DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 49     <-- 49 -->        PDF

AKTUALNO


PRAVILNIK O UREĐIVANJU SUMA: PROVODITI ILI MIJENJATI?


Tomislav STARČEVIĆ*


SAŽETAK: Dugo očekivani Pravilnik o uređivanju šuma (NN 52/94), donesen
bez značajnijeg utjecaja struke iz operative, izaziva burne rasprave onih
koji ga moraju provoditi u život.


Zbog dosta radikalnih izmjena, koje ne prati zakonska regulativa niti svijest
sudionika u provedbi tih izmjena, te niza nejasnoča i neodređenosti u popisu
i razgraničenju grupa i vrsta uzgojnih radova, postavlja se pitanje da li
je bolje provoditi taj Pravilnik ili ga izmijeniti, kako bi izmjenama osigurali
takvo propisivanje i evidentiranje radova koje jamči jasnoću i usporedivost,
što je nužno u provedbi koncepcije jednog Poduzeća za šume u Republici
Hrvatskoj.


Ključne riječi: Pravilnik o uređivanju šuma, grupe i vrste uzgojnih
radova evidencije, usporedivost jediničnih troškova, kvalitete uzgojnih rado


va, ostvarivanje koncepcije jednog poduzeća za šume.


Novi Pravilnik o uređivanju šuma; (NN 52/1994.g.)
dugo očekivan, uz burne pripreme, izazvao je isto tako
burne rasprave odmah nakon njegovog donošenja.


Tumačenje novog Pravilnika, organizirano u Virovitici
(15. i 16. XI i Karlovcu 18. i 18. XI, te Crikvenici
22. i 23. XI) od samih autora, trebalo je smiriti duhove
i osigurati njegovu provedbu. Autoriteti autora
Pravilnika s jedne strane, te dobro znana i nama svojstvena,
često u povijesti sudbonosna, šutnja skrenula je
javnu misao i riječ u hodnike, a za provedbu Pravilnika
i njene posljedice, upirat ćemo prstom u nekog drugog.


Nitko, barem ne javno, nije protiv otvorene i argumentirane
rasprave, pa ipak ljudski je posjedovati taštinu
i reagirati na kritiku. Svjestan cijene javne riječi,
ipak mislim daje moralnije izreci je javno, nego u hodniku,
čvrsto vođen mišlju da je bolje ono što nije dobro
izmijeniti, nego čitav sustav izrade šumskogospodarske
osnove, osnova gospodarenja gospodarskim jedinicama
i programa za gospodarenja šumama, te sustav
evidencija u provedbi odvesti u nedorečene obrasce,
pa izgubiti i ono što smo do sada imali.


U ovoj raspravi, odvojio bih primjedbe na koncepcijska
pitanja, te na tekstualne nejasnoće, neodređenosti
i svrhovitost pratećih obrazaca.


* Tomislav Starčević, dipl. inž. šum., »HRVATSKE ŠUME«,
Zagreb, Vukotinovićeva 2.
Evo prvo primjedaba na temeljna, koncepcijska pitanja:


1. U članku 13. Pravilnika, obrast sastojine razvrstan
je u četiri kategorije od prijašnje tri, pa je obnova obvezna
tek kad obrast padne ispod 0,31 za razliku od bivšeg
pravilnika koji je u čl. 21 obvezivao uređivača da
propisuje obnovu na najmanje 25% površine u sastojinama
gdje je obrast pao ispod 0,50.
Nema opravdanja za prihvaćanje i podržavanje sastojina
kategorije obrasta od 0,31 do 0,50 bez obveze
barem djelomične obnove kad smo člankom 25 istog
Pravilnika prihvatili sanaciju čistih površina većih od
samo 1 ha kao obvezu.


Podržavanje sastojina obrasta 0,31 do 0,50 kroz jedno
polurazdoblje (10. god.), bitno će utjecati na degradaciju
staništa pa onda i na nemogućnost prirodne obnove
glavnih vrsta drveća.


2. U čl. 15. Pravilnika, gdje su navedeni kriteriji za
ocjenu kakvoće sastojina ispada daje nemoguće ocijeniti
kakvoću sastojina I dobnog razreda. Isto tako u čl.
16 sasvim određeno u zadnjem stavku stoji da se niti
broj stabalaca ne iskazuje u I. dobnom razredu.
Takav pristup ne osigurava nam objektivan kriterij
za ocjenu uspješnosti obnove i kvalitete mlade sastojine,
niti omjera smjese i brojnosti glavnih vrsta drveća
pa ni stupnja oštećenosti od sitnih glodavaca ili divljači.
Primjerne površine od početka obnove pa do prve
izmjere koja se događa između 20. i 30. godine staro