DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 43 <-- 43 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS UDK 630* 902 (497.13) Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 201—206 STIROVAČA KAO NEGDAŠNJE SREDIŠTE ZA PRERADU DRVA SREDNJEG VELEBITA STIROVAČA AS A FORMER CENTRE FOR WOOD CONVERSION IN THE MIDDLE OF VELEBIT Dragan TONKOVIĆ* SAŽETAK: Uprava državnih šuma 1870. godine na Srednjem Velebitu u predjelu Stirovača, nadmorske visine 1000 m, sagradila je pilanu i tako smanjila troškove prijevoza na tržište samo za izrađene sortimente. Pilana je bila na parni pogon, jer se na toj lokaciji nalazi izvorište s dovoljnom količinom vode z,a parni pogon pilane, godišnjeg kapaciteta u jednoj smjeni 4000 m3. Pilana je uništena tijekom II. svjetskog rata i nije obnovljena. Pod pilanom »Stirovača«, zapravo se podrazumijeva radna jedinica Šumarije Kosinj, koja je imala zadaću sječu u šumi, preradu na pilani i prijevoz iz šume do pilane i dalje do 35 km udaljene lučice na Jadranskoj obali Stinica. U ovom članku autor je opisao pilanu i ostale sadržaje pilanskog prostora, uvjete rada u šumi, na pilani i u prijevozu roba te neke osobne događaje povezane s prirodnim zbivanjima te tako oteo zaboravu dijelić značajnih zbivanja iz, naše bogate šumarske prošlosti. Ključne riječi: Oteti zaboravu značajnija zbivanja iz naše bogate prošlosti. UVOD O šumama srednjeg Velebita kao području između konom za 1928/29. godinu proglašeno Nacionalnim prijevoja Velili Alan, ceste Jablanac-Kosinj i prijevoja parkom. Kako je Financijski zakon bio na snazi samo Oštarije, cestovnog pravca Karlobag-Gospić, na kojem jednu godinu, tako je i Stirovača bila nacionalnim parje niklo štirovačko postrojenje, dovoljno govore šum-kom samo jednu godinu. Danas je Stirovača poseban sko-uredajni elaborati, kao i niz putopisnih i naučnih rezervat šumske vegetacije u okviru Rezervata biosferadova posvećenih Velebitu, kako bi se stekao dojam re Velebit, proglašenim po Organizaciji ujedinjenih na o jednom od najšumovitijih dijelova te naše planine. Sa roda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) po svojim položajem unutar duge udoline, zaštićene obraprogramu MAB (Čovjek i biosfera). slim šumskim kosama, te se šume svrstavaju među najO samoj pilani podaci su daleko skromniji. Iz šu ljepše sastojine smreke i jele s ponešto bukve, čije isko marske kronike, vođene tek potkraj njezinog rada, mo rišćivanje počinje pilanskom preradom 1870. godine te že se saznati daje izgradnju financirala država, da prodovršenom izgradnjom ceste Jablanac-V. Alan-Štirova-izvodnja teče sve do 1935. godine putem zakupa, a po ča 1876. godine, u dužini od 35 kilometara. Spomeni slije u režiji šumarstva. Među zakupnicima naći će se mo daje šumsko područje Stirovače Financijskim za imena Vilhara, svojevremenog pilanara iz Saborskog i Kalanja iz Pazarišta. Podaci još govore daje 1912. godine pilana zahvaćena požarom, potom obnovljena na * Dragan Tonković, dipl. ing. Vinkovci, Gundulićeva 5 stavila s radom. U ratnom vihoru 2.´svjetskog rata opet |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 44 <-- 44 --> PDF |
