DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 52     <-- 52 -->        PDF

MARIJAN MATIJAŠEVIĆ
(Iz zbirke NEMIR SAMOĆE, posvećene sreći Mlade Hrvatske)


JELA


Modra gospođica, drugarica mira
Planinama snježnim vestalinski služi
I rijetko se kada bilo s kime druži,
Samoća joj je draža od vita kavalira.


U društvo sebi blijedu bukvu bira,
Kad joj je dosadno i kad joj se stuii;
Zabava im draga: orao što kruži
Nad kudravim stadom gorskoga pastira.


Struka vitka i krhka u pasu,
Nadvisuju je samo gorski vrsi,
A ujutro, dok još rosa sniva
Lahor joj kosu zelenu pomrsi
I cijeli dan se radi toga skriva
U klepke stada što u daljini pasu.


A CHIARO Dl LUNA


Sjedim sanen i osamljen pri vinu,


Ja tako jako volim mjesečinu.
I crne sjene kuća, punih sna i tmine,
Kad mjesec sine i siđe u doline.


I prolazi poljem puna zrele raži,


Ko sanjar, što snove izgubljene traži.
Poljubi cvijeće i grmlje i pospanoga zeca,
U granju bolestan vjetar spava i u snu jeca.


A noć protječe i ljeska se ko vino,
O izgubljeni snovi, o plava mjesečino!




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 53     <-- 53 -->        PDF

PORTRETI


MARIJAN MATIJASEVIC
dipl. ing. šum. i književnik
(1910. - 1945)


Marijan Matijašević je jedan od
mnogih kojih je komunistička vlast
1945. godine proglasila narodnim neprijateljima
te tako trebao ostati u trajnom
zaboravu. Za Marijana Matijaševića
takav zaborav trajao je do 1983.
godine, do izlaska II. dijela II. izdanja
Šumarske enciklopedije.


Marijan Matijašević rodio se u Aljmašu
8. svibnja 1910. godine. Gimnaziju
polazi i završava u Osijeku a šumarstvo
na Gospodarsko-šumarskom
fakultetu u Zagrebu na kojem je diplomirao
1933. godine. Školovao se i uz
pomoć Hrvatskog kulturnog društva
"Napredak" (osnovano u Sarajevu, a
podružnice je imalo i u Hrvatskoj).


Radni vijek počinje 1933. godine na
pilani ŠIPAD-a u Drvaru, odakle prelazi
Šumskoj upravi (državnih šuma) u
Donjem Kosinju. Iz Kosinja 1940. godine
premješten je za kotarskog šumara
u Samoboru, a 1941. godine prelazi
u diplomatsku službu kao tajnik Poslanstva
Nezavisne države Hrvatske u Bratislavi,
u Slovačkoj. Iz Bratislave 1943.
godine vraća se u Zagreb, u Ministarstvo
šuma i ruda na kojem mjestu dočekuje
i kraj II. svjetskog rata, ali i kraj
svoga života. Naime poput mnoštva


drugih i Matiješević je okrivljen za kolaboraciju
i, prema usmenom priopćenju
publicista Zvonimira Kulundžića, u
svibnju ili lipnju 1945. osuđen je na
smrt te strijeljan u Rakovom Potoku nedaleko
Zagreba.


Matijaševićev život bio je kratak, ali
koristeći svoje sposobnosti i vrline ostavio
je neizbrisive tragove svoga djelovanja.
Njegovo djelovanje bilo je dvojako:
u struci - šumarstvu i u književnosti.


MATIJAŠEVIĆ KAO ŠUMAR


1. Matijašević počeo je s radom, kako
je već navedeno, na pilani u Drvaru
(Bosna) i to je bio, nesumnjivo, razlog
daje po postavljanju u državnu službu
bio dodijeljen državnoj Šumskoj upravi
u Donjem Kosinju. Naime, u toj
Šumskoj upravi bila je i državna pilana
na Velebitu u predjelu Štirovača, pa
je Matijaševiću odmah povjereno rukovodstvo
u toj pilani. Kako bilježi dipl.
inž. Dragan Tonković* pilanu je
1870. godine osnovao Šumarski ured u
Otočcu (kasnije pretvoren u Direkciju
šuma i premješten na Sušak), a njezino
koriščenje davano je u zakup. Zabilježeni
su zakupci Vilhar iz Sušaka i kasnije
Kalanj iz Pazarišta, do 1935. godine.
Naime, te godine država otkazuje
zakup i u skladu tendencije što jačeg
rada u iskorišćivanja šuma u vlastitoj
režiji, nastavlja s radom u režiji. Matiješević
je, dakle, imao dužnost organizirati
i nastaviti rad pilane u skladu s
propisima za režijsko poslovanje u
državnim šumama.
Djelokrug rada na pilani ili točnije
radne jedinice Šumarije Kosinj, pilana
Štirovača, obuhvaćao je:


- radove u šumi: sječa stabala, izrada
trupaca, izrada specijalne duge grade,
tesanih bukovih sortimenata i ogrijevnog
drva,
- radove na pilani,
- izvoz izrađenih sortimenata iz šume
na pilanu i cjelokupnu proizvodnju
* Sjećanja na rad u pilani Štirovača, rukopis
iz 1965. godine.
do lučice Stinica na Jadranskoj obali,


- uskladištenje u lučici i otprema
brodovima.
Pilana se nalazila (nalazila, jer je tijekom
II. svjetkog rata spaljena) na oko
1000 met. nadmorske visine, te je rad
zimi bio minimalan, a zbog snijega i
potpuno obustavljen. Zimi nije bilo ni
sječe te se jela i smreka sjekla ljeti a bukva
s proljeća i u jeseni.


2. Matijašević ima svoje mjesto i
kao stručni pisac kako u Šumarskom listu
tako i u nekim novinama.
2.1. Prvi članak u Šumarskom listu,
u br. 4., objavljuje već 1933. godine,
dakle još kao student, pod naslovom
Šuma i umjetnost.


Članak je posvećen "uspomeni Josipa
Kozarca", članak o povezanosti šume
i umjetnosti, točnije "umjetnosti uz
šumu". Na pisanje članaka potakla ga
je činjenica što je o tome "do sada slabo
ili gotovo ništa napisano". A "relacije
između šume i umjetnosti razlučene
su prema tome, da li šuma djeluje
kao inspirator (dakle psihološki) na
umjetnika ili ona ulazi u umjetnost
(umjetničko djelo) kao objektivizirani
doživljaj. ... Dok je šuma u srednjem vijeku
djelovala kao inspirator, u novim
umjetničkim epohama šuma se sve više
ispoljava kao komponenta umjetničkog
djela, a ne kao komponenta samog
stvaranja". Posebno se osvrće na Kozarca,
"koji u vidu metafore pred svoje
čitatelje donosi pitanje iz šumarske nauke
(kao u noveli Slavenska šuma) da
im tako na lak i beletristričan način
objasni izvjesne pojmove, koji su neobično
važni za shvaćanje šume kao nacionalno-
ekonomskog faktora". Za Nazora
kaže da je po svom životinjskom
epu Medvjed Brundo i pjesmi Šikara
"idejni sudionik svih onih, koji rade na
pošumljavanju krša, na uskrisivanju
mrtvih narodnih kapitala". Kao primjer


o udjelu šume u pjesničkom stvaralaštvu
analizira pjesmu "jednog od najmlađih
hrvatskih liričara" Dragutina Tadijanovića,
Čeznuća i analizu grafički
prikazuje. U toj se pjesmi navodi riječi
koje se spominju: jedanput se navodi riječ
zavičaj, polje, prijatelj, tišina, molitvenik,
ruha, kuća i šumar, dva puta
srce i lelija, tri puta oblaci, a šuma četiri
puta.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Slijedi članak Obračunavanje
ležišta (visine) prizme kod
prerade drveta na pilanama,
1936. god. u br. 10.


U tom članku Matijaševič analizira
formulu Josefa Abeles-al = d-^-v
za izračunavanje ležišta prizme kod
prerade drva na pilanama i utvrđuje da
daje podatke na štetu kvaliteta proreza.
Za veću točnost izvodi funkciju v2 + l2
= d2, dakle kvadratnu umjesto linearne.
Račun po kvadratnoj funkciji svakako
je teži nego po linearnoj, zaključuje
Matijaševič, ali se ta teškoća može otkloniti
izradom grafikona (šablone) po
kojem će moći raditi i manje obrazovan
radnik.


