DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 31 <-- 31 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS UDK 630* 902 (497.13) Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 189—199 STOTA GODIŠNJICA ZAKONA O UREĐENJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U HRVATSKOJ THE HUNDREDTH ANNIVERSARY OF THE LAWS ON FOREST MANAGEMENT IN CROATIA Oskar PIŠKORIĆ* SAŽETAK: Godine 1894. i 1895. Sabor je donio šest zakona kojima se uređuje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave, ureduje stručna uprava i gospodarenje u šumama koje su pod osobitim javnim nadzorom tj. zemljišnih zajednica, općina, crkvenih općina i si., produženje nastave na Gospodarsko- šumarskom učilištu u Križevcu s dvije na tri godine te o uređenju bujica. U ovom članku pokazane su bitne značajke pojedinih zakona, rasprave prigodom razmatranja u Saboru te o osvrtima na zakone u tisku. UVOD — INRODUCTION Odumiranje feudalnog sustava, koje je ubrzano na— Zakon od 8. lipnja 1871. o ustanovama za otkup kon Francuske revolucije 1793. godine, odrazilo se i u prava na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, što hrvatskom društvenom, kulturnom i gospodarskom žikrajiški stanovnici imadu u državnim šumama nalazevotu pa i u šumarstvu. Značajna zbivanja i pomaci u čim se u vojnoj Krajini i Zakon od 8. lipnja 1873. o šumarstvu bili su: imovnim obćinama u hrvatsko-slavonsko vojnoj Kra — razrješenje kmetskih odnosa 1848. godine, jini, te — skupina Zakona koji je Sabor donio u 1894. i — Cesarski patent od 17. svibnja 1857. godine o na1895. godini. činu segregacije i komasacije urbanskih šuma" Bitne značajke pojedinih Zakona za šumarstvo su: — austrijski Šumski zakon od 3. XII. 1852. godi— Cesarskog patenta iz 1857. godine stoje, uz ostane, koji je stupanjem na snagu od 1. siječnja 1858. pro lo odredio »da su sve šume koje su po dotičnih propi tegnut i na područje Banske ili građanske Hrvatske (za sih izlučene u korist bivših podanika, prelaze u njiho područje Vojne krajine i Dalmacije primjenjuje se od vo vlasničtvo, te da s njima valja postupati kao u šu 1860. godine, a u Istri od 1858.) mama občinskimi, u kojih treba gospodarenje nadzira — Naredba Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zeti za to valjajućih zakonskih ustanova«.2´ maljske vlade od 4. ožujka 1871. godine broj 2144 ko — Razvojačenje Vojne Krajine značajno je po tojom se privremeno ureduje gospodarenje u urbarskim me, što je uslijedila podjela šuma između države i kra šumama, jišnika. Kako je kriterij diobe bio pola pola po vrijednosti, to je državnom posjedu ostalo, zaokruženo, 278000 ha, a krajišnicima, kasnije udruženim u imovi * Oskar Piškorić, dipl. inž. šum. u m., Ul. grada Vukovara 224/ IV, 41000 ZAGREB 1) Za vrijeme apsolutizma (1851 - 1860) sva vlast bila je u rukama vladara te su se zakonski propisi donosili »cesarskim paten2) Pod političkom vlasti u ono doba podrazumijeva se općetom «. upravna vlast kao općina, kotar, županija. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 32 <-- 32 --> PDF |
O. Piškoric: STOTA GODIŠNJICA ZAKONA O URF.ĐENJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 189—199 ne općine, 382.000 ha. Razlika je posljedica dodjele krajišnicima rubnih šuma, koje su bile djelomično i devastirane, dok su državne zbog udaljenosti od naselja bile uščuvane. — Godine 1871. značajna je ne samo po Naredbi o uređenju gospodarenja u urbanim šumama nego i po tome što je te godine u Zemaljskoj vladi (u daljem tekstu Vladi) po prvi put za šumarskog izvjestitelja (referenta) postavljen šumarski stručnjak.31 Godine 1894. i 1895. značajne su kao godine zakonskih odredbi tj.: — Zakona kojim se uređuje šumarsko - tehnička služba kod političke uprave u kraljevinah Hrvatske i Slavonije, — Zakona kojim se određuje stručna uprava u šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom, — Zakona o uređenju zemljišnih zajednica, — Zakona o uređenju plemenite općine Turopolje, — Zakona kojim se preinačuje § 9. zakona od 21. siečnja 1877. o preustrojstvu kr. gospodarskog i šumarskog učilišta u Križevcih, i — Zakona o uređenju bujicah (vododerinah). ZAKON kojim se uređuje šumarsko - tehnička služba kod političke uprave u kraljevinah Hrvatske i Slavonije The Law which regulates the forestry - tehnical service of govermental bodies in the Kingdom of Croatia and Slavonia Zakon se sastoji od 17 §-a, time da se zadnjom odredbom ukidaju svi propisi koji su u suprotnosti s odredbama ovog Zakona te da se »izvršba ovog zakona povjerava banu«. Šumarsko-tehničko osoblje po ovom Zakonu su šumari i nadlugari, a dodjeljuju se političkim oblastima (vladi, županijama, kotarevima) za »vršenja nadzora i provođenja ustanova šumskoga zakona i naredbenih osnivajući se o tom zakonu«. Do ovog Zakona šumari županije, kotara ili općine nisu bili zemaljski tj. državni službenici i tako u toj službi nisu »postigli stalno namještenje«, kako stoji u Obrazloženju za Sabor osnove ovog Zakona. Naime, po »privremenoj naredbi kr. zemaljske vlade iz 1871. godine « za stručno gospodarenje s urbarijalnim šumama bili su općinski šumari, koji su 1886. godine dodijeljeni kotarevima kao kotarski šumari. Ovim Zakonom oni se »glede službenih odonošaja i glede njihovih pravah i uredovnih dužnostih i glede karnosne (disciplinske 3) To je bio Franjo Čordašić. Vidi Šumarski list 1981. br 1/2. OP) odgovornosti« izjednačavaju s ostalim činovnicima i službenicima političke uprave. Ovim Zakonom u Odjelu za unutarnje poslove Kr. zemaljske vlade ustrojen je poseban šumarski odsjek dok je do tada šumarski izvjestitelj (referent) bio u općem odsjeku tog Odjela. Osnivanjem posebnog šumarskog odsjeka između šumarskog izvjestitelja i predstojnika Odjela više nije bilo posrednika tj. šumarskom izvjestitelju osigurana je veća samostalnost u njegovom radu. Značenje posebnog odsjeka je i u tome što će mu »na čelu biti šumarski stručnjak sa naslovom i činom kralj, odsječnog savjetnika« kojeg, na prijedlog bana, imenuje kralj. Zemaljski pak šumarski nadzornici I. razreda imaju status tajnika Zemaljske vlade, a i njih imenuje kralj. Ostale šumarske tehničare imenuje ban a nadlugare veliki župan. Odredbom §-a 6. za šumarsko-tehničku službu kod političke uprave zahtijeva se akademska naobrazba i državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva ali prema odredbi u §14. za mjesto kotarskog šumara dovoljna je i srednjoškolska