D. Tonković: ŠTIROVAČA KAO NEGDAŠNJE SREDIŠTE ZA PRERADU DRVA SREDNJEG VELEBITA Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 201—206 je u plamenu, nakon čega se i ne obnavlja, i prestaje s me se i zaboravilo na njezinu ulogu u razvoju tog dijeradom. la, kako ličkog, tako i primorskog, izrazito zaostalog kraja. Da bi predodžbu o pilani donekle oteli zabora O njezinoj nazočnosti na toj lokaciji do danas je vu, pokušat ćemo ju dočarati prikazom njezina djelo ostao tek pokoji vidni trag, a slika o postojanju već je vanja u jednom kraćem razdoblju, putem sjećanja i za posve izblijedila, bilo zbog čestih organizacijskih pro pisa danas već rijetkih sudionika te proizvodnje, medu mjena u struci ili zbog odsutnosti bivših rukovodnih ka kojima je i autor ovog članka. drova, mahom i nestalih za minulih burnih vremena, či PREGLED STANJA 1939. I 1940. GODINE DJELOKRUG RADA Pilana kao sastavni dio Šumske uprave Kosinj, sušačke direkcije šuma obuhvaća: — eksploataciju šuma u vlastitoj režiji štirovačkog djela šuma, — pilansku proizvodnju, — prijevoz rezane građe i šumskih sortimenata na morsku luku u Stinici, — radove na stovarištu Stinica, te — održavanje putova. TVORNIČKA POSTROJENJA I OSTALI OBJEKTI Prema priloženoj skici unutar ograđenog tvorničkog poligona nalaze se: pilanska hala, strojarnica, šupa za prosušenu građu, stovarišta za trupce i rezanu građu s mrežom dekovilskih kolosjeka i puteva. Pilanska hala predstavlja drvenu konstrukciju u daščanoj oplati prekrivenu sindrom, u kojoj su dva gatera s odgovarajućim sekundarnim strojevima, vezani transmisijama i pogonskom osovinom na parna postrojenja strojarnice. Strojarnica na koju se nastavlja kotlovnica, čini solidniju zidanu zgradu s ugrađena dva parna stroja, od kojih je jedan manji, namijenjen za rasvjetu kad pilana nije u radu, te dva parna kotla kotlovnice. Unutar tih prostora je i brusionica, a uz njih tvornički dimnjak izrađen od limenih cijevi. SI. 1. Pilana Štirovača sa srojarnicom i, u prvom planu, Dipl. ing. Marijanom Matijaševićem, upraviteljem pilane. Foto: D. Tonković, 1939. g. Šupa za rezanu građu namijenjena je za manipulaciju prosušene, uglavnom bukove rezane građe, koja se kroz ovo razdoblje nije prerađivala. Od objekata izvan ograde navest ćemo: Radničke nastambe kao dvije drvene zgrade od kojih je jedna namijenjena za kuhinju i blagovaonicu, a druga za spavaone radnika. Slijedi zatim natkriveno vrelo zvano »Kućerak«, kao pouzdan jamac svih potreba na vodi tog užeg područja, uključivši i tehnološku vodu za pilanu. Prema dr. Ž. Poljaku temperatura iznosi ljeti 50° C, čime se svrstava u najhladnija izvorišta Velebita. Na istoj strani između ograde i šume je stovarište pilanskih otpadaka, čije su gomile uslijed slabe prodaje stalno rasle, i za slučaj požara, ugrožavale cijelo područje. Nedovršena upravna zgrada koja po svom izgledu i nije u skladu s planinskim objektima, pogotovo sa štirovačkim uzorcima, predviđena je za poslovnicu pilane u svom prizemnom dijelu, a na katu za stambene prostore. U zidanom prizemlju stare upravne zgrade skladište je tehničkog materijala, dok je na katnom dijelu drvene konstrukcije kancelarija i putničke sobe. Lugarnica je manja drvena prizemnica kao službenički stan, uz koju je stupac za meteorološke instrumente, s obližnjom kotom od 1102 m štirovačke nadmorske visine. U zgradi pod nazivom Kantina prizemni je dio korišten za trgovinu, gostionicu i kuhinju, a kat je predviđen za zakupnika i njegovo osoblje. U tom sklopu su još pekara, štala i ostali gospodarski sadržaji. Taj je dio područja elektrificiran, uz noćnu rasvjetu otvorenih stovarišta i puteva. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 45 <-- 45 --> PDF |