U trećem članku -Industrijalizaci


ja i mentalne predispozicije (u br. 2/
1939) Matijaševič obrazlaže neke teze
u svrhu gospodarskog napretka, a time
ujedno zaštitu šume, nužnost industrijalizacije
Hrvatske. Glede mentalne
predispozicije pučanstva, Matijaševič
luči dva područja: agrarno tj. ono u kojem
je razvijena poljoprivreda (poljodjelstvo
i stočarstvo) i planinsko. U
prvom, agrarnom, pučanstvo je spremno
"za sistematski rad u industriji" dok
u drugom, pretežno stočarskom, nije.
Matijević je temeljio svoje zaključke
poznavajući prilike u oba područja.
Agrarno, jer je u njemu rođen i odrastao,
a planinsko jer je imao određena
iskustva stečena radom na pilani Stirovača.


U članku Gospodarsko -političke
mjere za obranu šuma (u br. 4-/1940)
naglašava, da se pritisak na šume (sječa,
paša pa i krčenja) ne može trajno
spriječiti represivnim mjerama nego otklonom
uzroka tog pritiska. A uzroci
su: a) ekonomski, b) politički i politic ko-
demagoški i c) kulturno-socijalni.


Ad a) ekonomski uzroci posebno su
izraženi u pasivnim krajevima, a oni se
mogu otkloniti kolonizacijom tj. preseljenjem
uz dodjelu zemljišta u poljoprivrednim
područjima, industrijalizacijom,
kao i intenziviranjem poljodjelske
i stočarske proizvodnje;


ad b) pustošenje šuma može biti posljedica
i dijela državne politike tj. kada
država na račun šume želi osigurati
sredstva za neka druga dobra, ali uz dobrobit
zajednice i nastojanja pojedinaca
i "klika" kako da iz šume izvuku što veću
korist za sebe;


c) kulturno-socijalni uzroci vuku
korjenje iz ekonomskog stanja i kulturno-
društvenih odnosa. Oni se mogu otkloniti
boljim obrazovanjem i najširih


slojeva pučanstva u odnosu na šumu.
To treba provoditi putem škola, predavanja
i javnih razgovora, publikacija i
plakata te beletristikom izabranim natječajem
na zadanu temu. U tu svrhu
mogla bi se koristi i sredstva iz Fonda
za pošumljavanje. Pritisak na šumu, ili
njenih ostataka, mogao bi se smanjiti
zamjenom otvorenih ognjišta pećima i
štednjacima te zamjene šindre crijepom.
To se može postići novčanom pomoći,
djelomično ili u cijelosti, također iz
Fonda za pošumljavanje. Po priloženom
obračunu troškova za pokrivanje,
crijepom ili sindrom proizlazi, daje crijep
ekonomičniji. Iako je cijena pokrivanja
kuće crijepom sa 17,40 kn./m2
viša od cijene pokrivanja sindrom,
15,25 kn/m2, trajnost crijepa je dvostruka
od trajnosti šindre.


3. U nešumarskom tisku zabilježeni
su članci:
- Kroz tvornicu celuloze u Drvaru.
Osječki Hrvatski list, 1934. god. br. 24.
- O pošumljavanju i poljepšavanju
aljmaških čotova. Ibid. 1934. god. br.
90.
u mogućnosti sam prikazati samo članak
u Spremnosti. Za ostale članke naslovi
upućuju o čemu Matijaševič piše:
tako npr. onaj u Savremeniku vjerojatno
je analogan onome u Šumarskom
listu.


Članak u Spremnosti relativno je
opširan, jer je zauzeo cijelu stranicu tog
lista velikog formata. Intencija je članka
upoznati širu javnost o ulozi šume,
za poljoprivredno-voćarsku proizvodnju.
Tu ulogu Matijaševič je sažeo u rečenici:
"šuma čudesan regulator vode:
one sprečavaju njezino naglo oticanje,
bujanje potoka, taljenje snijega, snizuje
svojom velikom transpiracijom razinu
podzemne vode i podržavaju vlagu
tla i zraka", dakako o tome je dao i nekoliko
konkretnih podataka. Ovim člankom
upućuje i na jedan od načina povećanja
jedinične proizvodnje, te je stoga
naveo i neke podatke o broju žitelja
na 100 ha obradive površine: Prema podacima
Konjukturnog zavoda dra Wagemanna
taj je broj u Francuskoj i engleskoj
30, u Njemačkoj 32, u bugarskoj
116 a u Hrvatskoj 117. Međutim


