DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 50     <-- 50 -->        PDF

T. Starčcvić: PRAVILNIK O UREĐIVANJU ŠUMA; PROVODITI ILI MIJENJATI?
sti sastojine, mogle bi biti dobra podloga za često i nužne
intervencije u brojnost glavnih vrsta drveća te učestalost
uzgojnih radova njege sastojina. Revirni sustav
to sadrži u svojoj ideji; trebalo je samo oblikovati takvu
odredbu Pravilnika.


3. U čl. 25 opisan je posao saniranja površina nastalih
sušenjem i propadanjem šuma. Vrlo intenzivan
pristup tom poslu, potvrđuje i odredba da se obvezno
saniraju sve površine veće od 0,1 ha.
Stalan rast broja značajno oštećenih stabala (stupnjevi
(2 + 3+4 ) vidljiv iz ankete "Umiranje šuma"
1994. g. gdje je u 1987. g. bilo 6,07%, a 1994. g. visokih
26,37% stabala bjelogorice, govori u prilog ružne
prognoze o razvoju događaja i dakako nužnosti velikih
radova na sanaciji. To svakako neće moći pratiti sredstva
proširene biološke reprodukcije, već je logika stvari
da se sanacija i obnova takvih površina financijski prati
iz sredstava JBR-e. Dakako to zahtijeva izmjene i ZOS-


a.
4. Cilj da se sve šume na jednom prostoru obuhvate
jedinstvenim uređivanjem po prostoru i vremenu
(državne, privatne i šume kojima gospodare druge pravne
osobe) svakako je dobro izabran. No, da bi provedba
mogla stupiti na snagu nužno je osiguranje nekih
preduvjeta..
Evo samo najvažnijih:


- Trajno osiguranje financijskih sredstava za izradu
i provedbu šumskouzgojnih planova.
- Gospodarenje privatnim šumama i šumama drugih
pravnih osoba, moralo bi u cijelosti preuzeti JP
"Hrvatske šume".
- Udruživanje vlasnika privatnih šuma i drugih pravnih
osoba na načelima dioničarstva, gdje bi raspodjela
dobiti išla po unesenoj vrijednosti u zajedništvo.
Sve ovo, sjajni su ciljevi razvoja privatnih šuma i
šuma drugih pravnih osoba, za čije su ostvarenje nužne
radikalne izmjene postojećih propisa i prakse.


Zbog toga bi bilo dobro da se prostorno formiraju
gospodarske jedinice neovisno od oblika vlasništva, ali
njihov Program gospodarenja treba strogo razlučiti od
osnove gospodarenja za državne šume; kao izdvojeni
prilog, sve dok se ne provedu svi ovi radikalni zahvati
u zakonsku regulativu i praksu.


Ugradba privatnih šuma i šuma drugih pravnih osoba
u cjelinu osnove gospodarenja, bez ispunjavanja navedenih
preduvjeta, samo će zamrsiti još ionako neriješene
elementarne stvari nužne za ozbiljan pristup gospodarenja
tim šumama.


Nakon svih članaka Pravilnika koji obvezuju ugradnju
svih šuma u prostorno jedinstvenu osnovu gospodarenja
gospodarskom jedinicom, članak 68 Pravilnika
u svom zadnjem stavku govori o Programu kao sastavnom
dijelu osnove gospodarenja, što izaziva izvjesnu
zabunu.


Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 207—209


Osim krupnijih, koncepcijskih primjedaba osjećam
potrebu upozoriti i na niz nejasnoća i nedorečenosti ili
čak površnosti, koje onda prenesene u obrasce gospodarskih
osnova ili evidencija, neosiguravaju tako nužnu
tehnološku ujednačenost i još bitnije "čiste račune" u
usporedbi jediničnih troškova biološke reprodukcije, tako
važne u ostvarenju koncepcije jednog Poduzeća za
šume u Republici Hrvatskoj.


Tako npr. čl. 21 pravilnika nabraja vrste radova u
jednoj biološkoj reprodukciji, a čl. 22 radove proširene
biološke reprodukcije šuma.


Pouzdana je pretpostavka daje autorima Pravilnika
podloga za razvrstavanje uzgojnih radova bilo prethodno
priopćenje prof. dr. Slavka Matica u Šumarskom listu
br. 1 - 2 od 1989. g. pod naslovom "Uzgojni radovi
u prirodnim sastojinama i mogućnost njihovog normiranja".


Usporedbom propisanih vrsta radova u radu prof.
Matica i radova navedenih u Pravilniku uočljiva je nedosljednost
i površnost. Prof. Matić tako u radovima
pripreme staništa za prirodnu obnovu ne navodi njegu
podmlatka i mladika pod zastorom stare sastojine, dok
ju Pravilnik svrstava pod pripremu radova za obnovu
sastojina.


Isto tako, nepotrebno je sve radove na tlu sa svrhom
poboljšanja edafskih uvjeta, koji su navedeni u fazi radova
pripreme za obnovu sastojina (uklanjanje prekobrojnog
podrasta i grmlja, čišćenje tla od korovske vegetacije,
rahljenje zbijenog tla, površinsku odvodnju)
ponovno nabrajati unutar grupe radova na njezi sastojina
jer i sam prof. Matić naglašava kako je teško uspostaviti
oštru granicu između radova na podmlađivanju
i radova na njezi šuma. Činjenica je naime da se tijekom
pomladnog razdoblja vremenski preklapaju vrste
radova, ali ne i prostorno; to znači da od onog momenta
kad se na pomladnoj površini ili njenom dijelu pojavio
ponik i podmladak počinju radovi njege sastojina, a prestaju
svi radovi pripreme za prirodnu obnovu.


Istina, možda samo na dijelu površine odsjeka, ali
to ne znači da iste radove treba evidentirati na dva ili
više mjesta.


Ukratko, svakom uređivaču ili šumaru operativcu,
mora biti sasvim jasno u koju grupu radova spada određena
vrsta rada, da bi je tamo mogao propisivati, evidentirati
i iskazivati njene količine i još važnije njenu
kvalitetu.


Čitajući dalje vrstu rada; zaštita mlade sastojine od
štetne flore, nabrojenu u grupi radova njege sastojina;
vrlo slabo asocira npr. na osvjetljavanje podmlatka progaljivanjem
donje etaže, koji rad je jasno naveden pod
pripremnim radovima u obnovi sastojina. Ostavljen tako
na dva mjesta u evidenciji, unašat će zabunu u provedbi.


Tako je na primjer u proširenoj biološkoj reprodukciji
trebalo dodati osim sjetve i sadnje i radove na po