DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 52 <-- 52 --> PDF |
MARIJAN MATIJAŠEVIĆ (Iz zbirke NEMIR SAMOĆE, posvećene sreći Mlade Hrvatske) JELA Modra gospođica, drugarica mira Planinama snježnim vestalinski služi I rijetko se kada bilo s kime druži, Samoća joj je draža od vita kavalira. U društvo sebi blijedu bukvu bira, Kad joj je dosadno i kad joj se stuii; Zabava im draga: orao što kruži Nad kudravim stadom gorskoga pastira. Struka vitka i krhka u pasu, Nadvisuju je samo gorski vrsi, A ujutro, dok još rosa sniva Lahor joj kosu zelenu pomrsi I cijeli dan se radi toga skriva U klepke stada što u daljini pasu. A CHIARO Dl LUNA Sjedim sanen i osamljen pri vinu, Ja tako jako volim mjesečinu. I crne sjene kuća, punih sna i tmine, Kad mjesec sine i siđe u doline. I prolazi poljem puna zrele raži, Ko sanjar, što snove izgubljene traži. Poljubi cvijeće i grmlje i pospanoga zeca, U granju bolestan vjetar spava i u snu jeca. A noć protječe i ljeska se ko vino, O izgubljeni snovi, o plava mjesečino! |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 53 <-- 53 --> PDF |
PORTRETI MARIJAN MATIJASEVIC dipl. ing. šum. i književnik (1910. - 1945) Marijan Matijašević je jedan od mnogih kojih je komunistička vlast 1945. godine proglasila narodnim neprijateljima te tako trebao ostati u trajnom zaboravu. Za Marijana Matijaševića takav zaborav trajao je do 1983. godine, do izlaska II. dijela II. izdanja Šumarske enciklopedije. Marijan Matijašević rodio se u Aljmašu 8. svibnja 1910. godine. Gimnaziju polazi i završava u Osijeku a šumarstvo na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu na kojem je diplomirao 1933. godine. Školovao se i uz pomoć Hrvatskog kulturnog društva "Napredak" (osnovano u Sarajevu, a podružnice je imalo i u Hrvatskoj). Radni vijek počinje 1933. godine na pilani ŠIPAD-a u Drvaru, odakle prelazi Šumskoj upravi (državnih šuma) u Donjem Kosinju. Iz Kosinja 1940. godine premješten je za kotarskog šumara u Samoboru, a 1941. godine prelazi u diplomatsku službu kao tajnik Poslanstva Nezavisne države Hrvatske u Bratislavi, u Slovačkoj. Iz Bratislave 1943. godine vraća se u Zagreb, u Ministarstvo šuma i ruda na kojem mjestu dočekuje i kraj II. svjetskog rata, ali i kraj svoga života. Naime poput mnoštva drugih i Matiješević je okrivljen za kolaboraciju i, prema usmenom priopćenju publicista Zvonimira Kulundžića, u svibnju ili lipnju 1945. osuđen je na smrt te strijeljan u Rakovom Potoku nedaleko Zagreba. Matijaševićev život bio je kratak, ali koristeći svoje sposobnosti i vrline ostavio je neizbrisive tragove svoga djelovanja. Njegovo djelovanje bilo je dvojako: u struci - šumarstvu i u književnosti. MATIJAŠEVIĆ KAO ŠUMAR 1. Matijašević počeo je s radom, kako je već navedeno, na pilani u Drvaru (Bosna) i to je bio, nesumnjivo, razlog daje po postavljanju u državnu službu bio dodijeljen državnoj Šumskoj upravi u Donjem Kosinju. Naime, u toj Šumskoj upravi bila je i državna pilana na Velebitu u predjelu Štirovača, pa je Matijaševiću odmah povjereno rukovodstvo u toj pilani. Kako bilježi dipl. inž. Dragan Tonković* pilanu je 1870. godine osnovao Šumarski ured u Otočcu (kasnije pretvoren u Direkciju šuma i premješten na Sušak), a njezino koriščenje davano je u zakup. Zabilježeni su zakupci Vilhar iz Sušaka i kasnije Kalanj iz Pazarišta, do 1935. godine. Naime, te godine država otkazuje zakup i u skladu tendencije što