DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 39     <-- 39 -->        PDF

M. Figurić: ŠUMARSTVO I PRERADBA DRVA - MOGUĆI SCENARIJI ODRŽIVOG RAZVOJA
Uz to preradba drva, posebno finalna, treba ući u sofisticirane,
visokotehnološki zahtjevne procese i visokokvalitetne
i skupe proizvode i usluge.


Jedan od osnovnih uvjeta za prijelaz s nacionalnog
tržišta na globalno jest poticanje konkurencije. Zato konkurenciju
ne treba ograničavati, već je treba poticati. To
znači da će u budućnosti biti sve manje protekcionizma
i zaštite "nacionalnih" proizvodnji. Povijest pokazuje
da se u zaštićenim granama nije realizirao razvoj. Upravo
slobodna trgovina potiče nacionalnu proizvodnju na
inoviranje i produktivnije djelovanje u sklopu globalnog
tržišta.


Supstitucija uvoza i ograničenja izvoza drvne sirovine
smatralo se do sada putem k razvoju preradbe drva
u nas. Koncepcija zaustavljanja uvoza i "pomaganje"
domaćim poduzećima da počnu proizvoditi istu robu i
tako stranu proizvodnju zamjene domaćem zastarjela je.
Supstitucija uvoza nigdje gdje je iskušana nije uspjela.
Budući da su živjeli na zaštićenim tržištima, domaći proizvođači
nikad nisu postali djelotvorni. Koreja, Tajvan
i Singapur pokazali su put k djelotvornosti - rast preko
izvoza i otvorenosti tržišta. Da bi poduzeća mogla izvoziti
na svjetsko tržište, morala su postati učinkovitija, a
kad su jednom postala učinkovita u izvozu, tu su sposobnost
mogla prenijeti i na domaće tržište.


To ujedno znači da bi se prava strategija u preradbi
drva trebala osnivati ne samo na tzv. komparativnim
prednostima, nego naprotiv, korištenje, komparativnih
prednosti trebali bi postaviti strategiju konkuretnih prednosti.
To znači da će u preradbi drva u budućnosti konkurencijske
prednosti na svjetskom tržištu sve više ovisiti
o novim proizvodima, njihovom dizajnu, višem stupnju
obradbe, novim tehnologijama te novim oblicima
distribucijskih kanala i intelekturalnoj moći zaposlenih.
Prema tome, tako stvorene konkurencijske prednosti zamijenit
će komparativne prirodne prednosti, na koje se
danas pogrešno oslanja strategija preradba drva.


Kao zaključak nameće se potreba za formuliranjem
odgovarajuće politike upravljanja obnovljivim prirodnim
resursima, u sklopu opće politike upravljanja prirodnim
resursima.


Iz tih razloga ovaj rad treba prihvatiti kao prilog
utvrđivanju strategije upravljanja prirodnim resursima
naše države, kao osnove i za razvoj šumarstva i za razvoj
preradbe drva.


Na slici br. 2 prikazana je tzv. kružna ekonomija
upravljanja prirodnim resursima iz koje je vidljivo mjesto
i značaj definiranja odgovarajuće strategije upravljanja
obnovljivim prirodnim resursima s aspekta eko


Šumarski lisl br. 7—8. CXIX (1995), 253—259


nomike sve tri njihove funkcije (kao dobavljač sirovine
preradbi drva, kao asimilatoru otpada i kao općekorisne
vrijednosti).


Očito je da ovako promatrano upravljanje i eksploatacija
prirodnih resursa u budućnosti otvara u zemlji niz
pitanja. To ujedno znači da će biti potrebno definirati
novu resursnu politiku uzimajući osobito u obzir:


1. Znači li pravo vlasništva nad obnovljivim prirodnim
resursima i pravo na ekspoloataciju (tu se posebno
ističe vlasništvo države)?
2. Dokle idu prava poduzeća koja se bave eksploatacijom
prirodnih resursa?
3. Daje li pravo vlasništva države na eksploataciju i
pravo na raspolaganje gotovim proizvodima?
4. Znači li da to pravo uključuje i pravo da se gotovi
proizvodi prodaju onome tko ponudi najpovoljniju cijenu
(pa bio to i strani partner)?
5. Uključuje li pravo na eksploataciju i pravo na preradbu
(što znači prednost nad svim ostalim prerađivačima)?
Oblikovanje nove odgovarajuće šumarske resursne
politike mora biti znanstveno osnovana računica kojom
se može izračunati vrijednost svih funkcija šuma.


Na osnovi navedenih megatrednova razvoja u šumarstvu
i preradbi drva sigurno je da država mora oblikovati
resursnu politiku, čiji su osnovni elementi izneseni
u ovoj raspravi. To će možda inicirati i nove infrastrukturne
promjene u gospodarstvu naše zemlje, ali će sigurno
zahtijevati i nove globalne koncepcije razvoja i
šumarstva i preradbe drva.


Pritom valja imati na umu da u industriji, trgovini i
si. redovito je moguće u relativno kratkom razdoblju
promijeniti strukturu (tehnologiju, proizvodni program,
organizaciju,...), te ju svesti približno na prosjek tih djelatnosti
(ili više) u zemlji i svijetu. Ako zbog bilo kojeg
razloga se to ne uspije, u tim gospodarskim djelatnostima
može i mora se pristupiti likvidaciji djelatnosti (alt.
poduzeća). Ta se opet zbog potreba tržišta mogu opetovano
uspostaviti u drugo vrijeme, na drugom mjestu, u
drugim uvjetima, u nadi postizanja normalne (očekivane)
relativne uspješnosti, za šumarstvo to ne vrijedi. U
šumarsko gospodarskoj djelatnosti zemljište (stanište) i
klima su dati i gotovo nepromijenjivi. Prema tome šumarstvu
stoji na raspolaganju samo određeno šumsko
zemljište na određenom staništu. I na kraju, zbog općekorisnih
funkcija šuma nikako nije oportuno likvidirati
tu djelatnost.