naobrazba tj. krize vačkog Gospodarko-šumarskog učilišta i položen naprijed navedeni državni ispit. Za nadlugara traži se položen ispit za šumarsko-tehničku pomoćnu službu. Šumarski vježbanici ne primaju plaću nego godišnju pripomoć od 500 forinti bez stanarine (najniža plaća shematiziranog šumara bila je kotarskog II. razreda u iznosu 600 forinti i 100 forinti stanarine godišnje). U § 5. određeno je da »svi šumarski tehničari i nadlugari, koji stupe u zemaljsku službu, valja da jednu godinu službuju u privremenom svojstvu« a prema odredbi u §-u 13. »svi u zemaljskoj službi stojeći šumarsko- tehnički -činovnici (stavljeni su) na raspolaganje u na vrijeme jedne godine«. Inače §.om 7. određeno je da »ispražnjena mjesta šumarskih tehničarah valja u pravilu popunjavati natječajem«. Mogućnost izbora kvalitetnih šumara u zemaljsku službu osigurava i odredba u §-u 13. da »šumarski činovnici krajiških imovnih općinah, šumari obćinski i šumari posjednikah udruženih u zajednicu« ako neposredno stupe u zemaljsku službu sve dotanje vrijeme službovanja uračunava se »za odmjeravanje mirovine«. Od zadaća šumarsko-tehničkog osoblja političke uprave, navedene u §-u 9, izdvajamo: — davati dotičnim oblastima i organima stručne savjete i prijedloge za izvršenje šumsko-redarstvenog nadzora iz šumarstva i lovstva; — promicati gojidbu´ šumah poučavanjem onih vlastnikah šumah, kojim bi uputa ili pouka ova trebala ili bi ju sami zatražili; — upravljati i provoditi radnje oko uređivanja bujicah i sličnih posalah, tičući se kulture tla; — upravljati i voditi stručno gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom, ako bi to via |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 33 <-- 33 --> PDF |
O. Piškorić: STOTA GODIŠNJICA ZAKONA O UREĐENJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995). 189—199 snici šumah sami zaključili ili ako bi to odredili posebni zakoni. Datum Zakona: 22. siječnja 1894.3a) ZAKON kojim se određuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom The Law which regulates professional administration and management of forests which are under special public supervision. Cilj je ovog Zakona, stoji u §-u 1, osigurati gospodarenje šumama »gradskih, trgovištnih, upravnih, mjesnih, plemićkih i poveljanih obćina« za postizanje »što viših i trajnijih užitaka« i uspostaviti njihovu potrajnost koja je bila »poremećena bud prekomjernom potrebom, bud s drugih uzorakah«. Zato se i »nuzgredni užitci smiju uživati samo u toliko, koliko je osjegurano podržavanje vrsti drva i vrsti uzgoja, odgovarajuće odnosnoj stojbini«. Sredstvo za postizanje toga cilja je izrada gospodarstvene osnove ili gospodarstvenog programa. Program je dovoljan za male šumske površine i u njem se određuje postupak sa šumom u slijedećih deset godina. Segregacijom bili su dodijeljeni i pašnjaci od kojih su neki bili obrasli i šumskim drvećem. Za drvljem obrasle pašnjake na apsolutnom šumskom tlu Zakon određuje izradu gospodarstvenog programa na načelu, da je »glavna svrha tih pašnjaka uživanje paše, a uzgredna uzgoj drva.« Osnove i programe izrađuju, dakako, šumarski stručnjaci, ali u »sporazumu sa zastupnicima odnosnih posjednika šumah«. Također se stavljaju na 30-dnevni uvid u općinskom poglavarstvu. Prigovore u prvoj instanci rješava županijski upravni odbor, a u drugoj Vlada. Gospodarstvene osnove odobrava Vlada, a programe županijski upravni odbor. Godišnje iskorišćavanje može biti samo u skladu s odredbama gospodarstvene osnove i godišnjeg drvosječnog te odgojnog prijedloga koje odobrava županijski upravni odbor. Predviđeno je i odstupanje od gospodarstvene osnove, npr. prethvatom, ali je za to nužna suglasnost Vlade. Stručno gospodarenje šumama kao i izrada osnova i drvosječnih prijedloga »stvar je šumarskih stručnjaka osposobljenih za samostalno vođenje šumskog gospodarstva «, ali izbor šumarskih stručnjaka prepušten je odnosnom šumskom posjedniku(§). Izabran šumarski stručnjak polaže prisegu i za svoj stručni rad odgovoran je političkim (upravnim) oblastima. Također je od 3a) Zakoni nose datume, kada ih je potpisao kralj. govoran i poslodavcu - šumoposjedniku i »upućeni na njegove odredbe«. Međutim »šumarske stručnjake ide pravo na mirovinu i na opskrbu njihovih udovah i siročadi po propisih za zemaljske činovnike i to na teret odnosnih posjednikah šumah« (§ 8). Svi šumoposjednici navedenim u 1. §-u ovog Zakona dužni su imati stručnu upravu. Uprava se može povjeriti i kotarskom šumarskom izvjestitelju uz odobrenje Vlade i uvjet da doprinose »redovito u kralj, zemaljsku blagajnu primjeren prinos za djelomično pokriće berivah šumarskog osoblja kr. kotarskih oblastih«. Odredbom §-a 11. Zemaljska vlada je ovlaštena »odrediti, da šumarski tehničari kotarskih oblastih preuzmu voditi stručno gospodarenje u šumama posjedovnih kategorijah označenih u §§ 1. i 2. ovog zakona, nedirajućih ipak u ona prava obćinah, zajednicah ili pojedinih šumoposjednikah, koja se ne opiru šumskom gospodarenju i načelom racionalnog šumarenja«. To se može primijeniti ako, npr., sam šumoposjednik ne postavi stručnu upravu ili izradi gospodarstvenu osnovu. Zakonska je obveza i postavljanje osposobljenih lugara za čuvanje šuma. Lugarima je također osigurana stalnost u službi odnosno »moći će ih službodavac otpustiti samo nakon provedenog discipliniranoga postupka, te na temelju stvorene o tom odluke kr. kotarske oblasti u prvoj, odnosno županijskog upravnog odbora u drugoj molbi«. Županijska odluka je konačna. U službenom pak pogledu lugarsko osoblje neposredno je podčinjeno šumarskom stručnjaku (§13). Za šumoposjednike koji ne provode odredbe ovog Zakona predviđene su i kazne. Za šumoposjednike do 500 jutara određena je kazna od 100 do 300 forinti, a onih preko 500 jutara kazna od 300 - 1000 forinti. Kazne izriče politička oblast, koja može »obustaviti svaku sječu«. Datum Zakona: 26. ožujka 1894. ZAKON o određenju zemljišnih zajednicah The Law on Regulation of Land Communities. Uz Osnovu Zakona o uređenju zemljišnih zajednica za raspravu u Saboru priloženo je i opširno obrazloženje (12 stranica teksta Šumarskog lista) s dva priloga. Jedan je »Glavni iskaz posjedah zemljišnih zajednicah « razrađen po županijama i kulturama oranice, sjenokoše, pašnjaci, šume i »Pregled nazivlja, pod kojim su u gruntovnici unesene zemljišne zajednice kao vlasnice svojih nekretninah«. Iz uvoda se vidi da je Zemaljska vlada početkom 1892. godine pozvana od Sabora da najkasnije u roku od tri godine predloži »osnovu zakona ob uredjenju t.z. skupnih užitkah«. Osnova Zakona bila, međutim, već u studenome 1893. godine bila u Saboru i prihvaćena u veljači 1894. godine. Zakon sadrži 100 §§ razvrstanih u pet poglavlja: |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 34 <-- 34 --> PDF |
