DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 27     <-- 27 -->        PDF

PRETHODNO PRIOPĆENJE — PRELIMINARY COMMUNICATION
UDK 630* 449+453 (Pinus nigra) Šumarski list br. 7—8. CXIX (1995), 245—252


MIKOZE I ŠTETNI INSERTI U KULTURAMA CRNOG BORA NA
CRIKVENIČKO-VINODOLSKOM PODRUČJU U 1993.


MYCOSES AND INSECT PESTS IN AUSTRIAN PINE PLANTATIONS OF
CRIKVENICA-VINODOL AREA IN 1993.


Danko DIMINIĆ, Milan GLAVAŠ & Boris HRAŠOVEC*


SAŽETAK: Na temelju zdravstvenog pregleda kultura crnog bora na Crikveničko-
vinodolskom području u srpnju, te kasnije u listopadu 1993. godine,
zabilježena su sušenja manjeg intenziteta dijelova krošanja borova, prvenstveno
najmlađih izbojaka. Jedino su u kulturi crnog bora u Klenovici u srpnju
1993. primijećena značajnija sušenja krošanja. Ista je situacija zapažena i u
1994. godini.


Analizom skupljenih oboljelih i oštećenih uzoraka utvrđene su neke patogene
gljive i štetni insekti. Među mikozama kao najučestalijom i najštetnijom
izdvajamo gljivu Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton, a među insektima
vrste iz porodice drvaša kuckara (Anobiidae).


U radu su iznijeti rezultati istraživanja, odnosno utvrđene štete od pojedine
bolesti, odnosno insekta na istraživanom području.
Ključne riječi: crni bor, mikoze, štetni insekti, Crikveničko-vinodolsko
područje, Hrvatska.


UVOD - INTRODUCTION


U posljednje vrijeme u različitim zemljama Europe duže vrijeme. Tako nam je iz domaće literature poznato
javljaju se problemi sušenja borova (van Dam & de nekoliko značajnih uzročnika bolesti i štetnih insekata
Kam 1984, den Boer & van den Tweel 1985, Bu-mediteranskih borova (Glavaš 1988, Harapin 1984).
ssotti etal. 1992, Pagoney et al. 1993). Kao uzroč


Međutim štete na borovima prisutne su i dalje. Iz tih


nici navode se različiti abiotski i biotski čimbenici.


razloga intenzivirana su zadnjih godina istraživanja na
Oboljenja borova prisutna su i u našim primorskim području Istre, a proširena su i na Kvarnersko područje.
krajevima. Na tim problemima naši stručnjaci rade već Istraživanjem ne području Istre provedenim tijekom
1991. i 1992. godine utvrđena su značajna sušenja crnog
bora na nekoliko lokaliteta. Rezultati tih istraživanja pokazali
su prisutnost različitih mikoza od kojih se Spha


* Mr. se. Danko Diminić, Šumarski fakultet Zagreb
eropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton smatra glavnim


Izv. prof. dr. se. Milan Glavaš, Šumarski fakultet Zagreb


uzročnikom sušenja najmlađih izbojaka, grana, te cije-


Mr. se. Boris Hrašovec, Šumarski fakultet Zagreb




ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 28     <-- 28 -->        PDF

D. Diminić, M. Glavaš, B. Hrašovec: MIKOZE I ŠTETNI INSEKTI U KULTURAMA CRNOG BORA . Šumarski list br. 7—8, CXIX (1995). 245—252
lih stabala u pojedinim kulturama. Simptomi bolesti u
oboljelim kulturama bili su klorotični vršni izbojci u različitim
dijelovima krošanja. Napredovanje bolesti očitovalo
se u nastavljanju sušenja duž grana, dok na kraju
sušenje nije zahvatilo kompletnu krošnju. Istim istraživanjem
utvrđeni su i štetni insekti medu kojim izdvajamo
insekte iz porodice drvaša kuckara (Anobiidae) nađenih
u pojedinim oboljelim izbojcima stabala crnog bo


ra s nekih lokaliteta.


U ovom radu prikazujemo rezultate istraživanja sušenja
i šteta na borovima na Crkveničko-vinodolskom
području koja smo obavili tijekom 1993. i nadopunili
1994. godine. Naša istraživanja o kojima je ovdje riječ
ustvari predstavljaju nastavak dosadašnjih izučavanja
zaštitarske komponente mediteranskih borova.