D. Tonković: ŠTIROVAČA KAO NEGDAŠNJE SREDIŠTE ZA PRERADU DRVA SREDNJEG VELEBITA Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 201—206 skica PILANSKIH POSTROJENJA I ZGRADA NA STIROVACI PREMA STANJU 19U0.god. mmmm2%ž!mzm A .. A radničke nastambe W77M W777M ´&ž&42mzmz%4^^ Vinkovci, siječanj 1995. DRAGAN TONKOVIĆ |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 46 <-- 46 --> PDF |
D. Tonković: ŠTIROVAČA KAO NEGDAŠNJE SREDIŠTE ZA PRERADU DRVA SREDNJEG VELEBITA Šumarski list br. 5—6. CXIX (1995), 201—206 OBILJEŽJE UVJETA I NAČIN RADA Proizvodnja je suočena s vremenskim nepogodama, kojima je izloženo ovo područje s visinom iznad 1000 m, godišnjim oborinama 2000 do 2500 mm i snijegovima višim od 1 m, zbog čega se u zimskom razdoblju i obustavlja. Posluje se s dovoljnim prilivom radne snage jer je ovaj kraj tada još prilično napućen, koja se služi s jednostavnim sredstvima i načinom rada, a u pogledu svog smještaja većinom je prepuštena sama sebi. Šumski radovi obavljaju se u kasnijem dijelu proljeća, ljeti i početkom jeseni. Pretežit dio sortimenata odnosi se na pilansku oblovinu, zatim na ogrijevno drvo s nešto rudnog drva i duge oble građe. Na sječi su radnici uglavnom s pazariškog i kosinjskog kraja, te dijelom iz Krasna i Primorja. Radi se vlastitim alatom. Stanuje se u »bajtama« pokrivenim Cetinom i korama s oguljenih trupaca, koje sami radnici grade. Nedjelja se provodi kod kuće. 5/. 2. Stovarište oblovine s vrelom »Kućerak« u pozadini. Foto: D. Tonković, 1939. g. Privlačenje drva do puteva obavlja se vučom po zemlji, ogrijevno drvo s vučom na tzv. vlačnicama, a u manjoj mjeri prenosom pomoću samarica koje obavljaju Primorci svojim mulama. Prijevoz do pilane kolima je vršen. Kirijaši su poput sjekača iz okolnih naselja. Smještaj im je također provizoran. Radili su s konjskim i volovskim zapregama, koje bi danju bile u pogonu, a noću bi stoka provodila na paši, prihranjivala se s ponešto zobi, a umjesto štale znalo se stoku sklanjati pod smrekove krošnje. Pilanska se proizvodnja svodi na rad 6 do 7 mjeseci. U 1939. godini forsirano je produženje, koje je trajalo sve do 15. prosinca, ali s umanjenim učinkom, jer je od početka studenoga do tada izgubljeno 10 dana uslijed sniježnih vijavica. Radom u dvije smjene godišnje se prerađuje oko 8000 kubika oblovine. Građa je pretežno usmjerena na talijansko tržište. Radnici su pretežno iz pazariškog kraja. Stanovali su na Stirovači. Su- Sl. 3. Stara upravna zgrada i lugarnica iz 1933. god. Naprijed tri izletnika i autor D. Tonković, 1939. g. botom popodne odlazili bi svojim kućama, a u ponedjeljak ujutro bi se vraćali, dakako pješice, desetak i više kilometara, što šumskim, što poljskim strmim stazama. Zimi bi na tom području ostala samo dvojica čuvara za osiguranje uskladištene grade, postrojenja i zgrada, gdje bi radili na smjenu, svaki mjesec po jedan, dok bi njihove obitelji bile u selima kod svojih. Prijevoz rezane građe na more stvar je primorskih kirijaša iz svih zaselaka duž ceste Alan - Stinica, s kojima je da spomenemo, dolazilo do nesuglasica zbog oštećenja građe, a jednom prilikom i do obustave rada te postavljanja prepreka na cesti. Naime, da bi se skratila spora vožnja slabašnjim konjskim i mulećim zapregama te napustilo njihovo pomoćno stovarište na Alanu, do kuda je teret vožen po dva puta, a time i otklo |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 47 <-- 47 --> PDF |