O. Piškorić: STOTA GODIŠNJICA ZAKONA O UREĐENJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 5—6. CXIX (1995), 189—199 I. Obćenite ustanove §§1-4 9 II. Oblasti A) za nadzor nad zemljišnimi zajednicami i prvim uređenjem njihovim §§ 50 -53 B) za razgodbu i diobu §§54-5 6 III. Postupak A) kod prvog uređenja §§57-6 6 B) kod razgodbe (diobe) §§67-9 0 IV. Prelazne ustanove §§91 - 92 V. Konačne ustanove §§ 93 - 100 Iz ovog Zakona prikazujemo samo načelne odredbe, a ne i one koje propisuju provedbe postupaka načelnih odredaba. Propisi ovog Zakona »naročito se odnose na skupine ili zajednice, sastojale one iz ovlaštenikah bud kojega stališta, plemičah ili neplemićah, ili bivših krajišnikah, nazivale se one plemenitom, imovnom, urbarskom občinom, selom, mjestom itd. a) ako pojedinim ovlaštnikom ili skupinama ovlašteničkim pripadaju skupni užitci s naslova zajednice vlastnosti, pristoječe im nerazdjelno na dotična skupna zemljišta; b) ako pravo vlastnosti skupnih zemljištah pripada občini (urbarskoj občini, selu, mjestu), ali je ipak pravo na skupne užitke tih zemljištah ovisno o posebnom ovlaštnju, spojenu bud s osobom ovlaštenikovom, bud sa zemljištnim posjedom njegovim« (§. 1) Zakon od njegove primjene izuzima: »a) takova zemljišta, koja po svojoj pravnoj naravi spadaju u vlastničtvo slob. i kr. gradovah, trgovištah i inih upravnih obćinah; b) šume pripale krajiškim imovnim občinam, po zakonu od 8. lipnja 1871., dok ne pripadnu provedbenom diobom zajednicam ovlaštenikah, nastanjenim u području pojedine upravne občine ili diela njezinih (mjesta, sela); c) šume i pašnjake još zajedničke vlasteli i bivšim podložnikom, dok ne budu odciepljeni u smislu carskog patenta od 17. svibnja 1857.; d) zemljišta, koja tvore več od prije godine 1848. zajedničku vlastnost vlastele (komposesorate), zatim na zajednice vlastnosti, nastale nakon krieposti građanskog zakonika, po načelih toga zakonika, a koje se ne osnivaju na prestanku urbarske sveze; e) zemljišta, različitih crkvenih korporacijah; f) zemljišta kućnih zadrugah.« Kako je več u uvodnom tekstu ovog prikaza navedeno, šume (kao i pašnjaci te polja) koje su izlučene u korist bivših podanika (kmetova) prelaze u njihovo vlasništvo, to je u §-u 3. propisano da se »zemljištne zajednice imadu unieti ureda radi (dakle besplatno — op. OP) u gruntovnicu kao vlastnice svojeg zemljištnog po sjeda pod imenom "zemljištna zajednica" uz pobližu oznaku "obćina plemićka, mjestna, urbarska itd."« Zakon detaljno propisuje uvjete o pravu ovlašteništva i o veličini ovlašteništva. Pravo u zemljišnim zajednicama bivših podanika uslovljeno je »u pravilu sa selištnim posjedom«, a u plemićkim s »dvornim mjestom «. Veličina odnosno razmjer ovlašteništva kod prvih zemljišnih zajednica »ravna se po selištih, kako su bila prigodom pravomoćne provedbe segregacije ustanovljene«, a kod plemićkih »svakom dvornom mjestu, unešenu u gruntovnicu prigodom prvog sastavka gruntovnice, pripada cielo ovlašteničtvo u dotičnoj plemićkoj zemljištnoj zajednici«. Međutim, »ako postoji podpun sporazumak svih ovlaštenikah u pojedinoj zemljištnoj zajednici, tad se ima razmjerje ovlašteničtva prema njihovom sporazumku odmjeriti« (§ 13). U gospodarenju s posjedom zemljišne zajednice sudjeluju svi ovlaštenici preko glavne skupštine. Odluke na skupštini donose se kvalificiranom većinom, tj. većinom ovlašteničkih prava, ali ni jedan ovlaštenik ne može imati više od jedne trećine glasova (§ 32). Upravni organ zemljišne zajednice je zastupstvo u kojem se broj članova kreće od tri do 36; zastupstvo bira »glavara« kojemu naslov svaka zajednica može odrediti prema postojećem običaju. Svaka zemljišna zajednica obvezna je donijeti pravilnik (statut) u kojem se, unutar propisa ovog Zakona, pobliže uređuju pravni odnosi između ovlaštenika i ovlaštenika prema zajednici kao i uprava zemljišnog posjeda. (§ 4.) Pravilnik donosi glavna skupština kojoj je i »pridržano pravo«: b) izabrati zastupstvo, c) obavljati reviziju računa, d) ustanovljavati proračune i određivati kako se ima raspolagati s redovnim i izvanrednim prihodom zajednice, e) odlučivati o uzimanju ili podjeljivanju zajmova, f) sticati ili otuđivati imovinu, g) određivati da li se dioba kojeg zajedničkog zemljišta može provesti, u koliko to Zakon dozvoljava, h) određivati visinu pristupnine onome »na koga ovlaštništvo prelazi inim načinom nego li putem baštinstva ili diobe ovlaštenog zadružnog odnosno plemićkog zemljišta« a prema potrebi i u ime skupnih užitaka u naravi koji pripadaju pojedinom ovlašteniku. (§31) Raspolaganje izvanrednim prihodom iz šume, od prodaje ili zamjene zemljišta, prema § 28 u pravilu ograničeno je samo na korišćenje kamata od dobivene svote. Dioba, pak, šuma dopustiva je samo uz privolu zemaljske vlade (§ 41). U §-u 44. određuje se, da su »upravne obćine dužne na poziv nadležne upravne vlasti4´ zastupstvu zem 4) U ovom slučaju upravna vlast bila je kotarska oblast (u razdoblju od 1920 - 1939. sresko načelstvo). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 35 <-- 35 --> PDF |
O. Piškorić: STOTA GODIŠNJICA ZAKONA O UREĐENJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995). I 89—199 ljišnih zajednicah, kojim ne dotječu sredstva za samostalno blagajničko rukovanje, bit će na ruku po svojih organih, naročito, da vode račune, primaju i izdaju gotovinu, kao i da sastavljaju zapisnike i podneske u upravnih i blagajničkih poslovih zajednice. Poslovanje to ima se vodit razlučeno od poslovah upravne obćine (a) zemljišne zajednice dužne su primjereno odštetit upravnu občinu u koliko ovoj odatle nastanu veći troškovi «. Zakon je predvidio i kažnjavanje zastupstva odnosno zastupnike koji su krivi za samovoljno gospodarenje mimo ovlasti glavne skupštine kaznom od 5 do 100 forinti. U ponovnom slučaju nadležna oblast raspušta zastupstvo i postavlja upravitelja koji je vlastan voditi samo tekuće poslove zajednice. Navedimo još, daje §-om 49. data mogućnost osnivanja i novih zemljišnih zajednica ali »samo uz privolu vlade«. Datum zakona: 25. travnja 