MATERIJAL I METODE RADA — MATERIALS AND METHODS


Borove kulture u kojima su vršena istraživanja nalaze
se na području Šumarije Crikvenica. Istraživanja su
obavljena u pet kultura crnog bora (si. 1):


1. Pališin: ukupna površina kulture 38, 1 ha, starost
20-40 godina;
2. Klenovica: ukupna površina kulture 8,8 ha, starost
60 godina;
3. Vinište: ukupna površina kulture 66,4 ha, starost
80 godina;
4. Ravna strana: ukupna površina kulture 101,0 ha,
starost 10-50 godina;
5. Ruševo: ukupna površina kulture 103,5 ha, starost
20 godina.
Svaka je od pet navedenih kultura zdravstveno ocijenjena
u cjelini, da bi nakon toga bili odabrani borovi s
kojih su onda uzimani uzorci. Skupljane su oboljele (suhe)
iglice, vršni izbojci, grane i češeri (iz krošanja i s
tla). Broj stabla s kojih su uzimani uzorci varirao je od
kulture do kulture ovisno o izgledu same kulture, odnosno
pojedinih stabala crnog bora. Taj je broj iznosio od
tri do deset stabala. Sa svih lokaliteta uzorci su uzeti s
ukupno 27 stabala. Večina skupljenih uzoraka odnosila
se na oboljele najmlađe izbojke s isto tako na njima bolesnim
iglicama. Broj uzoraka po stablu također je varirao
ovisno o zdravstvenom stanju pojedinog bora. Skupljanje
uzoraka obavljeno je 30. 06. i 01. 07. 1993. na
svim lokalitetima, te 30. 10. 1993. na lokalitetu Kleno-


Lokaliteti istraživanja - Research localities
1


Pališin


2


Klenovica


3


Vinište
*Em Ravna strana m Ruševo


SI. I. Lokaliteti istraživanja


Fig. 1. Research localitites.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 29     <-- 29 -->        PDF

D. Diminič, M. Glavaš, B. Hrašovec: MIKOZE I ŠTETNI INSERTI U KULTURAMA CRNOG BORA .
vica gdje je prvim pregledom utvrđeno značajnije sušenje
crnog bora. Ponovni pregled kultura obavljen je tijekom
vegetacije 1994. godine. S obzirom da tom prilikom
nisu uočene promjene na bolesnim stablima uzorci
za laboratorijsku obradu nisu uzimani.


Skupljeni uzorci analizirani su u laboratorijskim uvjetima.
Prva analiza uzoraka obavljena je pod stereomikroskopom,
s povećanjem 4-16 x. Tom su analizom izdvojeni
utvrđeni insekti. Nakon toga oboljele iglice i
izbojci, te dijelovi suhih grana i štitići češera, stavljeni


Šumarski list br. 7—8. CXIX (1995), 245—252


su na vlagu u petrijeve posude radi bubrenja i dozrijevanja,
eventualno prisutnih plodnih tijela gljiva u / na
navedenim organima. Nakon 1 do 3 dana pristupilo se
ponovno analizi uzoraka pod stereomikroskopom. Uočena
plodna tijela gljiva rezana su zatim poprečno zajedno
sa cijelim (iglica) ili dijelom (izbojak, kora grane,
štitić češera) biljnog organa. Pripremljen preparat analiziran
je pod klasičnim mikroskopom, s povećanjem
100 - 400 x. Na temelju analize dobivenih podataka determinirani
su nađeni insekti i gljive.


REZULTATI RADA — RESULTS


Pregledom kultura u srpnju 1993. godine utvrđeno
je u cjelini relativno dobro zdravstveno stanje crnog bora.
Izuzetak je bila kultura u Klenovici gdje su zabilježena
sušenja dijelova krošanja crnog bora u nešto značajnijem
intenzitetu. Zbog toga je i ponovljen pregled i
uzimanje uzoraka u listopadu iste godine na tom lokalitetu
da bi se utvrdilo da li su se sušenja intenzivirala.
Primijećeno je da su simptomi sušenja bili izraženiji na
mlađim borovima bliže obali (si. 2.). Ista slika zabilježena
je i u 1994. godini.


Najčešći simptomi oboljenja bili su sušenje vršnih
jedno- i dvogodišnjih izbojaka iz različitih dijelova krošanja
borova na svim istraživanim lokalitetima. Sušenja
cijelih grana i većih dijelova ili cijelih krošanja zabilježeno
je na svega nekoliko stabala.


Pregledom kultura utvrđeni su, u manjem intenzitetu,
zapretci borova četnjaka (Cnethocampa pytiocampa
Schiff).


Analiza skupljenih uzoraka (iglice, izbojci, grane i
češeri) pokazala je prisutnost različitih gljiva i štetnih
insekata. Od gljiva utvrđene su: Sphaeropsis sapinea
(FT.) Dyko et Sutton, Cyclaneusma niveum (Fr.) Di Cosmo,
Peredo et Minter, Lophodermium seditiosum Minter,
Staley et Millar, Cenangiumferruginosum Fr. i Truncatella
hartigii (Tub.) Stay. Od štetnih insekata utvrđeni
su: Ernobius sp., Blastophagus minor Htg., i Leucaspis
sp.


U daljem tekstu dat je opis pojedine bolesti i štetnika,
te njihova učestalost i štetnost.