jačeg rada u iskorišćivanja šuma u vlastitoj režiji, nastavlja s radom u režiji. Matiješević je, dakle, imao dužnost organizirati i nastaviti rad pilane u skladu s propisima za režijsko poslovanje u državnim šumama. Djelokrug rada na pilani ili točnije radne jedinice Šumarije Kosinj, pilana Štirovača, obuhvaćao je: - radove u šumi: sječa stabala, izrada trupaca, izrada specijalne duge grade, tesanih bukovih sortimenata i ogrijevnog drva, - radove na pilani, - izvoz izrađenih sortimenata iz šume na pilanu i cjelokupnu proizvodnju * Sjećanja na rad u pilani Štirovača, rukopis iz 1965. godine. do lučice Stinica na Jadranskoj obali, - uskladištenje u lučici i otprema brodovima. Pilana se nalazila (nalazila, jer je tijekom II. svjetkog rata spaljena) na oko 1000 met. nadmorske visine, te je rad zimi bio minimalan, a zbog snijega i potpuno obustavljen. Zimi nije bilo ni sječe te se jela i smreka sjekla ljeti a bukva s proljeća i u jeseni. 2. Matijašević ima svoje mjesto i kao stručni pisac kako u Šumarskom listu tako i u nekim novinama. 2.1. Prvi članak u Šumarskom listu, u br. 4., objavljuje već 1933. godine, dakle još kao student, pod naslovom Šuma i umjetnost. Članak je posvećen "uspomeni Josipa Kozarca", članak o povezanosti šume i umjetnosti, točnije "umjetnosti uz šumu". Na pisanje članaka potakla ga je činjenica što je o tome "do sada slabo ili gotovo ništa napisano". A "relacije između šume i umjetnosti razlučene su prema tome, da li šuma djeluje kao inspirator (dakle psihološki) na umjetnika ili ona ulazi u umjetnost (umjetničko djelo) kao objektivizirani doživljaj. ... Dok je šuma u srednjem vijeku djelovala kao inspirator, u novim umjetničkim epohama šuma se sve više ispoljava kao komponenta umjetničkog djela, a ne kao komponenta samog stvaranja". Posebno se osvrće na Kozarca, "koji u vidu metafore pred svoje čitatelje donosi pitanje iz šumarske nauke (kao u noveli Slavenska šuma) da im tako na lak i beletristričan način objasni izvjesne pojmove, koji su neobično važni za shvaćanje šume kao nacionalno- ekonomskog faktora". Za Nazora kaže da je po svom životinjskom epu Medvjed Brundo i pjesmi Šikara "idejni sudionik svih onih, koji rade na pošumljavanju krša, na uskrisivanju mrtvih narodnih kapitala". Kao primjer o udjelu šume u pjesničkom stvaralaštvu analizira pjesmu "jednog od najmlađih hrvatskih liričara" Dragutina Tadijanovića, Čeznuća i analizu grafički prikazuje. U toj se pjesmi navodi riječi koje se spominju: jedanput se navodi riječ zavičaj, polje, prijatelj, tišina, molitvenik, ruha, kuća i šumar, dva puta srce i lelija, tri puta oblaci, a šuma četiri puta. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Slijedi članak Obračunavanje ležišta (visine) prizme kod prerade drveta na pilanama, 1936. god. u br. 10. U tom članku Matijaševič analizira formulu Josefa Abeles-al = d-^-v za izračunavanje ležišta prizme kod prerade drva na pilanama i utvrđuje da daje podatke na štetu kvaliteta proreza. Za veću točnost izvodi funkciju v2 + l2 = d2, dakle kvadratnu umjesto linearne. Račun po kvadratnoj funkciji svakako je teži nego po linearnoj, zaključuje Matijaševič, ali se ta teškoća može otkloniti izradom grafikona (šablone) po kojem će moći raditi i manje obrazovan radnik. U trećem članku -Industrijalizaci ja i mentalne predispozicije (u br. 2/ 1939) Matijaševič obrazlaže neke teze u svrhu gospodarskog napretka, a time ujedno