1894. godine. ZAKON o uređenju plemenite obćine turopoljske The Law on Regulation of the Noble Borough of Turopolje. Turopolje se prostire s desne strane Save nizvodno od Zagreba. U njemu se zadržao ostatak nekadašnjeg plemenskog uređenja Hrvata i taj status je Turopolje zadržalo sve do XX. stoljeća. Kako su vremenom izumirale pojedine obitelji, to se doseljavalo novo pučanstvo, kojemu je kralj također podijelio plemstvo. Značaj tog plemstva je u tome što oni nikad nisu bili kmetovi nego slobodnjaci s vlastitom upravom i sudskom vlasti. Sume su bile zajedničko vlasništvo, dijelom plemenite općine kao cjeline, a dijelom pojedinih sela - sučija kojih je bilo 22. Krajem prošlog stoljeća još se uvažavao njezin poseban društveno-pravni položaj, pa je zato za šumsko gospodarenje donijet poseban Zakon. Iako je zakon naslovljen kao Zakon o uređenju plemenite općine Turopolje, po sadržaju on se odnosi samo na nepokretnu imovinu, na pašnjake i na šume. U ovom Zakonu plemenita općina turopoljska tretira se kao zemljišna zajednica (§ 1.) i za nju vrijede sve odredbe Zakona o uređenju zemljišnih zajednica ukoliko nisu u koliziji s ovim Zakonom (§ 17.). Pravo uživanja skupne imovine, ovlašteništvo, vezano je uz dvorno mjesto, te Zakon određuje da se ono samo ne može otuđiti »osim jedinoj plemenitoj općini turopoljskoj« (§ 3.). Prodaja dvornog mjesta moguća je ali Pl. o. Turopoljska ima pravo prijekupa (§ 4.). Prema odredbi u §-u 5. nepokretna imovina je nedjeljiva ali zamjena je moguća i po toj odredbi Pl. o. T. bitno se razlikuje od ostalih zemljišnih zajednica. To se odnosi i na prikupljenu imovinu, koja »stiče pravnu narav temeljne imovine, kojoj je pripojena« (§ 8). Sudčije upravljaju svojom imovinom, a zastupstvo Pl. opć. turopoljske skupno uz pravo neposrednog nadzora nad imovinskom upravom pojedinih plemenitih slučaja. Upravni organ je zastupstvo. Zastupstvo pojedine sučije sastavljeno je od svih ovlaštenika, a zastupstvo cijele Općine od 36 članova, predstavnika sučija. Čelnik zastupstva sučije naziva se sudac, a čelnik cijele Općine župan. Župan se bira na deset godina i »mora imati svojstva određena za izbor zastupnika naroda«. Župan s mirovnim vijećem rješava i »priepore između ovlaštenika i općine glede izvršavanja ovlašteničkog prava«. Žalbe na rješenje župana u prvoj instanci rješava županijski upravni odbor, a u drugoj Zemaljska vlada. Zemaljska vlada obavlja i neposredan nadzor nad radom Pl. o. turopoljske tj. za šumarstvo nadležan je neposredno zemaljski šumarski nadzornik. Datum Zakona: 1. svibnja 1895. godine. ZAKON kojim se preinačuje §. 9. zakona od 21. siječnja 1877, o preustrojstvu kr. gospodarskog i šumarskog učilišta u Krževcih. Legislation which amended § 9 of the Law passed on 21st January 1877 dealing with the medification of the Royal School of Economics and Forestry in Križev ci. Prema odredbama »Pravila unutrašnjeg uređenja Gospodarsko - šumarskog učilišta u Križevcih u kraljevini Hrvatskoj« od 19. svibnja 1860. godine obrazovanje se odvijalo u dva »tečaja, u nižem i u višem. Cilj višeg tečaja, prema tekstu Pravila, bio je »znanstevno i djelovno obrazovanje mladih ljudi, koji će nekoć gospodariti na imanju srednje ruke, ili pako obnašati službu kod uprave kojeg imanja«, odnosno koji će »obavljati službu šumarah kod vlastela i općinah ili stupiti u državnu službu«. Niži tečaj ili ratarnica »namjenjena je seljačkoj mladeži (i) obrazovanju seoskih gospodari (gazde), a dvorski i narednici (špani) za vlastelu«. Za školovanje u višem tečaju mogla se upisati osoba s navršenih 17 godina života i završena tri razreda niže realke ili gimnazije te s »jednoljetnim gospodarskim vježbanjem«. Tečaj je trajao dvije godine, time da je prva godina bila zajednička za gospodare i za šumare, a u drugoj je bila podjela na gospodarsku i šumarsku struku. Pravila su dopuštala mogućnost i školovanje treće godine u kojoj su bile zamijenjene struke, pa je apsolvent treće godine imao svedodžbu i za gospodara (poljoprivrednika) i za šumara, stoje svakako ulakšalo zapošljavanje i kod vlastelina i u općini. Zakonom od 21. siječnja 1877. godine školovanje za svaku struku bilo je produženo za tri godine, za upis tražile su se četiri godine gimnazije ili realke, a donja granica starosti snižena je na 15 godina. Tijekom vre |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 36 <-- 36 --> PDF |
O. Piskorić: STOTA GODIŠNJICA ZAKONA O UREĐENJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 189—199 mena, »osobito u šumarskoj struci pokazala se nedostatnost prednaobrazbe učenika za polazak križevačkog učilišta, jer se u toj struci najvažniji predmeti osnivaju na matematici, koju si nauku nisu kadri učenici u četiri razreda gimnazije ili realke prisvojiti u toj mjeri, da bi u težih predmetih struke šumarske uspješno napredovati mogli.«, stoji u obrazloženju osnovi ovog Zakona. »Stoga se traži zrelija doba i veća prednaobrazba« stoji dalje u Obrazloženju tj. šest razreda gimnazije ili realke završenih s dobrim uspjehom. U gospodarski odjel Učilišta ostavljena je i mogućnost, »u izvanrednih, osobito vriednih slučajevih« upis i s najmanje četiri razreda gimnazije, realke ili drugih ravnih škola uz polaganja prijemnog ispita i uz uvjet starosti od 17 godina. Vrijedno je zabilježiti da je saborski izvjestitelj Dr. Tomo Maretić izjavio, da bi »najbolje bilo, kad bi se mogao ovaj nivo ... tako podići, da stoji sasvim jednako sa nivoom drugih narodah« tj. da se podigne na akademsku razinu. Međutim tome se protivi Vlada, jer je postojala bojazan da bi zbog zahtjeva završene pune gimnazije bilo premalo kandidata te da za akademiju nema »toliko novcah, s kojim ... budget raspolaže, a nema ni silah učiteljskih sada, koje bi se mogle postaviti na akademiju«. Datum Zakona: kolovoza 1894. ZAKON o uređivanju bujicah (vododerinah) The Law on the Control of Rapid Mountain Streams. Najhitnije u ovom Zakonu je pravna regulativa za izvođenje radova u bujičnom području i zaštita izvršenih radova ili, kako Zakon kaže, »radjevinah i napravah «. Područje, u kojem treba urediti bujicu, stoji u §-u 1, »zove se radnim poljem (perimeter, bujično područje). Ono će obsizati osim samog korita (jarka) i one čestice prikupištah vodah, kojim samo tlo traži, da se uredi voda glede sakupljanja ili otcanja njezina. Ovo područje valja u svakom slučaju potanje ustanoviti postupkom, što ga ovaj zakon propisuje«. Pri