UTVRĐENE MIKOZE — MYCOSES


SPHAEROPSIS SAPINEA (FR.) DYKO ET SUTTON
Sinonim: Diplodia pinea (Desm.) Kickx.


Gljiva Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton uzrokuje
klorozu i nekrozu ovogodišnjih iglica, nekrozu izbojaka
i grana, rak debla, prstenastu trulež, bolest korije-


Sl. 2. Oboljeli borovi u kulturi Klenovica SI. 3. Piknide Sphaeropsis sapinea na oboljeloj iglici crnog bora
Fig. 2. Injured pines in the Klenovica plantation Fig. 3. Sphaeropsis sapinea pycnidia on infected Austrian pine needle
(Foto-Photo D. Diminić). (Foto-Photo B. Hrašovec).
247




ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 30     <-- 30 -->        PDF

D. Diminić, M. Glavaš, B. Hrašovcc: MIKOZE I ŠTETNI INSEKTI U KULTURAMA CRNOG BORA
SI. 4. Borovu kultura napadnutu od malog borovog srčikara (Blastophagus
minor)
Fig. 4. Pineplantation attacked by Blastophagus minor
(Foto-Photo B. Hrašovec).


na, deformaciju krošnje, te plavilo bijeli živućih i oborenih
stabala (Brown 1968, Brookhouser & Peterson
1971, Swart etal. 1988, Chou &MacKenzie
1988). Utvrđena je na više vrsta četinjača, a posebno
je česta na borovima. Od svih četinjača najosjetljiviji
su na napad ove gljive Pinus nigra Arn. i Pinus radiata
Don. Gljiva je široko rasprostranjena u cijelom svijetu
(Bohm 1959, Brown 1968, Chou 1987, Ferreirinha
1955, Kobayashi 1964, Mađar et al. 1990,
Peace 1962,Sanchez 1967,Sutton 1980, Waterman
1943).


U nas je Sphaeropsis sapinea zabilježena 1986.
godine na crnom boru u Istri, Primorju i Dalmaciji
(Halambek & Liović 1988), te 1992. godine na
alepskom, brucijskom i crnom boru u Istri (Diminić
1994).


Pojava prvih simptoma uslijed napada gljive vezana
je uz pojavu kapi smole na izbojcima. Obično se u blizini
smolnih kapi mogu uočiti jedna ili više nekrotiranih


Šumarski list br. 7—8, CXIX (1995), 245—252


iglica. Te su uglice znatno kraće od zdravih. Iglice mogu
nekrotirati još dok su zatvorene u zajedničkom ovoju,
dakle u početnoj fazi njihova razvoja. Nekroza se u
izbojcima brzo razvija, te oni vrlo brzo dobivaju žutu
do smeđu boju. Gubitak prirodne boje prvo se javlja na
najmlađim vršnim izbojcima krošnje, a tek kasnije zahvaća
i starije izbojke (Peterson 1977, Slagg &
Wirght 1943).


Uvriježeno je mišljenje da Sphaeropsis sapinea napada
fiziološki oslabljele borove uslijed suše ili neadekvatnih
uvjeta staništa, te one koji su pretrpjeli oštećenja
od raznih abiotskih i biotskih čimbenika (Peace
1962).


Gljiva fruktificira stvarajući plodno tijelo - piknidu.
To je vrčasto plodni tijelo koje u unutrašnjosti stvara
nespolne spore - kondije. Piknide se razvijaju u tkivima
iglica (si. 3.), izbojaka, grana i štitića češera. Zrele piknide
probijaju kožno staničje napadnutih organa.


Veličina plodnih tijela Sphaeropsis sapinea je po
Suttonu (1980) do 250 pm u promjeru, a kondija 3045
x 10-16 pm. U nas je utvrđena veličina plodnih tijela
u promjeru od 169 do 863 pm, a konidija 28,7-46,7 x
10,7-16,4pm(Diminić 1994).


Na Crikveničko-vinodolskom području gljiva je
utvrđena u kulturama Vinište i Ravna strana na uzorcima
skupljenim u srpnju, te u kulturi Klenovica na uzorcima
skupljenim u listopadu mjesecu. Sphaeropsis sapineaje
nađena na iglicama, izbojcima, granama i češerima.
Najčešće je naležena na jedno- i dvogodišnjim
izbojcima i češerima. Gljiva je u prve dvije spomenute
kulture prisutna u manjem intenzitetu, dok je u Klenovici
nešto učestalija. Analiza skupljenih iglica, izbojaka,
grana i češera u toj kulturi pokazala je njenu prisutnost
na ukupno do 30% tih uzoraka. Gljiva je nalažena
ili sama na izbojcima ili zajedno s drvašem kuckarom
(Ernobius sp.). Sphaeropsis sapinea je jedan od čimbenika
koji su utjecali na sušenje dijelova krošanja pojedinih
borova.