zaštitu šume, nužnost industrijalizacije Hrvatske. Glede mentalne predispozicije pučanstva, Matijaševič luči dva područja: agrarno tj. ono u kojem je razvijena poljoprivreda (poljodjelstvo i stočarstvo) i planinsko. U prvom, agrarnom, pučanstvo je spremno "za sistematski rad u industriji" dok u drugom, pretežno stočarskom, nije. Matijević je temeljio svoje zaključke poznavajući prilike u oba područja. Agrarno, jer je u njemu rođen i odrastao, a planinsko jer je imao određena iskustva stečena radom na pilani Stirovača. U članku Gospodarsko -političke mjere za obranu šuma (u br. 4-/1940) naglašava, da se pritisak na šume (sječa, paša pa i krčenja) ne može trajno spriječiti represivnim mjerama nego otklonom uzroka tog pritiska. A uzroci su: a) ekonomski, b) politički i politic ko- demagoški i c) kulturno-socijalni. Ad a) ekonomski uzroci posebno su izraženi u pasivnim krajevima, a oni se mogu otkloniti kolonizacijom tj. preseljenjem uz dodjelu zemljišta u poljoprivrednim područjima, industrijalizacijom, kao i intenziviranjem poljodjelske i stočarske proizvodnje; ad b) pustošenje šuma može biti posljedica i dijela državne politike tj. kada država na račun šume želi osigurati sredstva za neka druga dobra, ali uz dobrobit zajednice i nastojanja pojedinaca i "klika" kako da iz šume izvuku što veću korist za sebe; c) kulturno-socijalni uzroci vuku korjenje iz ekonomskog stanja i kulturno- društvenih odnosa. Oni se mogu otkloniti boljim obrazovanjem i najširih slojeva pučanstva u odnosu na šumu. To treba provoditi putem škola, predavanja i javnih razgovora, publikacija i plakata te beletristikom izabranim natječajem na zadanu temu. U tu svrhu mogla bi se koristi i sredstva iz Fonda za pošumljavanje. Pritisak na šumu, ili njenih ostataka, mogao bi se smanjiti zamjenom otvorenih ognjišta pećima i štednjacima te zamjene šindre crijepom. To se može postići novčanom pomoći, djelomično ili u cijelosti, također iz Fonda za pošumljavanje. Po priloženom obračunu troškova za pokrivanje, crijepom ili sindrom proizlazi, daje crijep ekonomičniji. Iako je cijena pokrivanja kuće crijepom sa 17,40 kn./m2 viša od cijene pokrivanja sindrom, 15,25 kn/m2, trajnost crijepa je dvostruka od trajnosti šindre. 3. U nešumarskom tisku zabilježeni su članci: - Kroz tvornicu celuloze u Drvaru. Osječki Hrvatski list, 1934. god. br. 24. - O pošumljavanju i poljepšavanju aljmaških čotova. Ibid. 1934. god. br. 90. u mogućnosti sam prikazati samo članak u Spremnosti. Za ostale članke naslovi upućuju o čemu Matijaševič piše: tako npr. onaj u Savremeniku vjerojatno je analogan onome u Šumarskom listu. Članak u Spremnosti relativno je opširan, jer je zauzeo cijelu stranicu tog lista velikog formata. Intencija je članka upoznati širu javnost o ulozi šume, za poljoprivredno-voćarsku proizvodnju. Tu ulogu Matijaševič je sažeo u rečenici: "šuma čudesan regulator vode: one sprečavaju njezino naglo oticanje, bujanje potoka, taljenje snijega, snizuje svojom velikom transpiracijom razinu podzemne vode i podržavaju vlagu tla i zraka", dakako o tome je dao i nekoliko konkretnih podataka. Ovim člankom upućuje i na jedan od načina povećanja jedinične proizvodnje, te je stoga naveo i neke podatke o broju žitelja na 100 ha obradive površine: Prema podacima Konjukturnog zavoda dra Wagemanna taj je broj u Francuskoj i engleskoj 30, u Njemačkoj 32, u bugarskoj 116 a u Hrvatskoj 117. Međutim