tome koristit će se i »propisi zakona o vodnom pravu i šumskog zako na, u koliko o tom nema drugih ustanovah u ovom zakonu «. Prema odredbi u §-u 2. u uređivanje bujice uz građevinske radove spadaju i biološke mjere (zatravnjivanje, pošumljavanje), isključivanje ili određivanja načina korišćenja šuma, pašnjaka i drugih površina te mjere za izvoženje proizvoda. Zakon obvezuje vlasnike zemljišta u bujičnom području ili na okolnim površinama da ga ustupi za radove, a osigurava i pravo služnosti za odlaganje radnih sredstava i materijala potrebnog za radove kao i za odlaganje iskopanog materijala. Za svako ograničavanje zemljišta vlasnik ima pravo naknade djelomično ili u cijelosti prema koristi slobodnog korišćenja. Zakonom je određeno, u §-u 12, da »pothvatnici uređenja bujicah, koja bi se imala izvesti na temelju ovog zakona, mogu biti: zemaljska vlada, obćine, zajednice šumskih posjednikah, državni šumski erar i drugi interesenti, i to posebice ili u zajednici (zadruga).« Prvi posao za uređenje bujice je izrada glavne osnove za radove s prilogom »podloge u opsegu i medjah bujičnog područja« koja se predlaže zemaljskoj vladi na ocjenu »da lije zasnovati pothvat od javne koristi u obće, pak i o tom, je li predložena glavna osnova prikladna daljnjem raspravljanju« (§. 13) Kada Zemaljska vlada prihvati glavnu osnovu ona se izlaže u odnosnoj općini ili gradskom poglavarstvu na 30-dnevni javni uvid, uz upozorenje vlasnicima zemljišta u bujičnom području na pravo prigovora u roku od 30 dana. Prigovore u prvoj instanci rješava županijska oblast ili gradsko poglavarstvo, a u drugoj Zemaljska vlada. Ukoliko bi bila sporna odluka o visini štete, za nezadovoljnika rješenja po utoku uloženog Zemaljskoj vladi postoji pravo sudbenim putem tražiti rješenje. Tužba se podnosi kotarskom sudu na čijem se području nalazi bujica. Za pašu u bujičnom području, oštećivanje građevina, nepridržavanja odredbi o korišćenju i obrađivanju zemljišta ili izvoza (prijevoza) kazna može iznositi do 500 forinti5) ili do tri mjeseca »prosta« zatvora; novčana kazna može se zamijeniti i zatvorom na osnovi pariteta jedan dan zatvora za pet forinti kazne. Datum Zakona: 22. listopada 1895. SABORSKE RASPRAVE O ZAKONIMA Parlamentarv debates on the Laws Upućujući Saboru »osnovu« pojedinog zakona Zemaljska vlada predložila je i opširno obrazloženje. Za 5) Veličina ove kazne bit će razumljivija ako je usporedimo s plaćom šumarskog vježbenika, koja je iznosila isto toliko foriti za cijelu godinu ili primanja šumarskog nadzornika II. razreda koja su iznosila 600 forinti plaće i 100 forinti stanarine, također godišnje. konska osnova najprije je razmotrena u Saborskom odboru za unutarnju zemaljsku upravu6´, a ovaj ga je sa svojim obrazloženjem proslijedio saborskim sjednicama. Osnova je razmatrana redovno na tri sjednice - s 6) Šumarski zakoni razmatrani su u Saborskom odboru za unutarnju zemaljsku upravu, jer se i šumarska referada nalazila u sklopu istoimenog Odjela. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 37 <-- 37 --> PDF |
O. PiSkorić: STOTA GODIŠNJICA ZAKONA O UREĐENJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U HRVATSKOJ Šumarski lisl br. 5—6, CXIX (1995), 189—199 prvim, drugim i trećim čitanjem. Na prvoj sjednici ili »prvom čitanju« bila je opća rasprava, u drugom čitanju razmatranje i glasovanje o svakom pojedinom članu zakona, a u trećem čitanju predočen je tekst s eventualnim izmjenama ili dopunama drugog čitanja i prihvaćanje zakona u cijelosti. Stenografski zapisnici sjednice objavljeni su u vladinim Narodnim novinama ali i u opozicijskom »Hrvatska«, a o ovim i u Šumarskom listu.7) Zakon o uređenju šumarsko - tehničke službe The Law on the Regulation of Forestry - Tehnical Service O osnovi Zakona kojim se uređuje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji raspravljano je na sjednici Saborskog odbora za unutarnju zemaljsku upravu 27. studenoga 1893. godine, a u Saboru na sjednicama 4, 6. i 9. prosinca iste godine. U raspravi su sudjelovali: zastupnik opozicije Fran Folnegović, ban grof Khuen Hedervary, zastupnik opozicije Dr. Josip Frank, ban Khuen Hedervary (drugi put), provladin zastupnik Gjuro pl. Gjurković. Govori su bili opširni, što dokazuje i činjenica da su zauzeli 24 stranice Šumarskog lista, od čega Khuena 13 i pol stranica. Oko polovice govora bili su čisto politički, a tek polovica u raščlanjivanju zakonske osnove. Zakonsku osnovu u svakom njegovom dijelu opširno je branio sam ban Khuen Hedervary. Opširniji izvodi iz njegovog izlaganja prelaze okvir ovog preglednog prikaza svih Zakona o kojima je riječ u ovom članku, pa se ograničavamo samo na neke detalje. Zastupnik Folgenović, naime, izrazio je bojazan, kako će šumari primiti ovaj Zakon i ustvrdio »da je ova osnova nikla u nečijoj glavi, samo da taj netko steče zaslugah, a mi da se ovdje zabavljamo«. Ban je odgovorio: »Ja mogu reći, da tomu nije tako, nego da smo mi dugo razmišljali, kako bi trebalo preudesiti šumsku upravu; i upravo stručni su ljudi na tome radili i tri puta je bila deputacija šumarskoga društva kod mene o toj stvari, moleći naime, da uredim organizaciju uprave šumske i oni su me ponukali i bodrili, da izađem s ovakovom zak. osnovom. Prije nismo pristupili k ostvarenju njihove želje jedino sa financijalnog razloga.8´ Folnegović se osvrnuo i na niz pojedinačnih zakonskih odredbi osporavajući im vrijednost i mogućnost provedbe. Khuen je isto tako na svaku osporenu odredbu imao odgovor. Iz njegovih odgovora možemo vidjeti protiv čega je bio Folnegović. Khuen odgovara9): 7) Šumarski list 1894. god. 8) Š. 1. 1894, str. 53. 9) Govor bana Khuen - Hedervarija u Šum. listu 1894. str. 53 54. i 57 - 59. — Baš se često s ove strane (pokazuje na ljevicu) prigovaralo, da nema nikakve kontrole nad tom bogatom imovinom /tj. šumam — OP/, a u ovoj se osnovi o drugom i ne radi, nego kako da se uredi kontrola nad ovim imetkom i ništa drugo. Osoblju današnjem, kojeg imademo kod vlade i županijah, obilježuje se sustavno položaj i njihovi zadatci ... — Gosp. zastupnik boji se kontrole sa strane šumarskih tehničarah, koju vršiti imadu s obzirom na vlastelinstva; ali nema pravo, jer ... vlastelini i privatni po- DRAGUTIN GROF KHUEN - HEDERVARY, hrvatski ban od 1883. do 1903. godine Khuen - Hedervary smatranje »jednom od najomraženijih lič nosti u Hrvatskoj, koja je srušena Narodnim pokretom 1903. godine « (I. Krtalić) ali čijom je brigom i neposrednim sudjelovanjem u izradi Sabor donio Zakone 1894. i 1895. o uređenju hrvatskog šumarstva. Izidor Kršnjavi, jedno vrijeme predstojnik Odjela za bogoštovanje i nastavu za vrijeme banovanja Khuen - Hedervarya, u svojim Zapisnicima (str. 739) napisao je : »moram zahvaliti (K. H.) što sam mogao dovoljno učiniti za napredak i kulturu zemlje.