CYCLANEUSMA NIVEUM (FR.) DiCOSMO, PEREDO
ET MINTER
Sinonim: Naemacyclus niveus (Pers. ex Fr.) Fuck.
ex Sacc.


PremaMinteru &Millaru (1980) Cyclaneusma
niveum dolazi na više vrsta borova, a najčešći domaćini
gljivi jesu Pinus halepensis Mill., P. nigra Arn. i P. pinaster
Ait. Rasprostranjena je u europi, Sjevernoj Americi
i Novom Zelandu (Minter & Millar 1980, Osorio
&Rack 1980, Fonseca 1981, Glavaš 1981).
O gljivi Cyclaneusma niveum postoje proturječni podaci
u literaturi, pojedini autori je smatraju za parazita ko




ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 31     <-- 31 -->        PDF

D. Diminić, M. Glavaš, B. Hrašovec: MIKOZE I ŠTETNI INSERTI U KULTURAMA CRNOG BORA Šumarski list br. 7—8, CXIX (1995), 245—252
ji uzrokuje klorozu i osip borovih iglica (Butin 1973,
Minter & Millar 1980, Glavaš 1981, Fonseca 1981), a
drugi za saprofita.


U nas gljivu spominje Glavaš (1981) na iglicama
alepskog i primorskog bora u Dalmaciji, te Diminić et
al. (1993) na iglicama alepskog i crnog bora u Istri.
Cyclaneusma niveumje česta i rasprostranjena. Utvrđena
je na iglicama borova u krošnji i u mnogo većem broju
na iglicama s tla. U krošnji borova gljiva je utvrđena
samo na dvogodišnjim i starijim iglicama (Diminić
1994).


Na Crikveničko-vinodolskom području ova je mikoza
utvrđena na iglicama crnog bora u kulturama Klenovica,
Vinište i Ravna strana. Cyclaneusma niveum je
u tim kulturama prisutna bez neke značajnije štete za
same borove.


CENANGIUM FER UGINOSUM Fr.
Gljiva Cenangium ferruginosum Fr. dolazi na vrstama
roda Pinus. Rasprostranjena je u Europi, Aziji i Sjevernoj
Americi (Kalandra et al. 1960, Kobayashi
&Mamiya 1963, Brown 1968, Sinclar &Hudler
1980).
Cenangium ferruginosum navodi se u literaturi kao
česta saprofitska gljiva na borovim granama, koja se povremeno
ponaša kao parazit slabosti i tada je u stanju
uzrokovati sušenje izbojakai grana (Brown 1968, Lanier
etal. 1976).


Na istraživanom području gljiva je zabilježena na
crnom boru u kulturi Pališin na pojedinim donjim suhim
granama. Cenangium ferruginosum je u toj kulturi
slabo prisutna, bez nekog značajnijeg štetnog utjecaja.


LOPHODERMIUM SEDITIOSUM MINTER, STALEY
ET MILLAR


Domaćini ove gljive jesu vrste iz roda Pinus, a rasprostranjena
je u Europi i Sjevernoj Americi. Medu različitim
Eophodermium vrstama Lophodermium seditiosum
se smatra za jakog patogena koji napada mlade
iglice, uzrokuje njihovu nekrozu i osip. Uslijed jakog
napada sadnice ili mladi borovi mogu odumrijeti (Minter
& Millar 1978).


Gljiva je utvrđena u malom intenzitetu na borovima
u kulturi Pališin, bez neke značajnije štete za njih.


TRUNCATELLA HARTIGII(TUB.) STAY.
Truncatella hartigii dolazi na različitim vrstama četinjača
(Sutton 1980). Zabilježena je u Europi i Sjevernoj
Americi (Brown 1968).
Glavaš (1988) zaključuje daje Truncatella hartigii
vrlo česta na iglicama alepskog bora i pinije u Dalmaciji.
Napominje da se gljiva ponaša kao saprofit i da nema
utjecaja na njihovo sušenje. Rezultati istraživanja mikoza
borova u Istri potvrdili su navedeno (Diminić
1994).
Truncatella hartigii konstatirana je na iglicama i češerima
borova u kulturi Klenovica.


UTVRĐENI ŠTETNI INSEKTI — INSECTS


ERNOBIUS SP. THOMSON
Na tankim granama (2 i 3 godišnjim izbojima) borova
mogu se često kao sekundarni štetnici pojaviti drvaši
ili kuckari, pripadnici roda Ernobius (Anobiidae; Coleoptera).
U znanstvenim radovima spominju se 4 vrste:
Ernobius nigrinus Sturm,_ii. pini Sturm, E. longicornis
Sturm i E. angusticolisRatz. (Schwenke 1974; Kovačević
1956;Kudela 1970). Najčešća vrst tankih
borovih grana je E. nigrinus. Ličinke spomenutih vrsta
izgrizaju unutrašnjost odrvenjelih izbojaka fiziološki
oslabljenih borova. Njihova je pojava uvijek vezana uz
prethodni napad nekog primarnog štetnika (npr. potkornjaka,
malog borova srčikara, Blastophagus minorWtg.
pri dopunskom žderanju ili borovog savijača Rhyacionia
buoliana Ben. et Schiff.). Zanimljivo je napomenuti
da pridolazak kuckara može biti uvjetovan i mikološkim
čimbenicima. Ličinke E. nigrinus nalažene su u
dvogodišnjim izbojcima crnog bora koji je bio napad-´
nutmikozomBrunchorstiapinea(Siepmann apudSchwenke
1974).


