DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 30 <-- 30 --> PDF |
D. Diminić, M. Glavaš, B. Hrašovcc: MIKOZE I ŠTETNI INSEKTI U KULTURAMA CRNOG BORA SI. 4. Borovu kultura napadnutu od malog borovog srčikara (Blastophagus minor) Fig. 4. Pineplantation attacked by Blastophagus minor (Foto-Photo B. Hrašovec). na, deformaciju krošnje, te plavilo bijeli živućih i oborenih stabala (Brown 1968, Brookhouser & Peterson 1971, Swart etal. 1988, Chou &MacKenzie 1988). Utvrđena je na više vrsta četinjača, a posebno je česta na borovima. Od svih četinjača najosjetljiviji su na napad ove gljive Pinus nigra Arn. i Pinus radiata Don. Gljiva je široko rasprostranjena u cijelom svijetu (Bohm 1959, Brown 1968, Chou 1987, Ferreirinha 1955, Kobayashi 1964, Mađar et al. 1990, Peace 1962,Sanchez 1967,Sutton 1980, Waterman 1943). U nas je Sphaeropsis sapinea zabilježena 1986. godine na crnom boru u Istri, Primorju i Dalmaciji (Halambek & Liović 1988), te 1992. godine na alepskom, brucijskom i crnom boru u Istri (Diminić 1994). Pojava prvih simptoma uslijed napada gljive vezana je uz pojavu kapi smole na izbojcima. Obično se u blizini smolnih kapi mogu uočiti jedna ili više nekrotiranih Šumarski list br. 7—8, CXIX (1995), 245—252 iglica. Te su uglice znatno kraće od zdravih. Iglice mogu nekrotirati još dok su zatvorene u zajedničkom ovoju, dakle u početnoj fazi njihova razvoja. Nekroza se u izbojcima brzo razvija, te oni vrlo brzo dobivaju žutu do smeđu boju. Gubitak prirodne boje prvo se javlja na najmlađim vršnim izbojcima krošnje, a tek kasnije zahvaća i starije izbojke (Peterson 1977, Slagg & Wirght 1943). Uvriježeno je mišljenje da Sphaeropsis sapinea napada fiziološki oslabljele borove uslijed suše ili neadekvatnih uvjeta staništa, te one koji su pretrpjeli oštećenja od raznih abiotskih i biotskih čimbenika (Peace 1962). Gljiva fruktificira stvarajući plodno tijelo - piknidu. To je vrčasto plodni tijelo koje u unutrašnjosti stvara nespolne spore - kondije. Piknide se razvijaju u tkivima iglica (si. 3.), izbojaka, grana i štitića češera. Zrele piknide probijaju kožno staničje napadnutih organa. Veličina plodnih tijela Sphaeropsis sapinea je po Suttonu (1980) do 250 pm u promjeru, a kondija 3045 x 10-16 pm. U nas je utvrđena veličina plodnih tijela u promjeru od 169 do 863 pm, a konidija 28,7-46,7 x 10,7-16,4pm(Diminić 1994). Na Crikveničko-vinodolskom području gljiva je utvrđena u kulturama Vinište i Ravna strana na uzorcima skupljenim u srpnju, te u kulturi Klenovica na uzorcima skupljenim u listopadu mjesecu. Sphaeropsis sapineaje nađena na iglicama, izbojcima, granama i češerima. Najčešće je naležena na jedno- i dvogodišnjim izbojcima i češerima. Gljiva je u prve dvije spomenute kulture prisutna u manjem intenzitetu, dok je u Klenovici nešto učestalija. Analiza skupljenih iglica, izbojaka, grana i češera u toj kulturi pokazala je njenu prisutnost na ukupno do 30% tih uzoraka. Gljiva je nalažena ili sama na izbojcima ili zajedno s drvašem kuckarom (Ernobius sp.). Sphaeropsis sapinea je jedan od čimbenika koji su utjecali na sušenje dijelova krošanja pojedinih borova. CYCLANEUSMA NIVEUM (FR.) DiCOSMO, PEREDO ET MINTER Sinonim: Naemacyclus niveus (Pers. ex Fr.) Fuck. ex Sacc. PremaMinteru &Millaru (1980) Cyclaneusma niveum dolazi na više vrsta borova, a najčešći domaćini gljivi jesu Pinus halepensis Mill., P. nigra Arn. i P. pinaster Ait. Rasprostranjena je u europi, Sjevernoj Americi i Novom Zelandu (Minter & Millar 1980, Osorio &Rack 1980, Fonseca 1981, Glavaš 1981). O gljivi Cyclaneusma niveum postoje proturječni podaci u literaturi, pojedini autori je smatraju za parazita ko |