« Count Dragutin Khuen Hedervary, Croatian Civil Governer from 1883 to 1903. Khuen Hedervary was considered one of the most hated persons in Croatia, who was brought down by the People´s Movement in 1903 (I. Krtalić), but whose care and direct engagement in Par- lament contributed to the passing of Laws in 1894 and 1895 on the regulation of Croatian forestry. Izidor Kršnjavi, at one time Principial of the Department for Religious Observances and Teavhing during the time of Khuen Hedervary s rule, wrote in his Memoires (p. 739): »I have to express (to Khuen Hedervary) my gratitude because of the chance of working towards the progress and culture of the country.« |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 38 <-- 38 --> PDF |
O. Piškorić: STOTA GODIŠNJICA ZAKONA O UREĐENJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995). 189—199 sjednici spadaju pod udar stanovitih odredbah šumskog zakona (a) pod kontrolu šumskih tehničarah u nikakvom drugom slučaju, nego u tom, kad se radi u apso- lute šumskom tlu, gdje se moraju šume održati u interesu klimatičkih odnošajah... Čak mislim, da seje u tom pogledu slobodi privatnih posjednikah šumah i odviše pogodovalo, jer su klimatički interesi obćenite naravi. — Gosp. se zastupnik nebi radovao ovoj osnovi niti kao šumar, jer ne bi bio dovoljni plaćen, i neznam, koju još drugu bojazan ima za te šumare. Ja mislim, da upravo šumari imadu dosta povoda zadovoljni biti, kad se njihov položaj jednim zakonom ureduje, što do sada nije bilo, kad se stališu njihovom upravo vrlo pogoduje i kad se baš u ovaj zak. osnovi i moralno i znanjem dižu uslijed toga, što su preduvjeti postavljanja njihova u službu podignuta. — Tako je vrlo slab argument gosp. zastupnika, kad bi se protivio i kao glavni šumarski izvjestitelj vlade protiv ove zakonske osnove, jer se tim odjeljuje od svog stajališta, što se ubraja među ostale činovnike vladine. Ja mislim, da to nestoji, jer se ne odjeljuje niti pravnik, koji je kod vlade od pravničkih svojih drugovah; oni će se naći zajedno u pravničkom društvu, a šumari u šumarskom društvu kao stručnjaci zajedno... Struka je dobila važnost, jer se glavni izvjestitelj šumarstva kod vlade uvršćuje među ostale izvjestitelje vladine, što do danas nije bilo. Pruža se dakle šumarskoj struci položaj, kojega dosad nije imala, jer šumarsku struku nesamo kod nas, nego i drugdje, uviek je zapostavljena bila za t. zv. pravničkim strukami. Sad se svakoj struci daje isto zanimanje.« U pojedinačnom čitanju stilistički je uređen dio §a, koji propisuje uvjete za stupanje u šumsko-tehničku službu kod političke uprave te da se »šumarski nadzornik « zamijeni imenom »zemaljski šumarski nadzornik I. razreda«, a umjesto »šumarski nadzornik« sa »zemaljski šumarski nadzornik II. razreda«. S tim ispravcima zakonska osnova je prihvaćena i u pojedinostima. U trećem čitanju pročitan je ponovo tekst i Zakon je prihvaćen. U zapisniku je navedeno samo »prima se«. Zakon o uređenju plemenite obcine turopoljske The Law on Regulation of the Noble Borough of Turopolje. Rasprava o ovom Zakonu u Saboru održana je na sjednicama 13. i 15. ožujka 1895. godine, a prisutan je bio i ban Khuen Hedervary. Zakonu se usprotivio oporbeni zastupnik Josip Franck, jer se njegove odredbe »protive modernom razvitku privatno-pravnih odnosa« i jer se Turopoljska općina stavlja u »ekscepcionalan položaj«. Takav pak položaj Turopoljci ne zaslužuju zbog svog političkog držanja 1848. godine. Odgovorio je Turopoljac Imro pl. Josipović, tada i ministar za Hrvatsku, da Turopoljci 1848. godine nisu bili protiv Hrvatske nego protiv Iliraca, »koji se i nisu zvali Hrvati«. Zastupnik Dr. Nikola pl. Tomašić između ostalog upitao je Franceka kako nije bio protiv Zakona o uređenju zemljišnih zajednica a koji je bio u Saboru jednoglasno primljen. Zakonska osnova prihvaćena je uz, po Tomašiću predloženu neke ispravke §-a 3. (o utvrđivanju ovlašteničkog prava). Ostala četiri Zakona The other four Laws Ostala četiri Zakona tj. o stručnoj upravi zajedničkih šuma, o povišenju studija šumara s tri na četiri godine, o uređenju zemljišnih zajednica i o Zakonu o uređenju bujica prihvaćena su bez rasprave. ODJEK ZAKONA U TISKU Reactions to the Laws in press Zakonske osnove bile su objavljivane u Narodnim novinama mjesec i više dana prije rasprave u Saboru. Tako, npr., u napisu, objavljenom u NN br. 54. od 7. ožujka 1894. godine, »Zemljišne zajednice u Saboru« piše, daje »Nacrt zakonske osnove objavljen u Narodnim novinama već 13. studenoga 1893«, (saborska sjednica održana je 6. III. 1894. godine) »jer je svietlome banu bilo osobito do toga stalo, da se o njoj provede javna diskusija, kako bi izašla što savršenija, pošto u velike zasiže u gospodarstveni život našeg naroda. Ali osim jednog povećeg članka u Narodnim novinama u čitavoj našoj štampi nije bilo ni riječi.« 1. Jedini članak o predloženim osnovama šumarskih zakona je članak k Osnovi zakona o uređenju zemljišnih zajednica. Članak je objavljen u br. 3. i 4. u 1894. godini Narodnih novina kao »Priobćenje L. pl. Kl0) pod naslovom »Nekoliko primjedbi o osnovi zakona, kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u javnih šumah«. Iz članka L: pl. K.-a navodimo konstataciju, da »šumari s velikom radošću pozdravljaju oba zakona« te prijedlog o potrebi, zakonskog uređenja i privatnih šuma. 10) Ureništvo Narodnih novina zabilježilo je, da je »ova razpravica poštovanog osiečkog strukovnjaka«. Prema »Izkazi članova hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva godine 1894. (Š. 1. 1894. br. 12) taj »strukovnjak« je Ladislav pl. Kraljević, kr. žup. šum. nadzornik u Varaždinu. Međutim prema analognom Izkazu za 1893. godinu Kraljević je te godine bio na istoj dužnosti u Osjeku, a inače je rodom Slavonac, iz Našica. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 39 <-- 39 --> PDF |
