29     <-- 29 -->        PDF

M. Stojković: PROPADANJE POLJSKOG (ULMUS MINOR MILL., sin. ULMUS CARP1NIF0L1A SUCKOW)... Šumarski liši br. 5—6, CXIX (1995), 183—188
Tako prvi autor svoj rad zasniva na zaštiti u sasto-Nasuprot poljskom brijestu u nizinskim predjelima
jinama gdje dolazi brijest. Jovančević predlaže rad na gdje dolazi s hrastom lužnjakom Vajda (1952 b) navoselekciji
brijesta na otpornost kao i hibridizaciju te indi
kako prema dobivenim podacima brijestovi koji ratrodukciju
sjemena selekcioniranog na otpornost prestu
u suhim predjelima naše države pokazuju razmjerma
holandskoj bolesti. Vidaković - Krstinić navode kano
veliku otpornost prema holandskoj bolesti. Bilo bi
ko je u Holandiji mnogo rađeno na otpornosti brijestokorisno
i potrebno, da se prije ispita otporna sposobva.
Proizvedeno je više tipova koji su se pokazali otnost
i da se utvrdi bi li bilo moguće da se izginuli bripornima,
kao na pr. U. holandica klon 296 i 390. Glejestovi
zamijene ovim otpornim vrstama, odnosno da
de postojeće situacije ove vrste, program oplemenjivase
selekcijom ili hibridizacijom uzgoje nove otporne
nja ne bi trebao imati prioritetni karakter. vrste i tako osigura opstanak brijestova u našim šuma


ma.


Prema Ki spati ću (1980) u nizinskim šumama hrasta
lužnjaka preostali su stari brijestovi. Može se pretU
gosp. jedinici Vukomerečke gorice, odjel 53 g, u
postaviti, ali nije dokazano, da se radi o otpornim inbrdskom
predjelu pronađen je poljski brijest na suhom
dividuama. To bi bilo vrijedno istražiti. Tako kod zemljištu, među četinjačama. Ovo jedno stablo posaumjetne
infekcije čistom kulturom gljive Ceratocystis đeno je prije 30 godina prilikom podizanja četinjača
ulmi vrši se provjeravanje eventualne otpornosti. Vjena
ovom predjelu. Nije poznato podrijetlo. Govorilo
rojatnost da će steći otpornost je 1 : 10.000, tj. u 10.000 se o holanskom brijestu, ali to danas nije dokazano.
jedan će zadovoljiti postavljene kriterije. Rad je skup,


Za ovu grupu stabala poljskog brijesta uz rijeku


ali se ipak provodi u nekim zemljama (Holandija,


Odru, pretpostavlja se, kako povoljni abiotski čimbe


SAD). Kod ovih starih brijestova nađe se i podmlatka,


nici utječu na opstanak brijesta na ovom lokalitetu.


ali on u pravilu propada kad prijeđe 10 godina (juve-


Ovi povoljni čimbenici mogu prijeći u nepovoljne.


nilna rezistentnost). Autor također spominje križanje s


Za to je dovoljan sječni zahvat stabala u okolini bri


otpornim azijskim vrstama.


jesta. Za sada ovdje nije propisana sječa, ali to nije
Prema Vidakoviću i Gračanu (1994), osim djejamstvo,
jer do sječe može doći u nekom drugom ralomičnog
gubitka genetskog bogatstva jedne vrste ili zdoblju. To su i velika sušenja hrasta lužnjaka na po


rase, učestale su pojave potpunog nestajanja genofon-dručju ove gospodarske jedinice. Smatramo da će prida
jednog dijela populacije ili pak cijele populacije jedje
eventualnih budućih radova na konzervaciji ili hi-
ne rase, pa čak i cijele vrste. Takav je slučaj s crnom bridizaciji, neophodno za ovakve predjele kao ovaj uz
topolom {Populus nigra L.) i poljskim brijestom (Ul-rijeku Odru, kod uređivanja šuma (odobravanja gosp.


mus minor Mill.) koji su potpuno nestali iz naših šuosnova)
propisati rezervatne površine. Svakako, to je
ma. Čuvanje genofonda konverzacijom ima prioritete ovisno i o stanju poljskog brijesta na drugim lokalitekod
nekih vrsta i medu njima je poljski brijest. tima u Republici Hrvatskoj.


ZAKLJUČAK — CONCLUSION


1. Na području bivšeg Prigorsko-Zagorskog podrupinnato
ramosa Dieck, koja je nešto stradala od potčja
nestala su srednjedobna i starija stabla poljskog brikornjaka,
ali ne i od holandske bolesti.
jesta. Jedan izuzetak je grupa ove vrste uz rijeku Odru 4. Za grupu brijesta uz rijeku Odru ne može se dou
gosp. jedinici Turopoljski lug. kazati prirodna otpornost, ali najvjerojatnije povoljni


2. Podaci pokazuju kako je na ovom lokalitetu, u abiotski čimbenici utječu na postojanje ovog brijesta.
razdoblju od 60 godina propalo ili posječeno 41.500 5. Za daljnji opstanak brijesta, kao i eventualne ram3
ili 95% ove vrste. dove na spašavanju vrste neophodno je proglasiti re


3. U gosp. jedinici Šiljakovačka dubrava postoji gruzervatne
površine za slične lokalitete kao ovaj uz rijepa
sađenog 30-godišnjeg turkestanskog brijesta (Ulmus ku Odru.
LITERATURA — REFERENCES


Jovančević, M., (1975): Mogućnost i potreba zaštite i održaRehder,
A., (1951): Manual of cultivated tress and shrnbs. p.p.


vanje nizinskog brijesta selekcijom i uzgojem. Zbornik JA996,
New-York.


ZU, CZZR, II: 433-451, Zagreb. Richens, H. R., (1976): Variation, cytogenetic and breeding of
Kišpatić, J., (1980): Holandska bolest brijestova. Šumarska enthe
european Field Elm. Anali za šumarstvo, JAZU 7/4 :


ciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod, I: 196-198, 145, Zagreb.


Zagreb. Simanjok, A., (1964): Biologija drevesnijih i kustarnikovljih
Motal, Z., (1974): Mjere koje bi trebalo poduzimati da se spriparod.
Izdateljstvo »Prosvesnenie», 447, Moskva.


ječi masovno propadanje brijesra. Sto godina bilogorsko Vajda, Z., (1952): Uzroci epidemijskog ugibanja brijestova. Gla


podravske regije, str. 213-227, Bjelovar. snik za šumarske pokuse, 10 : 105-197, Zagreb.