D. Tonković: ŠTIROVAČA KAO NEGDAŠNJE SREDIŠTE ZA PRERADU DRVA SREDNJEG VELEBITA Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995). 201—206 nilo vlaženje i pucanje na suncu te osjetljive robe, Direkcija šuma se odlučila na vlastiti prijevoz, nudeći kirijašima prijevoz ogrijevnog drva, što su oni odlučno odbili. Da se izbjegnu neugodnosti kroz intervenciju vlasti, odluka je povučena, tako da su kirijaši ostali pri građi, a kamion »Skoda« s prikolicom nastavio je prijevoz ogrijeva. Na toj relaciji kroz 24 sata vozio je 4 ture vožnje s teretom od 28 prm po turi. Stovarište Stinica na kojem se unutar vlastite morske luke obavlja preuzimanje, uskladištava i otprema građa i ogrijev, a posebnim osiguranjem složajeva protiv naleta snažnih vjetrova. To je ujedno i glavni punkt za održavanje veze između direkcije u Sušaku i Stirovače. Održavanje puteva odnosi se na tekuće održavanje glavne prometnice do mora te proširenje pojedinih dijelova, kako same ceste, građene u širini od 4 m, tako i svijetlog pojasa na njezinom prolazu kroz obrasla područja. UTJECAJNI ČIMBENICI PROIZVODNJE Na razini Direkcije šuma radi se prvenstveno o ulozi direktora, kojega u to vrijeme predstavlja ing. Ivan Maruzzi, a naslijeđuje ing. Milan Rosandić, zatim o ulozi taksacije s taksatorom ing. Ivom Š verkom, a još neposrednije o utjecaju referade eksploatacije šuma pod vodstvom ing. Nikole Popovica, odnosno slijednika ing. Stjepana Škopca, pa ing. Ivana Rukavine. U okviru šumske uprave riječ je o upraviteljima, ovom prilikom o ing. Eduvardu Soliću i nasljedniku ing. Duri Margetiću. U samoj Stirovači također se radi o upraviteljima, među kojima su ing. Marijan Matijašćević i nakon njega, ing. Dragan Tonković, te šum. poslovođa Pero Matijević. Od ostalog osoblja spomenut čamo: poslovođu eksploatacije šuma Luku Anića, otpremnika rezane građe Berkovića, mašinovođu Milana Ambrozića, te čuvara područja Josu Rukavinu. Tu su još zakupnici kantine Mića Kulaš, a poslije njega trgovac Kasumović. Uz napomenu da su sve osobne promjene uslijedile nakon osnutka Banovine Hrvatske iz kolovoza 1939. godine. PORIJEKLO NAZIVA STIROVACA Nazivi pojedinih predjela Velebita potječu prema prof. Pavlu Rog i ću, uz ostalo i po imenima biljaka, kao stoje slučaj s Jelovcem, Jagodnjakom, Stirovačom te nizom ostalih. Stirovača je prozvana po biljci štir, čije je ime već gotovo zaboravljeno a ne spominju ga ni poznati istraživači Velebita, poput prof. Kušana ili akademika Forenbackera. No ipak ona se može naći u Anićevom Rječniku hrvatskog jezika iz 1994. godine i to kao sinonim za dvije biljke, od kojih je jedna po narodnom imenu divlji špinat, a po znanstvenom Chenopodium bonus Henricus. Međutim pod tim znanstvenim imenom ona je poznata i Forenbacheru, i uključena u njegovu knjigu »Velebit i njegov biljni svijet«, ali pod narodnim imenom loboda. Iz ovoga proizlazi da naziv Stirovača vuče korjen od imena biljke štir, kasnije preimenovane u lobodu, koja u spomenutoj knjizi predstavlja biljku 15 do 60 cm visine s bujnim rastom po humusnom tlu viših položaja Velebita, osobito oko pastirskih stanova. SI. 4. Zgrada pod nazivom »kantina« — trgovina, gostionica i SI. 5. Upravna zgrada građena 1939. god. postrorije zakupaca pilane. Foto: D. Tonković, 1939. g. Foto: D. Tonković, 1939. g. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 48 <-- 48 --> PDF |