0. Piškoric: STOTA GODIŠNJICA ZAKONA O UREĐENJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 5—6, CXK (1995), 189—199 »U Slavoniji je«, piše L. pl. K., »od 470.000 jut. šume u rukama veleposjeda oko 131.000 jutarah šuma, koja imade zaštititi i regulirati klimatične i hygijenske odnošaje i s kojim će se površinama u smislu propisah potrajno gospodariti na temelju gospodarstvenih osnovali «. Bojazan da bi privatnici čistim sječama mogli ugroziti opstanak šume, dakle i njezine klimatske i higijenske funkcije, autor temelji na činjenici, što Šumarski zakon iz 1852. godine dozvoljava čiste sječe uz obvezu pošumljavanja sječina u roku od pet godina. Stoga su, zaključuje autor, »ovo vrlo temeljiti i opravdani razlozi, da bi se pri uređivanju sveukupnog šumarstva u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji svakako u obzir uzeti imao i na uređivanje šumskog gospodarstva na privatnom posjedu, bar u kraljevini Slavoniji, jer je to prieko potrebno «. Uredništvo je članku dodalo kako mu je na »ovu razpravicu poštovanog osiečkog strukovnjaka... dužnost dometnuti« da je prijedlog »sasvim opravdan i razložan «, ali da bi teško bilo zakonom privatnicima propisati način gospodarenja. »Nedjeljivost imovine zemljišnih zajednicah« naslov je kraćeg, nepotpisanog dakle, uredničkog teksta, u kojem se obrazlaže mogućnost diobe zemljišne zajednice. Naime, §. 40. Zakona odredio je da su »zemljišne zajednice vlasne u pravilniku svom izreći, da njihova nepokretna imovina nije djeljiva za stanovito vrieme«. Ta odredba, tumači se u članku, odnosi se uglavnom na pašnjake, jer se »zajedničke šume ne mogu i tako dieliti, jer one stoje pod posebnim stegama šumskog zakona, u kojem je izrečena načelna ustanova, da se zajedničke šume u pravilu dieliti ne mogu.« 2. A u Šumarskom listu? Kako je već uvodno navedeno, u Šumarskom listu 1894. godine objavljene su zakonske osnove, stenograf ski zapisnici sa saborskih sjednica te tekstovi prihvaćenih Zakona. Osvrte na donijete Zakone ne nalazimo u Šumarskom listu već samo priznanja banu Khuen - Hedervariyju i predstojniku Šumarskog odsjeka Zemaljske vlade Ferdinandu Zikmundovskom.") U Šumarskom listu od 1. ožujka 1894. godine odano je »Njegovoj Preuzvišenosti banu kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije grofu Dragutinu Khuen - Hedervary-u« za donošenje Zakona priznanje slijedećim tekstom: »Izvan okvira našeg lista leži nabrajanje uspiehah što no ih Njegova Preuzvišenost tečajem desetogodišnjeg banovanja na upravnom i gospodarstvenom polju označenih kraljevina postigla. No svakako nije najmanji uspjeh, što ga je u tome vremenu 11) »Zsigmundovsky je bio odjelni savjetnik u austrijskoj službi, a u Hrvatsku ga je pozvao Khuen - Hedervary da bi europeizirao zastarjelo šumarstvo«, zapisao je I. Kršnjavi u svojim »Zapiscima «, izdanje 1986. str. 348. FERDO ZIKMUNDOVSKY, zemaljski šumarski izvjestitelj i predsjednik Hrvatsko - slavonskog šumarskog društva od 1894. do 1897. godine Zikmundovsky je autor šumarskih Zakona iz 1894. i 1895. godine. U Zagreb, u Zemaljsku vladu, došao je iz Zadra na poziv bana Khuen - Hedervary- a da »europeiz.ira zastarjelo šumarstvo« (Hrvatske) i kojemu je »uspjelo zavesti red u šumarskoj upravi« (Kršnjavi: Zapisci, str. 348). Ferdo Zikmundovsky, the State Forestry Arbiter and Chairman of the Croatian - Slavonian Forestry Society from 1894 to 1897. He was the author of the Forestry Laws of 1894 and 1895. He came from Zadar to Zagreb to join the State Government, on the invitation of the Civil Governer Khuen Hedervary »to Europeanize obsolite forestry« (Croatian) and he succeeded in introducing order in forest administration« (Kršnjavi: Memories, p. 348). postigla šumarska struka po svoje ustaljenje i razvoj... Svoju pripravnost da se šumarska struka podigne i stručna uprava šumah u zemlji uredi, pokazala je Njegova Preuzvišenost ponajbolje, što je odmah nakon izložbene glavne skupštine društva, udostojav topogledne skupštinske zaključke milostivog uvaženja, izvolila se pobrinuti, da imenovanje kr. šum. savjetnika posliedi.´2´ Odmah iza toga izdao je svietli ban odredbu, da se u krilu kr. zem. vlade poradi oko 12) To je bio Ferdo Zikmundovsky za kojeg I. Kršnjavi, na istom mjestu kao u prethodnoj bilješci, piše: »Zsigmunovsky se toga (moderniziranja hrvatskog šumarstva) bezobzirno prihvatio i zaista mu je uspjelo zavesti red u šumskoj upravi. Njegova je glavna zasluga što je jeftino i pošteno provedena regulacija planinskih vodotoka, na koju su uludo potraćene i pokradene nebrojne tisuće.« Biografiju i bibliografiju F. Zigmunovskog vidi u Šum. listu 1992. br 3-5. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 40 <-- 40 --> PDF |
O. Piskorić: STOTA GODIŠNJICA ZAKONA 0 UREĐENJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 189—199 izradbe zakonskih osnovah, smjerajućih na organizaciju struke i uređenje šumske uprave. Hvala moćnoj podpori, trajnom zanimanju i snažnoj odluci Njegove Preuzvišenosti, konstatujemo s veseljem, da su te pobude već i s uspjesi rodile. ... Osim toga odredio je Preuzvišeni ban ustrojenje šumarskog odsjeka u krilu kr. zemaljske vlade, u nastojanju, da se topogledne agende stručno i slobodno rješavati uzmognu«. Ovo priznanje sa strane Hrvatskog šumarskog društva čini se pretjeranim. No ono je pretjerano samo po načinu ondašnjeg izražavanja, a u biti je realno. Realnost priznanja i nastojanje bana Khuen - Hedervary-a za uređenje hrvatskog šumarstva proizlazi iz tvrdnje I. Kršnjavog daje ban pozvao »Zikmundovskog odjelnog savjetnika u austrijskoj službi (u Zadru) da evropeizira zastarjelo šumarstvo (te da) napravi reda u šumarstvu i spriječi korupciju«. U Šumarskom listu od 1. veljače 1895. godine odano je priznanje Ferdi Zikmundovskom tekstom: »Da se zadatak o preustrojstvu šum. tehničke uprave u našoj domovini sretno rieši, čekali smo mi šumari na muža kako bi imalo riesiti ne samo duboko stručno znanje i poznavanje narodnih potreba, nego koji bi imao žilavu volju, da premosti sve zapreke, koje bi mu na putu bile u njegovom pothvatu. Sretna ruka našla je takova muža, a taj dični muž i »naše gore list« je Ferdo Zikmundovsky, kojeg sliku donašamo u »Šum. listu« u znak zahvalnosti i počitanja, stoje njegovoj neumornoj radinosti i žilavoj uztrajnosti pošlo za rukom, daje preustrojio naše domaće šumarstvo na korist domovine i na diku i ponos same šumarske struke, te tim udario čvrst temelj na kojem može naše domaće šumarstvo bujno cvasti i napredovati, a šumarom podići svagdje i u svakih prilikah zasluženi ugled kao čuvarom i promicateljem narodnog dobra i imetka, te znanstveno neobraženim Ijudem, koji podpunim pravom zahtjevaju, da se šumarstvo kao i svaka druga znanost smatrati i uvažavati ima.