Štirovača: Pilana, strojarnica i Ing. Matijaševič - Gospodarsko-političke mjere za obranu šuma. Savremenik, 1940. god., knj. I. br. 11. - Naše nizinske šume i gospodarstvo (s podnaslovom) Najsolidnija podloga gospodarskog uravnoteženja. Spremnost, 1944. god. br. 111-112. Kako je novinski odjel Nacionalne i sveučilišne knjižnice u selidbi iz dosadašnjih prostorija, u bivšoj vojarni na Černomercu, u novu zgradu Knjižnice, Foto: D. Tonković, 1939. god. prema inž. Mak aru taj broj u Zagor ju, Dalmaciji i Hercegovini iznosi oko 100, ali u kotaru Pregrada (Zagorje) 271, u kotaru Stolac (Hercegovini) 312, a u kotaru Omiš 443! MATIJAŠEVIČ KAO KNJIŽEVNIK Kao književnik Matijaševič je pjesnik, novelist i dramatik. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 55 <-- 55 --> PDF |
0 svom književnom radu Matijašević (u kazališnom listu Hrvatska pozornica br. 27. od 19. ožujka 1944. god.) piše "Pisati sam počeo vrlo rano. Od odsudnog značenja za početak mog književnog stvaranja, bilo je čitanje narodnih pjesama u mojoj seljačkoj obiteljskoj kući. Još prije nego sam počeo ići u pučku školu, znao sam dosta pjesama napamet, a naučih ih slušajući od starijih. Pod utjecajem te prve lektire počeo sam i sam sastavljati stihove narodnog deseterca, a u četvrtom razredu gimnazije napisao sam pripovijest Aljmaška Gospa, koja mi je tiskana u tadašnjem đačkom listu OMLADINA (1926. g. - nap. O. P.). Tako je počela stalna književna suradnja u đačkim listovima, a g. 1930. ulazim s pjesmama u HRVATSKU REVIJU i odonda stalno surađujem u svim hrvatskim književnim časopisima i novinama". Kako u Leksikografskom zavodu "Miroslav Krleža" (u Zagrebu) postoji kartoteka naslova svega do 1945. godine objavljenog u novinama i časopisima to nije bilo teško provjeriti, sve su njegove pjesme i novele objavljene u 22 zbornika, časopisa i novina. Jedan je od autora u knjizi pjesama LIRIKA ŠESTORICE, izašle u Zagrebu 1930. godine, a dio pjesama objavio je i u dvije vlastite zbirke: »I LICU GNJEVOM« s predgovorom Josipa Berkovića u izdanju Savremenih pogleda u Slavonskom Brodu 1936. godine u kojoj su, kako je zabilježeno u samoj knjizi, već prije u raznim časopisima objavljene pjesme. 1 »NEMIR SAMOĆE«. Lirika. Vlastita naklada. Zagreb, 1941, "posvećeno sreći Mlade Hrvatske". Vladimir J u r i ć svoj prikaz Matijaševićeve zbirke NEMIR SAMOĆE u Sarajevskom novom listu 1942. br. 277. naslovio je s O pjesništvu tihe glazbe i samotnih lutanja Marijana Matijaševića, saževši tako svoje osobne dojmove njegove lirike. No to je samo jedna strana njegove lirike, jer se u taj dojam sigurno ne mogu uvrstiti stihovi poput onih u pjesmi Matoševa smrt: "Ognjica. Znoj. Ždere karcinoma. Krvavo meso. Rastu krugovi mraka. U očima zadnja noć započima. Nož u grlu. U sobi nema mraka." Ili poput onih u pjesmi Bijeda (Savremeni pogledi 1936. br. 4): (Bijeda) Suzu u oku nosi, a kune kad prosi; Ona podiže ruke čvorave i krastave, Sjekire, barikade i buntovne zastave. Zastave i plamen, što sažeže i liže Ponoćno nebo, krovove i prozorska stakla! O noći strave, o utvare iz pakla O, požarna zvona! Bijeda se ipak iz svoje pasive ma kla. Opširnija analiza Matijaševiceve lirike premašuje okvir portreta, ali bilježimo pjesmu Jela, posvećenu dr. Nenadiću. Dr. Nenadiću? Da, svojedobno su profesoru uređivanja šuma i računanja vrijednosti šuma na zagrebačkom Gospodarsko- šumarskom fakultetu, dakle i Matijaševićevom