DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 30     <-- 30 -->        PDF

D. Diminić, M. Glavaš, B. Hrašovcc: MIKOZE I ŠTETNI INSEKTI U KULTURAMA CRNOG BORA
SI. 4. Borovu kultura napadnutu od malog borovog srčikara (Blastophagus
minor)
Fig. 4. Pineplantation attacked by Blastophagus minor
(Foto-Photo B. Hrašovec).


na, deformaciju krošnje, te plavilo bijeli živućih i oborenih
stabala (Brown 1968, Brookhouser & Peterson
1971, Swart etal. 1988, Chou &MacKenzie
1988). Utvrđena je na više vrsta četinjača, a posebno
je česta na borovima. Od svih četinjača najosjetljiviji
su na napad ove gljive Pinus nigra Arn. i Pinus radiata
Don. Gljiva je široko rasprostranjena u cijelom svijetu
(Bohm 1959, Brown 1968, Chou 1987, Ferreirinha
1955, Kobayashi 1964, Mađar et al. 1990,
Peace 1962,Sanchez 1967,Sutton 1980, Waterman
1943).


U nas je Sphaeropsis sapinea zabilježena 1986.
godine na crnom boru u Istri, Primorju i Dalmaciji
(Halambek & Liović 1988), te 1992. godine na
alepskom, brucijskom i crnom boru u Istri (Diminić
1994).


Pojava prvih simptoma uslijed napada gljive vezana
je uz pojavu kapi smole na izbojcima. Obično se u blizini
smolnih kapi mogu uočiti jedna ili više nekrotiranih


Šumarski list br. 7—8, CXIX (1995), 245—252


iglica. Te su uglice znatno kraće od zdravih. Iglice mogu
nekrotirati još dok su zatvorene u zajedničkom ovoju,
dakle u početnoj fazi njihova razvoja. Nekroza se u
izbojcima brzo razvija, te oni vrlo brzo dobivaju žutu
do smeđu boju. Gubitak prirodne boje prvo se javlja na
najmlađim vršnim izbojcima krošnje, a tek kasnije zahvaća
i starije izbojke (Peterson 1977, Slagg &
Wirght 1943).


Uvriježeno je mišljenje da Sphaeropsis sapinea napada
fiziološki oslabljele borove uslijed suše ili neadekvatnih
uvjeta staništa, te one koji su pretrpjeli oštećenja
od raznih abiotskih i biotskih čimbenika (Peace
1962).


Gljiva fruktificira stvarajući plodno tijelo - piknidu.
To je vrčasto plodni tijelo koje u unutrašnjosti stvara
nespolne spore - kondije. Piknide se razvijaju u tkivima
iglica (si. 3.), izbojaka, grana i štitića češera. Zrele piknide
probijaju kožno staničje napadnutih organa.


Veličina plodnih tijela Sphaeropsis sapinea je po
Suttonu (1980) do 250 pm u promjeru, a kondija 3045
x 10-16 pm. U nas je utvrđena veličina plodnih tijela
u promjeru od 169 do 863 pm, a konidija 28,7-46,7 x
10,7-16,4pm(Diminić 1994).


Na Crikveničko-vinodolskom području gljiva je
utvrđena u kulturama Vinište i Ravna strana na uzorcima
skupljenim u srpnju, te u kulturi Klenovica na uzorcima
skupljenim u listopadu mjesecu. Sphaeropsis sapineaje
nađena na iglicama, izbojcima, granama i češerima.
Najčešće je naležena na jedno- i dvogodišnjim
izbojcima i češerima. Gljiva je u prve dvije spomenute
kulture prisutna u manjem intenzitetu, dok je u Klenovici
nešto učestalija. Analiza skupljenih iglica, izbojaka,
grana i češera u toj kulturi pokazala je njenu prisutnost
na ukupno do 30% tih uzoraka. Gljiva je nalažena
ili sama na izbojcima ili zajedno s drvašem kuckarom
(Ernobius sp.). Sphaeropsis sapinea je jedan od čimbenika
koji su utjecali na sušenje dijelova krošanja pojedinih
borova.


CYCLANEUSMA NIVEUM (FR.) DiCOSMO, PEREDO
ET MINTER
Sinonim: Naemacyclus niveus (Pers. ex Fr.) Fuck.
ex Sacc.


PremaMinteru &Millaru (1980) Cyclaneusma
niveum dolazi na više vrsta borova, a najčešći domaćini
gljivi jesu Pinus halepensis Mill., P. nigra Arn. i P. pinaster
Ait. Rasprostranjena je u europi, Sjevernoj Americi
i Novom Zelandu (Minter & Millar 1980, Osorio
&Rack 1980, Fonseca 1981, Glavaš 1981).
O gljivi Cyclaneusma niveum postoje proturječni podaci
u literaturi, pojedini autori je smatraju za parazita ko