DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 47 <-- 47 --> PDF |
D. Tonković: ŠTIROVAČA KAO NEGDAŠNJE SREDIŠTE ZA PRERADU DRVA SREDNJEG VELEBITA Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995). 201—206 nilo vlaženje i pucanje na suncu te osjetljive robe, Direkcija šuma se odlučila na vlastiti prijevoz, nudeći kirijašima prijevoz ogrijevnog drva, što su oni odlučno odbili. Da se izbjegnu neugodnosti kroz intervenciju vlasti, odluka je povučena, tako da su kirijaši ostali pri građi, a kamion »Skoda« s prikolicom nastavio je prijevoz ogrijeva. Na toj relaciji kroz 24 sata vozio je 4 ture vožnje s teretom od 28 prm po turi. Stovarište Stinica na kojem se unutar vlastite morske luke obavlja preuzimanje, uskladištava i otprema građa i ogrijev, a posebnim osiguranjem složajeva protiv naleta snažnih vjetrova. To je ujedno i glavni punkt za održavanje veze između direkcije u Sušaku i Stirovače. Održavanje puteva odnosi se na tekuće održavanje glavne prometnice do mora te proširenje pojedinih dijelova, kako same ceste, građene u širini od 4 m, tako i svijetlog pojasa na njezinom prolazu kroz obrasla područja. UTJECAJNI ČIMBENICI PROIZVODNJE Na razini Direkcije šuma radi se prvenstveno o ulozi direktora, kojega u to vrijeme predstavlja ing. Ivan Maruzzi, a naslijeđuje ing. Milan Rosandić, zatim o ulozi taksacije s taksatorom ing. Ivom Š verkom, a još neposrednije o utjecaju referade eksploatacije šuma pod vodstvom ing. Nikole Popovica, odnosno slijednika ing. Stjepana Škopca, pa ing. Ivana Rukavine. U okviru šumske uprave riječ je o upraviteljima, ovom prilikom o ing. Eduvardu Soliću i nasljedniku ing. Duri Margetiću. U samoj Stirovači također se radi o upraviteljima, među kojima su ing. Marijan Matijašćević i nakon njega, ing. Dragan Tonković, te šum. poslovođa Pero Matijević. Od ostalog osoblja spomenut čamo: poslovođu eksploatacije šuma Luku Anića, otpremnika rezane građe Berkovića, mašinovođu Milana Ambrozića, te čuvara područja Josu Rukavinu. Tu su još zakupnici kantine Mića Kulaš, a poslije njega trgovac Kasumović. Uz napomenu da su sve osobne promjene uslijedile nakon osnutka Banovine Hrvatske iz kolovoza 1939. godine. PORIJEKLO NAZIVA STIROVACA Nazivi pojedinih predjela Velebita potječu prema prof. Pavlu Rog i ću, uz ostalo i po imenima biljaka, kao stoje slučaj s Jelovcem, Jagodnjakom, Stirovačom te nizom ostalih. Stirovača je prozvana po biljci štir, čije je ime već gotovo zaboravljeno a ne spominju ga ni poznati istraživači Velebita, poput prof. Kušana ili akademika Forenbackera. No ipak ona se može naći u Anićevom Rječniku hrvatskog jezika iz 1994. godine i to kao sinonim za dvije biljke, od kojih je jedna po narodnom imenu divlji špinat, a po znanstvenom Chenopodium bonus Henricus. Međutim pod tim znanstvenim imenom ona je poznata i Forenbacheru, i uključena u njegovu knjigu »Velebit i njegov biljni svijet«, ali pod narodnim imenom loboda. Iz ovoga proizlazi da naziv Stirovača vuče korjen od imena biljke štir, kasnije preimenovane u lobodu, koja u spomenutoj knjizi predstavlja biljku 15 do 60 cm visine s bujnim rastom po humusnom tlu viših položaja Velebita, osobito oko pastirskih stanova. SI. 4. Zgrada pod nazivom »kantina« — trgovina, gostionica i SI. 5. Upravna zgrada građena 1939. god. postrorije zakupaca pilane. Foto: D. Tonković, 1939. g. Foto: D. Tonković, 1939. g. |