DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 35 <-- 35 --> PDF |
O. Piškorić: STOTA GODIŠNJICA ZAKONA O UREĐENJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995). I 89—199 ljišnih zajednicah, kojim ne dotječu sredstva za samostalno blagajničko rukovanje, bit će na ruku po svojih organih, naročito, da vode račune, primaju i izdaju gotovinu, kao i da sastavljaju zapisnike i podneske u upravnih i blagajničkih poslovih zajednice. Poslovanje to ima se vodit razlučeno od poslovah upravne obćine (a) zemljišne zajednice dužne su primjereno odštetit upravnu občinu u koliko ovoj odatle nastanu veći troškovi «. Zakon je predvidio i kažnjavanje zastupstva odnosno zastupnike koji su krivi za samovoljno gospodarenje mimo ovlasti glavne skupštine kaznom od 5 do 100 forinti. U ponovnom slučaju nadležna oblast raspušta zastupstvo i postavlja upravitelja koji je vlastan voditi samo tekuće poslove zajednice. Navedimo još, daje §-om 49. data mogućnost osnivanja i novih zemljišnih zajednica ali »samo uz privolu vlade«. Datum zakona: 25. travnja 1894. godine. ZAKON o uređenju plemenite obćine turopoljske The Law on Regulation of the Noble Borough of Turopolje. Turopolje se prostire s desne strane Save nizvodno od Zagreba. U njemu se zadržao ostatak nekadašnjeg plemenskog uređenja Hrvata i taj status je Turopolje zadržalo sve do XX. stoljeća. Kako su vremenom izumirale pojedine obitelji, to se doseljavalo novo pučanstvo, kojemu je kralj također podijelio plemstvo. Značaj tog plemstva je u tome što oni nikad nisu bili kmetovi nego slobodnjaci s vlastitom upravom i sudskom vlasti. Sume su bile zajedničko vlasništvo, dijelom plemenite općine kao cjeline, a dijelom pojedinih sela - sučija kojih je bilo 22. Krajem prošlog stoljeća još se uvažavao njezin poseban društveno-pravni položaj, pa je zato za šumsko gospodarenje donijet poseban Zakon. Iako je zakon naslovljen kao Zakon o uređenju plemenite općine Turopolje, po sadržaju on se odnosi samo na nepokretnu imovinu, na pašnjake i na šume. U ovom Zakonu plemenita općina turopoljska tretira se kao zemljišna zajednica (§ 1.) i za nju vrijede sve odredbe Zakona o uređenju zemljišnih zajednica ukoliko nisu u koliziji s ovim Zakonom (§ 17.). Pravo uživanja skupne imovine, ovlašteništvo, vezano je uz dvorno mjesto, te Zakon određuje da se ono samo ne može otuđiti »osim jedinoj plemenitoj općini turopoljskoj« (§ 3.). Prodaja dvornog mjesta moguća je ali Pl. o. Turopoljska ima pravo prijekupa (§ 4.). Prema odredbi u §-u 5. nepokretna imovina je nedjeljiva ali zamjena je moguća i po toj odredbi Pl. o. T. bitno se razlikuje od ostalih zemljišnih zajednica. To se odnosi i na prikupljenu imovinu, koja »stiče pravnu narav temeljne imovine, kojoj je pripojena« (§ 8). Sudčije upravljaju svojom imovinom, a zastupstvo Pl. opć. turopoljske skupno uz pravo neposrednog nadzora nad imovinskom upravom pojedinih plemenitih slučaja. Upravni organ je zastupstvo. Zastupstvo pojedine sučije sastavljeno je od svih ovlaštenika, a zastupstvo cijele Općine od 36 članova, predstavnika sučija. Čelnik zastupstva sučije naziva se sudac, a čelnik cijele Općine župan. Župan se bira na deset godina i »mora imati svojstva određena za izbor zastupnika naroda«. Župan s mirovnim vijećem rješava i »priepore između ovlaštenika i općine glede izvršavanja ovlašteničkog prava«. Žalbe na rješenje župana u prvoj instanci rješava županijski upravni odbor, a u drugoj Zemaljska vlada. Zemaljska vlada obavlja i neposredan nadzor nad radom Pl. o. turopoljske tj. za šumarstvo nadležan je neposredno zemaljski šumarski nadzornik. Datum Zakona: 1. svibnja 1895. godine. ZAKON kojim se preinačuje §. 9. zakona od 21. siječnja 1877, o preustrojstvu kr. gospodarskog i šumarskog učilišta u Krževcih. Legislation which amended § 9 of the Law passed on 21st January 1877 dealing with the medification of the Royal School of Economics and Forestry in Križev ci. Prema odredbama »Pravila unutrašnjeg uređenja Gospodarsko - šumarskog učilišta u Križevcih u kraljevini Hrvatskoj« od 19. svibnja 1860. godine obrazovanje se odvijalo u dva »tečaja, u nižem i u višem. Cilj višeg tečaja, prema tekstu Pravila, bio je »znanstevno i djelovno obrazovanje mladih ljudi, koji će nekoć gospodariti na imanju srednje ruke, ili pako obnašati službu kod uprave kojeg imanja«, odnosno koji će »obavljati službu šumarah kod vlastela i općinah ili stupiti u državnu službu«. Niži tečaj ili ratarnica »namjenjena je seljačkoj mladeži (i) obrazovanju seoskih gospodari (gazde), a dvorski i narednici (špani) za vlastelu«. Za školovanje u višem tečaju mogla se upisati osoba s navršenih 17 godina života i završena tri razreda niže realke ili gimnazije te s »jednoljetnim gospodarskim vježbanjem«. Tečaj je trajao dvije godine, time da je prva godina bila zajednička za gospodare i za šumare, a u drugoj je bila podjela na gospodarsku i šumarsku struku. Pravila su dopuštala mogućnost i školovanje treće godine u kojoj su bile zamijenjene struke, pa je apsolvent treće godine imao svedodžbu i za gospodara (poljoprivrednika) i za šumara, stoje svakako ulakšalo zapošljavanje i kod vlastelina i u općini. Zakonom od 21. siječnja 1877. godine školovanje za svaku struku bilo je produženo za tri godine, za upis tražile su se četiri godine gimnazije ili realke, a donja granica starosti snižena je na 15 godina. Tijekom vre |