profesoru. Pjesma se nalazi u prvoj zbirci tj. u zbirci I Licu Gnjevnom i po kojoj "Modra gospođica, miss planinskog mira Bljedoliku bukvu u društvo si bira". Matijašević se ne smatra "još" novelistom. Na to mu ne daje pravo "ono nekoliko novela, što sam ih objavio posljednjih mjeseci", naglasio je u Hrvatskoj pozornici. Međutim, kako mu je onemogućeno da objavi više novela, moramo ga ubrojiti i u noveliste, jer je on takav i po, kako se kaže, rođenju. Objavljene novele vrlo dobro su primljene, i na moj upit zašto ih više ne objavljuje, odgovorio je da novu može pisati tek kada prethodnu vidi tiskanu. "Dramska književna djelatnost počela me je zanositi vrlo rano", bilježi Matijašević te od "mnogo pokušaja iz srednjoškolskih dana" navodi dramu Judita, koju "nakon punih petnaest godina ... ponovo oživljava". Slijede tragigroteska Aljmaš i drama Gospođa Tina, "malograđanski događaj u tri čina". Obje drame ponudio je Hrvatskom kazalištu u Zagrebu za izvedbu, ali obje su odbijene. Prva, "Aljmaš" je "dobro i zanimljivo pjesničko djelo, ali loša drama" a za rukopis "Gospođe Tine" piše, da se "izgubio negdje u poplavi rijeke Like u jesen 1937. (i) pokoj mu vječni!" tako ostade samo drama U brodolomu. Jedina, ali dovoljan dokaz o njegovom talentu kao dramskog pisca. Drama "U brodolomu" imala je, kako mi reče, prvotni naziv "Srdca u sumračju", a naslov je promijenjen na sugestiju režisera prigodom njezine izvedbe u zagrebačkom Hrvatskom kazalištu s praizvedbom 1. travnja 1944. godine. Drama U brodolomu je, kaže Matijašević "izrađena kao zatvoreni kvartet ili komorna igra, u kojoj ljudi pod težinom svoje sudbine doživljavaju i svoje osobne drame, a u dodirima s drugima i skrivenim tragedijama tih drugih pronalaze neuklonjive uzroke i svog osobnog tragičnog zbivanja ... A opet svi bi htjeli biti ljudi: ljudski mrze, ljube i ljudski opraštaju. Mislim, da ljudi još nisu zaboravili opraštati!" Kvartet u drami su tri arhitekta - Filip, Vasilis i Teodor te Klara, Teodorova supruga. Arhitekti su udruženi u poduzeće "Filip Leović i drug". Od njih najsposobniji je Filip i tu je ishodište drame. Vasilis kao manje sposoban ljubomoran je na Filipa i zavodi mu zaručnicu Klaru. Klara se nakon toga ne smatra dostojnom postati Filipovom suprugom pa se udaje za Teodora. Epilog: uslijed nekih manipulacija propada poduzeće "Filip Leović i drug" koje ga preuzima Teodor; Filip se natjecao za profesorsko mjesto ali umjesto njega, po "višem nalogu", izabran je Teodor! I na kraju otkriva se "tajna", da su Filip i Vasilis braća po ocu. Naime, Filipov otac, drvotržac, za vrijeme boravka u Grčkoj imao je odnos s jednom Grkinjom - posljedica je Vasilis. Vasilisa cijeli život prati žig "nothosa - kopileta" a to je utjecalo na njegovo ponašanje. Saznavši da su polubraća Filip i Vasilis zaboravljaju dotadanje trzavice, mire se i praštaju uvrede. Filip, međutim, gubi samopouzdanje, "jer je sve propalo! Klara i katedra i poduzeće, i ja i ti, Vasilis! Svi smo propali u more patnja i davimo se u njima ... A trebalo bi još malo živjeti, makar još malo nekim drugim, boljim životom!" Za Filipa more patnji bilo je preduboko i on umire od klijenuti srca. Brodolom je to za Filipa, ali njegova drama je triumf za Matijaševića. Drama, koju su izveli prvaci zagrebačkog kazališta doživjela je veliki uspjeh, i publike i kritike. Tako, npr., dr Ljubomir Maraković, ondašnji najmjerodavniji