« Nadalje autorstvo osnova zakona o šumarskoj tehničkoj službi, o uređenju stručne uprave šuma pod javnim nadzorom te zakona o uređenju bujica« svakome šumaru dobro je poznato« da pripada F. Zikmundovskom. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Conclusions »Od dana na dan sve to jače osječa se potreba, da se čim prie stvori i dade za Hrvatsku i Slavoniu zakon šumarski, i da se u zemlji namesti šumarska oblast, koja bi zakon izvršavala i nastojanja« rekao je Dragutin Kos, predsjednik »Odseka šumarskoga hrvatsko-slavonskog gospodarskog družtva«, otvarajući godišnju skupštinu tog Odseka tj. Šumarskog društva, koja je održana 3. prosinca 1851. godine u Zagrebu. Sedam godina kasnije tj. s 1. siječnja 1858. stupio je na snagu austrijski »Šumski zakon« iz 1852. godine u građanskom ili banskom dijelu Hrvatske i Slavonije tj. na području u kojem je bilo privatnih (plemićkih i vlastelinskih) i crkvenih, a od 1857. godine i seljačkih šuma. Seljačke šume bile su one koje su Cesarskim patentom od 11. svibnja 1857. godine izlučene od vlastelinskih posjeda u korist bivših podanika - kmetova i predane u njihovo vlasništvo. Šume su predane u vlasništvo bivših podanika ali je istim Patentom određeno da se s njima treba gospodariti kao s općinskim šumama i uz nadzor političkih tj. upravnih vlasti. Do 1871. godine nije bilo nikakvih propisa o gospodarenju u tim šumama. Te godine 4. ožujka, Vlada je donijela »privremenu naredbu br. 2144 o »upravi, gospodarenju i uživanju obćinskih šumah« (tako su nazivane šume budućih zemljišnih zajednica). Iste godine izvjestiteljem za šumarstvo kod Zemaljske vlade, u sklopu Unutarnjeg odjela, postavljen je prvi šumar13´ u svojstvu državnog 13) Kao pod 3) Franjo Čordašić. službenika (u županijama i u općinama bili su županijski odnosno općinski službenici). Od 1871. godine trebalo je proći još 13 godina do cjelovitog ustrojstva šumarske službe i do odredaba o gospodarenju zajedničkim šumama. Šumarski službenici dobivaju status državnih i time postaju neovisni o lokalnim vlastima a i poboljšano im je materijalno stanje. U godini 1894. Sabor je donio četiri a u godini 1895. dva Zakona. Zakonima je: 1. ustrojena šumarsko-tehnička služba kod, kako Zakon kaže, političkih oblasti tj. kod Zemaljske vlade, u županijama i u kotarskim oblastima. Svi šumarski službenici u ovim ustanovama imaju svojstvo državnih službenika dok je do tada takav status imao samo šumarski izvjestitelj kod Zemaljske vlade; 2. propisano niz mjera za racionalno gospodarenje šumama pod osobitim javnim nadzorom tj. zajedničkih u bilo kojem obliku kao urbanskih i plemićkih zemljišnih zajednica, općinskih, crkvenih i dr.; 3. uređena organizacija zemljišnih zajednica s bitnom odredbom za šumarstvo da se šumski posjed može dijeliti samo uz dozvolu Zemaljske vlade; 4. proglašena nedjelotvornost zemljišnog posjeda, pa i šuma, Pl. općine Turopolje bilo po njezinim sastavnim dijelovima - sučijama bilo onog skupnog; 5. produženo trajanje školovanja u Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcu od dvije na tri godine i kao uvjet za upis šest razreda gimnazije; |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 41 <-- 41 --> PDF |
O. Piškorić: STOTA GODIŠNJICA ZAKONA O UREĐENJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995). 1896. postupak za prethodne ili pripremne radove za uređenje bujica. Zakon su slijedile i provedbe naredbe, a medu prvim »Provedbena naredba bana kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 15. srpnja 1895. broj 35.633. k zakonu od 22. siječnja, kojim se uređuje šumsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji«.I4) Ta, kao i ostale »provedbene naredbe « u stvari su detaljan priručnik za rad, koje ni danas nisu zastarjele.15´ Zakone je Sabor donio zauzimanjem bana Dragutina Khuen - Hedervary-a u obradi zemaljskog nadzornika odsječnog savjetnika Ferdinanda Zigmundovskog osim Zakona o uređenju zemljišnih zajednica kojeg je izradio pravnik Ž. Mažuranič. Prilikom boravka cara i kralja Josipa I. 1895. godine u Zagrebu Hrvatsko-slavonsko šumarskom društvu 14. listopada bilo je u »poklonstvenoj deputaciji«. U pozdravnom govoru društveni predsjednik Ferd. Zikmundovsky između ostalog je rekao: »Ovom prigodom smatramo si najsretnijom dužnošću, zahvaliti se najponiznije Vašem Veličanstvu na previšnjih sankcionioranih šumskih zakonih, što nam isti pružaju jamstvo za obstanak naših bogatih šumah i razvitak šumarstva u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. « Kralj je odgovorio: »Zahvalom i zadovoljstvom primam Vaše poklonstvo. Dobro mi je poznato, koliko li su moje kraljevine Hrvatska i Slavonija bogate šumami, pa sam stoga radosno podielio Moju potvrdu naprednim zakonom stvorenim, da se bogatsvo štiti. Budite uvjereni, da ću toj važnoj grani narodnog gospodarstva i dalje svraćati svoju skrb«.16´ 14) Objavljena i u Sum. listu 1895. br. 10. 15) U §-u 51. ove Provedbene naredbe napisano je: »Kotarski šumar ima koli stranke, toli i šumarsko osoblje svagda otvoreno i ozbiljno susretati i nastojati, da si svoji susretljivim ponašanjem steče njihovo pouzdanje. Šumo-posjednike imat će pako upozoriti na dužnosti uzdržavanja šumah, te im ureda radi davati razjašnjenja i upute, koje se traže ili su potrebne glede šumskog gospodarenja ili pošumljenja. Osim pristojbah, koje mu budu određene po oblasti odnosno uredovno dosuđene od slučaja do slučaja, nesmije kr. kot. šumar od šumo-posjednikah ili općinah primati nikakvih posebnih odštetah ili nagradah. Sve službene poslove ima on mogućim pospješenjem riešiti, i svakom zatezanju u tom pogledu izbjeći.« 16) Šum. list 1895.br. 11. SUMMARY: In 1894 and 1895 Parliament passed six Laws regulating: the forestry - tehnical service within administrative - govermental bodies; professional administration and management of the forest which were under the special public supervision of land communities, councils, the Church, etc.; extension of the teaching programme from the two to three years in the School of Forestry Management in Križevci; control of rapid mountain streams. This paper describes the main characteristica of individual Laws and explains deabates on Laws in the Parliament, and makes comments on the reactions in press. |