Biologija svih navedenih vrsta površno je proučena
djelomice i radi njihova sekundarnog karaktera no mogućnost
postojanja tješnje veze između njihove bioekologije
i razvoja parazitskih borovih mikoza upućuje na
detaljnija istraživanja ovih vrsta.


Ličinke kuckara utvrđene su na svim istraživanim
lokalitetima s različitim intenzitetom pojave. Mjesta nalaza
ove vrste jesu jednogodišnji i dvogodišnji izbojci
crnog bora na kojima su nekrotirane sve iglice. Unutrašnjost
izbojka oštećena je tako daje sačuvana samo srčika
dok je drvenasti dio nepravilno izgrižen i ispunjen
ekskrementima ličinaka. Kuckari su u izbojcima nalaženi
sami ili zajedno s gljivom Sphaeropsis sapinea.


LEUCASPIS SP. TARGIONI-TOZZETTI


U području Sredozemlja pridolazi nekoliko vrsta borovih
štitastih uši (Diaspididae; Homoptera) s dvije najčešće
vrste: Leucaspis pusilla Loew i L. loewi Colvee
(Cecconi 1924; Kovačević 1956; Schwenke




ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 32     <-- 32 -->        PDF

D. Diminić, M. Glavaš, B. Hrašovec: MIKOZE 1 ŠTETNI INSERTI U KULTURAMA CRNOG BORA
1972). Način ishrane je tipičan za ovu grupu štetnika i
očituje se u sisanju sokova iz tkiva iglica no osobit je
način razmještanja ovih uši po biljci koju naseljavaju.
Mužjaci i ženke zavlače se između iglica bora i na ravnim
unutrašnjim plohama iglica stalno se naseljavaju.
Ondje probadaju epidermu i sišu biljne sokove. Njihova
prisutnost najlakše se uočava po bijeloj boji njihovih
štitova koji se vide tek kada se razmaknu iglice. Najgušće
naseljavaju bazalnu partiju iglice do otprilike 1/3
duljine iglice. Takvim svojim razmještajem osiguravaju
optimalnu ravnotežu u pribavljanju hrane i zaštite od
prirodnih neprijatelja.


I ovi štetnici utvrđeni su na cijelom području istraživanja
s tendencijom jače pojave na nižim lokacijama
(Klenovica i Vinište). Intenzitet napada je varirao od
vrlo malog, kada su uši utvrđene detaljnim pregledom
borovih iglica u laboratoriju, pa do vrlo velikog intenziteta
koji je utvrđen na terenu golim okom. Posebno treba
istaknuti daje posljedica napada ovih štetnika diskoloracija
iglica u obliku pjega ili prstenastih zona što konačno
rezultira i opadanjem iglica. Siguran determinacijski
pokazatelj uzročnika ovakvih oštećenja su bijele
voštane nakupine na unutarnjim plohama ovakvih već
odumrlih iglica.


Borove štitaste uši primarnog su karaktera što se tiče
načina ishrane i nakon što iscrpe iglicu i same ugibaju
odnosno stvaraju potomstvo koje se seli na obližnje još
vitalne iglice u kojima ima dovoljno sokova za njihov
uspješni razvoj. Osim neposredne važnosti za kondiciju
borovih kultura u kojima su se pojavile, štitaste uši slabe
otpornost borova na ostale abiotske i biotske čimbe


Šumarski list br. 7—S. CXIX (1995), 245—252


nike pa nije rijetkost da se u takvim napadnutim kulturama
pojave u većoj brojnosti i potkornjaci kao tipični
sekundarni štetnici.


BLASTOPHAGUS MINOR HART.
Mali borov srčikar (Blastophagus minorHart., Scolytidae;
Coleoptera) dobro je poznata europska vrsta potkornjaka
koja je prema svom osobitom načinu života i
dobila ime. Mladi, netom izašli kornjaši moraju dopunskim
žderanjem pomoći potpunom razvoju svojih gonada
da bi mogli kopulirati i uspješno produljiti vrstu.
U tu svrhu ubušuju se u vršne izbojke potpuno zdravih
borova i ondje buše u srčiki i do desetak centimetara
duge uzdužne hodnike. Posljedica ovog osobitog oštećenja
je prilično naglo i upadljivo sušenje izbojaka te
njihovo lagano opadanje pri malo jačem vjetru. Pri dugogodišnjem
napadu ovog štetnika borova stabla izgledaju
kao da ih netko redovno obrezuje (Kovačević
1956;Schwenke 1974; Titovš ek 1994).´