D. Tcmković: ŠTIROVAČA KAO NEGDAŠNJE SREDISTE ZA PRERADU DRVA SREDNJEG VELEBITA Šumarski list br. 5—6. CXIX (1995), 201—206 DOŽIVLJAJI KOJI SE PAMTE Uz navedene uvjete rada spomenut ćemo još neke javlja 5 do 6 puta mjesečno tijekom ljeta, ali s takvim posebnosti, kao neizbrisive tragove boravka na ovom intenzitetom da cijela udolina zvoni uslijed snažnih udapodručju. raca po okolnim visovima, uz obilnu kišu i blijesak mu nja, čija učestalost naprosto pretvara noći u dane. Jedan takav osobit doživljaj bila je vožnja kamionom pokraj jeseni u pravcu mora. Polazilo se iz maValja se prisjetiti slučaja koji se zbio zimskom čuglovite i sniježne Stirovače dugim tunelom injem okivaru Luki Aniću koji je za vrijeme svoje smjene bio ćenim nadsvodenih stabala uzane ceste, u smjeru sunpozvan na vojnu vježbu i po povratku umjesto suhog čane oštrine 1412 m visokog Alana i spuštalo, a usputmesa i slanine našao na tavanu samo oglodane kosti i nim skidanjem lanaca, u blaženu stiničnu toplinu, gdje kože, kao djelo lukavih sojki kreštalica, jedinih gospose moglo boraviti u košulji. dara snijegom zametene Stirovače. Posebice treba spomenuti grmljavinu koja se ovdje I NA KRAJU Kao zagovornik izgradnje žičare Stinice-Alan negvode i svježinom, čija se noćna temperatura spušta tijedašnji taksator ing. Stjepan Šurić predvidio je uz ulokom ljeta blizu ništice! gu u šumarstvu i njezin turistički značaj, ukazujući pri Za pisanje ovog članka uz autorov dnevnik rada i katom na mogućnost da gosti vrelih rapskih plaža uživazivanja bivšeg pazariškog kirijaša Joke Živkovic a — ju u noćnoj svježini Velebita. korišteni su još radovi: prof. P. Rogića , prof. dr. F. Zičara je 1958. izrađena za potrebe golootočkih raKušana i dr. Ž. Poljaka iz putopisa »Velebit« Ž. Podionica i uskoro prestala s radom. Međutim ostali su ljak, Zagreb 1969. i radovi akademika S. Forenbacnjezini temelji i netaknuta priroda šumskih proplana-hera iz njegove knjige »Velebit i njegov biljni svijet«, ka, zvanih padeža, nadomak Stirovače s vrelima žive Zagreb, 1990. SUMMARY: In 1870 the State Forest Administration constructed a sawmill at Stitovača, the middle part of Velebit at WOO m above sea level. In this way transportation costs werw decreased by transporting only converted wood to the market. The sawmill was powered by steam as there is a well on this site with a sufficient amount of water for a steam - powered sawmill, having an annual production capacity of 4000 m3 each shift. The sawmill was destroyed during the Second World War and has not been reconstructed. The Stirovača sawmill was orgimally a work unit of the Kosinj Forest Office. This work unit had the task of felling and conversion of wood in the sawmill, including transportation from the forest to the sawmill, and even as far as Stinica, a small port on the Adriatic coast, 35 km away. In this paper the author descriebes the sawmill and other facilities within the scope of the sawmill, conditions of work in the forest, in the sawmill, and wood transportation. Furthermore, the author describes some events in which he was personally involved, and in this way he ensured that one small part of the significant events in our rich forest tradition is not forgotten. |