kritičar, čije su kritike glumci s nestrpljenjem očekivali kao najobjektivnije, u "Spremnosti" od 17. travnja 1944. između ostalog piše: "Veoma duhovito prenio je pisac Filipovu neugasivu ljubavnu čežnju u njegovu potresnu izpovied pred Klarinim portretom, koji je za nj još uvijek svetinja. Na taj je način pisac ostao vjeran naturalističkom načelu izbjegavanja monologa, ali je probio njegove okove i stvorio prizor lirske snage. ... G. Matijašević je u Filipu Leoviću stvorio tip čovjeka du |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 56 <-- 56 --> PDF |
ševno stanjena, plemenita, životno borbena i nezavisna genija, tip pozitivan, kakva nema u g. Krleže". I u nekim drugim kritikama Matijašević je izjednačen po vrijednosi s Krležom. Vrijednost drame U Brodolomu dokazuje i dodjela Demetrove nagrade za 1944. godinu. Vjerojatno nije nigdje zabilježeno, da je drama U brodolomu, kako mi je rekao Matijašević, samo prvi dio jedne trilogije. U brodolomu je obuhvaćeno vrijeme između I. i II. svjetskog rata, drugi dio bio bi odlomak života za vrijeme II. svjetskog rata, a treći dio nastavak je života u posljeratnom vremenu. Stoga je u prvotnom tekstu drame po Matijaševićem riječima Filipa trebao zahvatiti nastup ludila ali je, navodno zbog težine glume, svršetak promijenjen u Filipovu smrt. (U 1944. godini objavljenoj knjizi U brodolomu nalaze se oba završetka). Filip je umro, ali ni Matijašević nije mogao nastaviti s pisanjem druga dva dijela trilogije, jer umjesto pisanja doživio je "Očaj i tama sve se više gusne Hropac dugi. Stanka, Krvi potok. Polazak mučan na blaženi otok, a krv se cijedi kroz stisnute usne " (Iz pjesme T.B.C. u zbirci I Licu Gnjevnom) Za Matijaševića nije bio TBC nego metak, ali s istim učinkom, odlaskom "na blaženi otok". ZAKLJUČAK Matijašević je, dakle, ličnost, koja je bila značajno aktivna u dvije djelatnosti, u struci i u književnosti poput, npr., Josipa Kozarca (u šumarstvu i u književnosti) ili Mije Mirkovića - Balote (u narodnom gospodarstvu i u književnosti). No, za razliku od ove dvojice, život Matijaševića bio je prekinut u naponu životne snage, pa su nesumnjivo i šumarstvo i književnost ostali prikraćeni za vrijedne doprinose njegovog talenta i rada. To dokazuje i činjenica, da je svoj kratki, jednogodišnji, boravak u pilani u drvaru iskoristio da ukaže na nedostatke u jednoj fazi prerade trupca. Iz vremena njegovog boravka, kako je napisao u navedeno članku u Hrvatskoj pozornici, u "zabitnom mjesti domovine", u Kosinju i na Stirovači (a po datumiranju nekih pjesama objavljeni u Savremenim pogledima, s "Jasenak, 1936", i u Jasenku), ostala su razmatranja o suvremenoj gospodarskoj problematici, o industrijalizaciji i o mjerama za obranu šuma. Nije međutim isključeno da je nešto pripremao i bilježio o svom radu na pilani Stirovača, no njegovom smrću sve je nestalo. Matijašević je međutim iskoračio iz, za njega, uskog kruga zanimanja kao šumara i zauzeo dostojno mjesto u mnogo širem krugu, u krugu opće kulture, s jedne strane kao "afirmirani lirski pjesnik zrela i duboka osjećaja" (Lj. Maraković u naprijed navedenoj Spremnosti) i kao dramatik. Doduše kao dramatik tek s jednim djelom, s dramom U brodolomu, koja dovoljno svjedoči o snazi njegovog dramskog izraza. Drame ljubomore i poniženja, sukoba ali i praštanja, drama sa završetkom kakav je bio i završetak života autora Matijaševića. Oskar Piškorić |