Štirovača: Pilana, strojarnica i Ing. Matijaševič


- Gospodarsko-političke mjere za
obranu šuma. Savremenik, 1940. god.,
knj. I. br. 11.
- Naše nizinske šume i gospodarstvo
(s podnaslovom) Najsolidnija podloga
gospodarskog uravnoteženja.
Spremnost, 1944. god. br. 111-112.
Kako je novinski odjel Nacionalne
i sveučilišne knjižnice u selidbi iz dosadašnjih
prostorija, u bivšoj vojarni na
Černomercu, u novu zgradu Knjižnice,


Foto: D. Tonković, 1939. god.


prema inž. Mak aru taj broj u Zagor


ju, Dalmaciji i Hercegovini iznosi oko
100, ali u kotaru Pregrada (Zagorje)
271, u kotaru Stolac (Hercegovini) 312,
a u kotaru Omiš 443!


MATIJAŠEVIČ KAO KNJIŽEVNIK


Kao književnik Matijaševič je pjesnik,
novelist i dramatik.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 55     <-- 55 -->        PDF

0 svom književnom radu Matijašević
(u kazališnom listu Hrvatska pozornica
br. 27. od 19. ožujka 1944. god.)
piše "Pisati sam počeo vrlo rano. Od
odsudnog značenja za početak mog
književnog stvaranja, bilo je čitanje narodnih
pjesama u mojoj seljačkoj obiteljskoj
kući. Još prije nego sam počeo
ići u pučku školu, znao sam dosta pjesama
napamet, a naučih ih slušajući od
starijih. Pod utjecajem te prve lektire
počeo sam i sam sastavljati stihove narodnog
deseterca, a u četvrtom razredu
gimnazije napisao sam pripovijest Aljmaška
Gospa, koja mi je tiskana u tadašnjem
đačkom listu OMLADINA
(1926. g. - nap. O. P.). Tako je počela
stalna književna suradnja u đačkim listovima,
a g. 1930. ulazim s pjesmama
u HRVATSKU REVIJU i odonda stalno
surađujem u svim hrvatskim književnim
časopisima i novinama". Kako
u Leksikografskom zavodu "Miroslav
Krleža" (u Zagrebu) postoji kartoteka
naslova svega do 1945. godine objavljenog
u novinama i časopisima to nije
bilo teško provjeriti, sve su njegove pjesme
i novele objavljene u 22 zbornika,
časopisa i novina. Jedan je od autora u
knjizi pjesama LIRIKA ŠESTORICE,
izašle u Zagrebu 1930. godine, a dio
pjesama objavio je i u dvije vlastite
zbirke: »I LICU GNJEVOM« s predgovorom
Josipa Berkovića u izdanju
Savremenih pogleda u Slavonskom
Brodu 1936. godine u kojoj su, kako je
zabilježeno u samoj knjizi, već prije u
raznim časopisima objavljene pjesme.


1 »NEMIR SAMOĆE«. Lirika. Vlastita
naklada. Zagreb, 1941, "posvećeno
sreći Mlade Hrvatske".


Vladimir J u r i ć svoj prikaz Matijaševićeve
zbirke NEMIR SAMOĆE u
Sarajevskom novom listu 1942. br. 277.
naslovio je s O pjesništvu tihe glazbe i
samotnih lutanja Marijana Matijaševića,
saževši tako svoje osobne dojmove
njegove lirike. No to je samo jedna strana
njegove lirike, jer se u taj dojam sigurno
ne mogu uvrstiti stihovi poput
onih u pjesmi Matoševa smrt:


"Ognjica. Znoj. Ždere karcinoma.


Krvavo meso. Rastu krugovi mraka.


U očima zadnja noć započima.


Nož u grlu. U sobi nema mraka."


Ili poput onih u pjesmi Bijeda (Savremeni
pogledi 1936. br. 4):


(Bijeda)


Suzu u oku nosi, a kune kad prosi;


Ona podiže ruke čvorave i krastave,


Sjekire, barikade i buntovne zastave.


Zastave i plamen, što sažeže i liže


Ponoćno nebo, krovove i prozorska
stakla!
O noći strave, o utvare iz pakla
O, požarna zvona!
Bijeda se ipak iz svoje pasive ma


kla.
Opširnija analiza Matijaševiceve lirike
premašuje okvir portreta, ali bilježimo
pjesmu Jela, posvećenu dr. Nenadiću.
Dr. Nenadiću? Da, svojedobno su
profesoru uređivanja šuma i računanja
vrijednosti šuma na zagrebačkom Gospodarsko-
šumarskom fakultetu, dakle
i Matijaševićevom profesoru. Pjesma se
nalazi u prvoj zbirci tj. u zbirci I Licu
Gnjevnom i po kojoj


"Modra gospođica, miss planinskog
mira


Bljedoliku bukvu u društvo si bira".