Na oštećenja od dopunskog žderanja malog borovog
srčikara naišli smo samo na lokalitetu Vinište gdje su se
uvjeti za njegov razvoj poklopili pa je došlo do napada
srednjeg intenziteta na jednogodišnje izboje kulture crnoga
bora (si. 4.). radovima u njezi stvorena je veća količina
podesnog materijala za razvoj ovog potkornjaka
odnosno njihovih ličinaka pa je u kratkom vremenu višestruko
povećao svoju populaciju što se odrazilo u štetama
na mladim izbojcima dubećih stabala. Uklanjanje
grana i stabala izvora zaraze iz kulture i njihovo uništavanje,
kao jedna od uobičajenih mjera šumske higijene
smanjit će i intenzitet napada ovog potkornjaka.


RASPRAVA I ZAKLJUČAK — DISCUSSION AND CONCLUSION


Zdravstvenim pregledom kultura crnog bora (Pališin,
Klenovica, Vinište, Ravna strana i Ruševo) na Crikveničko-
vinodolskom području 1993. i 1994. godine
uočena su sušenja manjeg intenziteta dijelova krošanja
borovih stabala, prvenstveno najmlađih izbojaka. U kulturi
crnog bora u Klenovici primijećena su nešto značajnija
sušenja. S oboljelih stabala skupljeni su i analizirani
uzorci s obzirom na prisutnost gljiva i insekata.


Analizom skupljenih oboljelih i oštećenih iglica,
izbojaka, grana i češera utvrđene su neke patogene gljive
i štetni insekti. Među mikozama kao najučestlijom i
najštetnijom izdvajamo gljivu Sphaeropsis sapinea (Fr.)
Dyko et Sutton, a među insektima vrste iz porodice drvaša
kuckara (Anobiidae).


Potrebno je napomenuti da su vrlo često u suhim najmlađim
izbojcima utvrđena oba spomenuta štetna organizma
(Sphaeropsis sapinea i drvaš kuckar Emobius sp.).


Utvrđena su tri načina njihova pridolaska: pojedinačan
napad gljive, pojedinačan napad insekta i napad insekta
i gljive zajedno. Trebalo bi utvrditi da li u njihovom
pridolasku postoji veza i kakvog je karaktera. Drugo pitanje
koje se nameće je problem pojave ovih organizama
s obzirom na opće zdravstveno stanje borova u istraživanim
kulturama. Oba navedena organizma uzrokovala
su spomenuta sušenja borova na Crikveničkovinodolskom
području.


Ista slika pridolaska gljive i insekta zabilježena je i
na uzorcima sa različitih lokaliteta u Istri 1992. godine
(Diminić 1994). Usporedbom rezultata ovog istraživanja
i podataka koje navode inozemni autori (Brook


1 u njemačkom govornom području ovog štetnika nazivaju šumskim
vrtlarem - waldgartner




ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 33     <-- 33 -->        PDF

D. Diminić, M. Glavaš, B. Hrašovec: MIKOZE I ŠTETNI INSEKTI U KULTURAMA CRNOG BORA
houser &Peterson 1971,Brown 1968,Swart et
al. 1988, Chou & MacKenzie 1988) dolazimo do
zaključka o važnosti gljive Sphaeropsis sapinea (Fr.)
Dyko et Sutton kao glavnog uzročnika sušenja crnog
bora na pojedinim istraživanim lokalitetima. Suša i siromašniji
stanišni uvjeti jesu čimbenici koji su utjecali
na povećanu predispoziciju stabala crnog bora na njen
napad.


Povećan pridolazak insekata sekundarnog karaktera
na Crikveničko-vinodolskom području ukazuje na to da
je u pojedinim borovim kulturama došlo do snižavanja
otpornosti stabala na napad štetnika. Regularne mjere
šumske higijene i pravilno izvođenje šumskouzgojnih
radova smanjit će opasnost napada ove katergorije štetnika.


Šumarski list br. 7—8, CX1X (1995), 245—252


Rezimirajući rezultate istraživanja treba napomenuti
da u buduće treba više voditi računa o patogenoj gljivi
Sphaeropsis sapinea, koja u određenim uvjetima može
uzrokovati kalamitete. Ista je prisutna u borovim kulturama
Klenovica, Vinište i Ravna strana Crikveničko-vinodolskog
područja. Do sada su poznati samo neki čimbenici
koji uvjetuju masovnu pojavu ove gljive. Uloga
ostalih članova štetne mikoflore i entomofaune koja pridolazi
u borovim kulturama nije još u cijelosti rasvijetljena.
Bioekološka istraživanja ove bolesti i spomenutih
štetnih insekata treba nastaviti, a područje istraživanja
potrebno je proširiti i na ostale kulture crnog bora u Hrvatskoj.
Na taj način doći ćemo do potpunijeg uvida u opće
zdravstveno stanje kultura crnog bora i boljeg razumijevanja
razloga koji dovode do njihova slabljenja.


