DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 53 <-- 53 --> PDF |
PORTRETI MARIJAN MATIJASEVIC dipl. ing. šum. i književnik (1910. - 1945) Marijan Matijašević je jedan od mnogih kojih je komunistička vlast 1945. godine proglasila narodnim neprijateljima te tako trebao ostati u trajnom zaboravu. Za Marijana Matijaševića takav zaborav trajao je do 1983. godine, do izlaska II. dijela II. izdanja Šumarske enciklopedije. Marijan Matijašević rodio se u Aljmašu 8. svibnja 1910. godine. Gimnaziju polazi i završava u Osijeku a šumarstvo na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu na kojem je diplomirao 1933. godine. Školovao se i uz pomoć Hrvatskog kulturnog društva "Napredak" (osnovano u Sarajevu, a podružnice je imalo i u Hrvatskoj). Radni vijek počinje 1933. godine na pilani ŠIPAD-a u Drvaru, odakle prelazi Šumskoj upravi (državnih šuma) u Donjem Kosinju. Iz Kosinja 1940. godine premješten je za kotarskog šumara u Samoboru, a 1941. godine prelazi u diplomatsku službu kao tajnik Poslanstva Nezavisne države Hrvatske u Bratislavi, u Slovačkoj. Iz Bratislave 1943. godine vraća se u Zagreb, u Ministarstvo šuma i ruda na kojem mjestu dočekuje i kraj II. svjetskog rata, ali i kraj svoga života. Naime poput mnoštva drugih i Matiješević je okrivljen za kolaboraciju i, prema usmenom priopćenju publicista Zvonimira Kulundžića, u svibnju ili lipnju 1945. osuđen je na smrt te strijeljan u Rakovom Potoku nedaleko Zagreba. Matijaševićev život bio je kratak, ali koristeći svoje sposobnosti i vrline ostavio je neizbrisive tragove svoga djelovanja. Njegovo djelovanje bilo je dvojako: u struci - šumarstvu i u književnosti. MATIJAŠEVIĆ KAO ŠUMAR 1. Matijašević počeo je s radom, kako je već navedeno, na pilani u Drvaru (Bosna) i to je bio, nesumnjivo, razlog daje po postavljanju u državnu službu bio dodijeljen državnoj Šumskoj upravi u Donjem Kosinju. Naime, u toj Šumskoj upravi bila je i državna pilana na Velebitu u predjelu Štirovača, pa je Matijaševiću odmah povjereno rukovodstvo u toj pilani. Kako bilježi dipl. inž. Dragan Tonković* pilanu je 1870. godine osnovao Šumarski ured u Otočcu (kasnije pretvoren u Direkciju šuma i premješten na Sušak), a njezino koriščenje davano je u zakup. Zabilježeni su zakupci Vilhar iz Sušaka i kasnije Kalanj iz Pazarišta, do 1935. godine. Naime, te godine država otkazuje zakup i u skladu tendencije što jačeg rada u iskorišćivanja šuma u vlastitoj režiji, nastavlja s radom u režiji. Matiješević je, dakle, imao dužnost organizirati i nastaviti rad pilane u skladu s propisima za režijsko poslovanje u državnim šumama. Djelokrug rada na pilani ili točnije radne jedinice Šumarije Kosinj, pilana Štirovača, obuhvaćao je: - radove u šumi: sječa stabala, izrada trupaca, izrada specijalne duge grade, tesanih bukovih sortimenata i ogrijevnog drva, - radove na pilani, - izvoz izrađenih sortimenata iz šume na pilanu i cjelokupnu proizvodnju * Sjećanja na rad u pilani Štirovača, rukopis iz 1965. godine. do lučice Stinica na Jadranskoj obali, - uskladištenje u lučici i otprema brodovima. Pilana se nalazila (nalazila, jer je tijekom II. svjetkog rata spaljena) na oko 1000 met. nadmorske visine, te je rad zimi bio minimalan, a zbog snijega i potpuno obustavljen. Zimi nije bilo ni sječe te se jela i smreka sjekla ljeti a bukva s proljeća i u jeseni. 2. Matijašević ima svoje mjesto i kao stručni pisac kako u Šumarskom listu tako i u nekim novinama. 2.1. Prvi članak u Šumarskom listu, u br. 4., objavljuje već 1933. godine, dakle još kao student, pod naslovom Šuma i umjetnost. Članak je posvećen "uspomeni Josipa Kozarca", članak o povezanosti šume i umjetnosti, točnije "umjetnosti uz šumu". Na pisanje članaka potakla ga je činjenica što je o tome "do sada slabo ili gotovo ništa napisano". A "relacije između šume i umjetnosti razlučene su prema tome, da li šuma djeluje kao inspirator (dakle psihološki) na umjetnika ili ona ulazi u umjetnost (umjetničko djelo) kao objektivizirani doživljaj. ... Dok je šuma u srednjem vijeku djelovala kao inspirator, u novim umjetničkim epohama šuma se sve više ispoljava kao komponenta umjetničkog djela, a ne kao komponenta samog stvaranja". Posebno se osvrće na Kozarca, "koji u vidu metafore pred svoje čitatelje donosi pitanje iz šumarske nauke (kao u noveli Slavenska šuma) da im tako na lak i beletristričan način objasni izvjesne pojmove, koji su neobično važni za shvaćanje šume kao nacionalno- ekonomskog faktora". Za Nazora kaže da je po svom životinjskom epu Medvjed Brundo i pjesmi Šikara "idejni sudionik svih onih, koji rade na pošumljavanju krša, na uskrisivanju mrtvih narodnih kapitala". Kao primjer o udjelu šume u pjesničkom stvaralaštvu analizira pjesmu "jednog od najmlađih hrvatskih liričara" Dragutina Tadijanovića, Čeznuća i analizu grafički prikazuje. U toj se pjesmi navodi riječi koje se spominju: jedanput se navodi riječ zavičaj, polje, prijatelj, tišina, molitvenik, ruha, kuća i šumar, dva puta srce i lelija, tri puta oblaci, a šuma četiri puta. |