Matijašević se ne smatra "još" novelistom.
Na to mu ne daje pravo "ono
nekoliko novela, što sam ih objavio posljednjih
mjeseci", naglasio je u Hrvatskoj
pozornici. Međutim, kako mu je
onemogućeno da objavi više novela,
moramo ga ubrojiti i u noveliste, jer je
on takav i po, kako se kaže, rođenju.
Objavljene novele vrlo dobro su primljene,
i na moj upit zašto ih više ne
objavljuje, odgovorio je da novu može
pisati tek kada prethodnu vidi tiskanu.


"Dramska književna djelatnost počela
me je zanositi vrlo rano", bilježi
Matijašević te od "mnogo pokušaja iz
srednjoškolskih dana" navodi dramu
Judita, koju "nakon punih petnaest godina
... ponovo oživljava". Slijede tragigroteska
Aljmaš i drama Gospođa Tina,
"malograđanski događaj u tri čina".
Obje drame ponudio je Hrvatskom kazalištu
u Zagrebu za izvedbu, ali obje
su odbijene. Prva, "Aljmaš" je "dobro
i zanimljivo pjesničko djelo, ali loša
drama" a za rukopis "Gospođe Tine"
piše, da se "izgubio negdje u poplavi rijeke
Like u jesen 1937. (i) pokoj mu
vječni!" tako ostade samo drama U brodolomu.
Jedina, ali dovoljan dokaz o
njegovom talentu kao dramskog pisca.


Drama "U brodolomu" imala je,
kako mi reče, prvotni naziv "Srdca u
sumračju", a naslov je promijenjen na
sugestiju režisera prigodom njezine
izvedbe u zagrebačkom Hrvatskom kazalištu
s praizvedbom 1. travnja 1944.
godine.


Drama U brodolomu je, kaže Matijašević
"izrađena kao zatvoreni kvartet
ili komorna igra, u kojoj ljudi pod težinom
svoje sudbine doživljavaju i svoje
osobne drame, a u dodirima s drugima
i skrivenim tragedijama tih drugih
pronalaze neuklonjive uzroke i svog
osobnog tragičnog zbivanja ... A opet svi
bi htjeli biti ljudi: ljudski mrze, ljube
i ljudski opraštaju. Mislim, da ljudi
još nisu zaboravili opraštati!"


Kvartet u drami su tri arhitekta - Filip,
Vasilis i Teodor te Klara, Teodorova
supruga. Arhitekti su udruženi u poduzeće
"Filip Leović i drug". Od njih
najsposobniji je Filip i tu je ishodište
drame. Vasilis kao manje sposoban ljubomoran
je na Filipa i zavodi mu zaručnicu
Klaru. Klara se nakon toga ne
smatra dostojnom postati Filipovom suprugom
pa se udaje za Teodora. Epilog:
uslijed nekih manipulacija propada poduzeće
"Filip Leović i drug" koje ga
preuzima Teodor; Filip se natjecao za
profesorsko mjesto ali umjesto njega,
po "višem nalogu", izabran je Teodor!
I na kraju otkriva se "tajna", da su Filip
i Vasilis braća po ocu. Naime, Filipov
otac, drvotržac, za vrijeme boravka
u Grčkoj imao je odnos s jednom
Grkinjom - posljedica je Vasilis. Vasilisa
cijeli život prati žig "nothosa - kopileta"
a to je utjecalo na njegovo ponašanje.
Saznavši da su polubraća Filip
i Vasilis zaboravljaju dotadanje trzavice,
mire se i praštaju uvrede. Filip,
međutim, gubi samopouzdanje, "jer je
sve propalo! Klara i katedra i poduzeće,
i ja i ti, Vasilis! Svi smo propali u
more patnja i davimo se u njima ... A
trebalo bi još malo živjeti, makar još
malo nekim drugim, boljim životom!"
Za Filipa more patnji bilo je preduboko
i on umire od klijenuti srca.