LITERATURA — REFERENCES


Boer, W. M. J den, Tweel, P. A. van den, (1985): The health
condition of the Dutch forests in 1984. Netherlands Journal
of Agricultural Science, Vol. 33, str. 167-174.


Bohm, A., (1959): Diplodia pinea (Desm.) Kickx - uzročnik sušenja
sadnica bora. Šumarski list, br. 1-3, str. 48-50.


Brookhouser,L. W., Peterson, G. W., (1971): Infection of Austrian,
Scots, and Ponderosa Pines by Diplodia pinea. Phytopathology,
Vol. 61, pp. 409-414.


Brown, F. G., (1968): Pests and Diseases of Forest Plantation Trees.
Oxford.


Bussotti,F„Gellini,R.,Grossoni, P., Raddi,S., (1992): Mediterranean
Forest Tree Decline in Italy. Centro di studio
per la Patologia delle Specie Legnose Montane, CNR, Firenza.


Butin, H., (1973): Morphologische und taxonomische Untersuchungen
an Naemacyclus niveus (Pers. ex Fr.) Fuck, ex Sacc.
und verwandten Arten. European Journal of Forest Pathology,
Vol. 3, pp. 146-163.


Cecconi, G., (1924): Manuale di entomologia forestale. Padova.
Chou, C.K.S., (1978): Crown wilt of Punu.s radiate associated with
Diplodia pinea infection of woody stems. European Journal
of Forest Pathology, Vol. 17, No. 7. pp. 398-411 (L. S. 19861988).


Chou, C. K. S., MacKenzie, M., (1988): Effect of pruning intensity
and season on Diplodia pinea infection of Pinus radiata
stem through pruning wounds. European Journal of Forest
Pathology, Vol. 18, pp. 437-444.


Dam, B. C. van, Kam, M. de, (1984): Sphaeropsis sapinea (= Diplodia
pinea), cause of dieback of top shoots of Pinus in the
Netherlands. Nederlands Bosbouwtijdschrift, Vol. 56, No.
6, pp. 173-177.


Diminić, D., (1994): Prilog poznavanju mikoza borovih kultura u
Istri. Glasnik za šumske pokuse, Vol. 30, str. 21-60.


Diminić, D., Glavaš, M., Hrašovec, B., (1993): Važniji uzročnici
bolesti borova u Istri. Glasnik za šumske pokuse, poseb.
izd.4, str. 223-230.


Ferreirinha, M. P., (1955): Identificaco de uma doenca de Pinus
insignis Dougl. e de Pinus pinaster Sol. ex Ait. Estud. Inform.
Serv. flor. aquic, 46, p. 43. (R.A.M. 35, 131).


Fonseca, N., (1981): The main conifer needle diseases in Portugal.
Current research on conifer needle diseases. Aberdeen
University Forestry Department, pp. 5-8.


Glavaš, M., (1981): Prilog poznavanju proširenosti gljive Naemacyclus
niveus Fuck, ex Sacc. na borovim iglicama u SR Hrvatskoj.
Zaštita bilja, Vol. 32 (2), br. 156, str. 155-159.


Glavaš, M., (1988): Istraživanja parazitske gljive Elytroderma torres-
juanii Diamandis et Minter na borovim iglicama u Dalmaciji.
Zagreb, doktorska disertacija.


Halambek, M., Liović, B., (1988): Propadanje crnog bora (Pinus
nigra Arn.) na području Istre, Primorja i Dalmacije. Zbornik
radova. Drugo savjetovanje o naučno-istraživačkom radu
Šumarskog instituta Jastrebarsko, vol. 23, br. 75, str. 135


139.
Harapin, M., (1984): Parazitski kompleks borova četnjaka (Thaumatopoea
pityocampa Schiff.) i njegov utjecaj na dinamiku
populacije. Zagreb, doktorska disertacija.
Kalandra, A., Uroševič, B., Šrot, M., (1969): Pozor na kalamiti
usychani borovic Doprovazene cenangiosou. Lesn.
Prace, 8, pp. 361-363. (R. P. P. 40, 568).
Kobayashi, T., (1964): Two needle blights of Pinus densiflora
seedlings. Forest Protection News, Vol. 13, pp. 14-15. (Diplodia
twig and needle blight of conifers. Bibliography).
Kobayashi, T., Mamiya, Y., (1963): A Cenagium causing dieback
of Japanese Pines, bull. For. Exp. Sta. Meguro, 161,
pp. 123-150. (R. P. P. 43, 2096):
Kovačević, Ž., (1956): Primijenjena entomologija. III, Šumski
štetnici, Zagreb.
Kudela, M., (1970): Atlas lesniho hmyzu, škudci na jehličnanech.
Praha.
Lanier,L., Joly, P.,Bondoux,P.,Bellemere, A., (1976): Mycologie
et Pathologie Forestieres. II Pathologie forestiere. Masson,
Paris.
M adar, Z., Solel, Z., Sztejnberg, A., (1990): The effect of Diplodia
pineaL sp. cupressi and Seiridium cardinaleon water
flow in cypress branches. Physiol. Mol. Plant Pathol., Vol.
37, No. 5, pp. 380-398. (L. S. 1989-1992).
Minter, D. W.,Mi liar, C. S., (1978):
Lophodermiumseditiosum.
CMI Descriptions of Pathogenic Fungi and Bacteria No. 568.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 34     <-- 34 -->        PDF

