DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 46     <-- 46 -->        PDF

D. Tonković: ŠTIROVAČA KAO NEGDAŠNJE SREDIŠTE ZA PRERADU DRVA SREDNJEG VELEBITA Šumarski list br. 5—6. CXIX (1995), 201—206
OBILJEŽJE UVJETA I NAČIN RADA


Proizvodnja je suočena s vremenskim nepogodama,
kojima je izloženo ovo područje s visinom iznad 1000
m, godišnjim oborinama 2000 do 2500 mm i snijegovima
višim od 1 m, zbog čega se u zimskom razdoblju
i obustavlja. Posluje se s dovoljnim prilivom radne snage
jer je ovaj kraj tada još prilično napućen, koja se služi
s jednostavnim sredstvima i načinom rada, a u pogledu
svog smještaja većinom je prepuštena sama sebi.


Šumski radovi obavljaju se u kasnijem dijelu proljeća,
ljeti i početkom jeseni. Pretežit dio sortimenata
odnosi se na pilansku oblovinu, zatim na ogrijevno drvo
s nešto rudnog drva i duge oble građe. Na sječi su radnici
uglavnom s pazariškog i kosinjskog kraja, te dijelom
iz Krasna i Primorja. Radi se vlastitim alatom. Stanuje
se u »bajtama« pokrivenim Cetinom i korama s
oguljenih trupaca, koje sami radnici grade. Nedjelja se
provodi kod kuće.


5/. 2. Stovarište oblovine s vrelom »Kućerak« u pozadini.
Foto: D. Tonković, 1939. g.


Privlačenje drva do puteva obavlja se vučom po
zemlji, ogrijevno drvo s vučom na tzv. vlačnicama, a
u manjoj mjeri prenosom pomoću samarica koje obavljaju
Primorci svojim mulama. Prijevoz do pilane kolima
je vršen. Kirijaši su poput sjekača iz okolnih naselja.
Smještaj im je također provizoran. Radili su s konjskim
i volovskim zapregama, koje bi danju bile u pogonu,
a noću bi stoka provodila na paši, prihranjivala
se s ponešto zobi, a umjesto štale znalo se stoku sklanjati
pod smrekove krošnje.


Pilanska se proizvodnja svodi na rad 6 do 7 mjeseci.
U 1939. godini forsirano je produženje, koje je trajalo
sve do 15. prosinca, ali s umanjenim učinkom, jer
je od početka studenoga do tada izgubljeno 10 dana
uslijed sniježnih vijavica. Radom u dvije smjene godišnje
se prerađuje oko 8000 kubika oblovine. Građa je
pretežno usmjerena na talijansko tržište. Radnici su pretežno
iz pazariškog kraja. Stanovali su na Stirovači. Su-


Sl. 3. Stara upravna zgrada i lugarnica iz 1933. god. Naprijed
tri izletnika i autor D. Tonković, 1939. g.


botom popodne odlazili bi svojim kućama, a u ponedjeljak
ujutro bi se vraćali, dakako pješice, desetak i više
kilometara, što šumskim, što poljskim strmim stazama.


Zimi bi na tom području ostala samo dvojica čuvara
za osiguranje uskladištene grade, postrojenja i
zgrada, gdje bi radili na smjenu, svaki mjesec po jedan,
dok bi njihove obitelji bile u selima kod svojih.


Prijevoz rezane građe na more stvar je primorskih
kirijaša iz svih zaselaka duž ceste Alan - Stinica, s kojima
je da spomenemo, dolazilo do nesuglasica zbog
oštećenja građe, a jednom prilikom i do obustave rada
te postavljanja prepreka na cesti. Naime, da bi se skratila
spora vožnja slabašnjim konjskim i mulećim zapregama
te napustilo njihovo pomoćno stovarište na Alanu,
do kuda je teret vožen po dva puta, a time i otklo