Brodolom je to za Filipa, ali njegova
drama je triumf za Matijaševića.
Drama, koju su izveli prvaci zagrebačkog
kazališta doživjela je veliki uspjeh,
i publike i kritike. Tako, npr., dr Ljubomir
Maraković, ondašnji najmjerodavniji
kritičar, čije su kritike glumci s
nestrpljenjem očekivali kao najobjektivnije,
u "Spremnosti" od 17. travnja
1944. između ostalog piše: "Veoma duhovito
prenio je pisac Filipovu neugasivu
ljubavnu čežnju u njegovu potresnu
izpovied pred Klarinim portretom,
koji je za nj još uvijek svetinja. Na taj
je način pisac ostao vjeran naturalističkom
načelu izbjegavanja monologa, ali
je probio njegove okove i stvorio prizor
lirske snage. ... G. Matijašević je u
Filipu Leoviću stvorio tip čovjeka du




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 56     <-- 56 -->        PDF

ševno stanjena, plemenita, životno borbena
i nezavisna genija, tip pozitivan,
kakva nema u g. Krleže". I u nekim
drugim kritikama Matijašević je izjednačen
po vrijednosi s Krležom.


Vrijednost drame U Brodolomu dokazuje
i dodjela Demetrove nagrade za
1944. godinu.


Vjerojatno nije nigdje zabilježeno,
da je drama U brodolomu, kako mi je
rekao Matijašević, samo prvi dio jedne
trilogije. U brodolomu je obuhvaćeno
vrijeme između I. i II. svjetskog rata,
drugi dio bio bi odlomak života za vrijeme
II. svjetskog rata, a treći dio nastavak
je života u posljeratnom vremenu.
Stoga je u prvotnom tekstu drame
po Matijaševićem riječima Filipa trebao
zahvatiti nastup ludila ali je, navodno
zbog težine glume, svršetak promijenjen
u Filipovu smrt. (U 1944. godini
objavljenoj knjizi U brodolomu nalaze
se oba završetka).


Filip je umro, ali ni Matijašević nije
mogao nastaviti s pisanjem druga dva
dijela trilogije, jer umjesto pisanja doživio
je


"Očaj i tama sve se više gusne


Hropac dugi. Stanka, Krvi potok.


Polazak mučan na blaženi otok,


a krv se cijedi kroz stisnute usne "


(Iz pjesme T.B.C. u zbirci I Licu
Gnjevnom)


Za Matijaševića nije bio TBC nego
metak, ali s istim učinkom, odlaskom
"na blaženi otok".


ZAKLJUČAK


Matijašević je, dakle, ličnost, koja
je bila značajno aktivna u dvije djelatnosti,
u struci i u književnosti poput,
npr., Josipa Kozarca (u šumarstvu i
u književnosti) ili Mije Mirkovića -
Balote (u narodnom gospodarstvu i u
književnosti). No, za razliku od ove
dvojice, život Matijaševića bio je prekinut
u naponu životne snage, pa su nesumnjivo
i šumarstvo i književnost
ostali prikraćeni za vrijedne doprinose
njegovog talenta i rada. To dokazuje i
činjenica, da je svoj kratki, jednogodišnji,
boravak u pilani u drvaru iskoristio
da ukaže na nedostatke u jednoj fazi
prerade trupca. Iz vremena njegovog


boravka, kako je napisao u navedeno
članku u Hrvatskoj pozornici, u "zabitnom
mjesti domovine", u Kosinju i na
Stirovači (a po datumiranju nekih pjesama
objavljeni u Savremenim pogledima,
s "Jasenak, 1936", i u Jasenku),
ostala su razmatranja o suvremenoj gospodarskoj
problematici, o industrijalizaciji
i o mjerama za obranu šuma. Nije
međutim isključeno da je nešto pripremao
i bilježio o svom radu na pilani
Stirovača, no njegovom smrću sve je
nestalo.


Matijašević je međutim iskoračio iz,
za njega, uskog kruga zanimanja kao
šumara i zauzeo dostojno mjesto u
mnogo širem krugu, u krugu opće kulture,
s jedne strane kao "afirmirani lirski
pjesnik zrela i duboka osjećaja" (Lj.
Maraković u naprijed navedenoj
Spremnosti) i kao dramatik. Doduše
kao dramatik tek s jednim djelom, s
dramom U brodolomu, koja dovoljno
svjedoči o snazi njegovog dramskog
izraza. Drame ljubomore i poniženja,
sukoba ali i praštanja, drama sa završetkom
kakav je bio i završetak života autora
Matijaševića.


Oskar Piškorić