D. Diminić. M. Glavaš, B. Hrašovcc: MIKOZE I ŠTETNI INSEKTI U KULTURAMA CRNOG BORA Šumarski liši br. 7—8, CXIX (1995), 245—252
Minter, D. W., Millar, C. S., (1980): Naemacyclus niveus. CMI Sinclar, W. A., Hudler, g.W., (1980): Tree and shrub pathogens
Descriptions of Pathogenic Fungi and Bacteria No. 660. new or noteworthy in New York state. Plant Disease, Vol.
64, No. 6, pp. 590-592. (R. P. P. 60, 2200).


Osorio, M., Rack, K., (1980): Beobachtungen tiber Wechselwir


kungen dreier Nadelpilze der Kiefer in vitro. European JoSlagg,
C. ML, Wright, E., (1943): Diplodia Blight in Coniferous


urnal of Forest Pathology, Vol. 10, pp. 242-252. Seedbeds. Phytopathology, Vol. 33, pp. 390-393.
Pagony, H., et al., (1993): Erdei karositok. Budapest. Sutton, B. C, (1980): The Coelomycetes. Commonwealth Myco


logical Institute. Kew, Surrey.


Peace, T. R., (1962): Pathology of Trees and Schrubs. Oxford.
Swart, W. J., Wingfield, M. J., Knox- Davies, P. S., (1988):


Peterson, G. W., (1977): Infection, Epidemiology, and Control of


Relative susceptibilities to Sphaeropsis sapinea of six Pinus


Diplodia Blight of Austrian, Ponderosa, and Scots Pines.


spp. cultivated in South Africa. European Journal of Forest


Phytopathology, Vol. 67, No. 4, pp. 511-514.


Pathology, Vol. 18, pp. 184-189.


Sanchez, D., (1967): Efermedales en los viveros de Pinus elliotti


Titovšek, J., (1994): Gradacije škodljivih gozdnih insektov v Slo


y Araucaria angustifolia en Paraguay. Fitopatologia, Vol. 2,


veniji. Zbornik gozdarstva in lesarstva, Vol. 43, pp. 31-76.


pp. 27-28. (R. A. M. 48, 483).
Waterman, A. M., (1943): Diplodiapinea and Sphaeropsis malo-


Schwenke, W., (1974): Die Fortschadlinge Europas, II, Kafer.


rum on Soft Pines. Phytopathology, Vol. 33, pp. 828-831.


Hamburg und Berlin.


SUMMARY: A health evaluation in 1993 of the five Austrian pine plantations
in the Crikvenica-Vinodol region (Fig. 1.) has revealed mainly dieback of
one- and two-year old shoots from the different part of crowns. In four plantations
(Pališin, Vinište, Ravna strana and Ruševo) the dieback was less frequently
present, but in Klenovica it has been observed with more frequent presentation.
Young pines, near the sea, were more injured than other pines in the
Klenovica plantation (Fig. 2.).


Field observation of the mentioned five plantations showed the low frequency
presence of pine processionary moth (Cnethocampa pytiocampa Schiff).


Laboratory analyses of the collected samples (needles, shoots, branches
and cones) showed occurrence of some mycoses and insects: Sphaeropsis sapinea
(Fr.) Dyko et Sutton (Fig. 3.), Cyclaneusma niveum (Fr.) DiCosmo, Peredo
et Minter, Lophodermium seditiosum Minter, Staley et Millar, Cenangium
ferruginosum Fr. and Truncatella hartigii (Tub.) Stay.; Ernobius sp., Blastophagus
minor Htg. (Fig. 4.) and Leucaspis sp. Among them Sphaeropsis sapinea
and Ernobius sp. were the most frequent and also with significant injurious
impact on the dieback of one- and two-year old pine shoots.


The analysis showed that some of the shoots were attacked by Sphaeropsis
sapinea, some by Ernobius sp., and some shoots both by Sphaeropsis sapinea
and Ernobius sp. It has not been established if there was or was not any connection
in occurrence of the mycosis and insect.


Key words: Austrian pine, mycoses, insect pests, Crikvenica -Vinodol
area, Croatia.