DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 11 <-- 11 --> PDF |
. Vukclić: PROVEDBA ZAKONA () I.OVII Šumarski lisl hr. 9—10. CX1X (1995). 293-298 PROVEDBA ZAKONA O LOVU IMPLEMENTATION OF THE WILDLIFE MANAGEMENT AND HUNTING ACT Joso VUKELIĆ* SAŽETAK: Sabor Republike Hrvatske donio je 28. siječnja 1994. godine novi Zakon o lovu. On je kao i većina donesenih zakona od osnutka nove Hrvatske države iz temelja promijenio pristup i odnose u ovoj djelatnosti. Zakon je od strane predstavnika predlagača predstavljen kao zakon za 21. stoljeće, no u njegovoj primjeni iskrsle su teškoće i nesporazumi. Slično je i s pravilncima koji su ga slijedili i Uredbom Vlade Republike Hrvatske iz. veljače 1995. godine. U tijeku je provedba javnih natječaja za dodjelu prava lova na temelju tog Zakona, a dileme je izazvala i odluka Vlade o povjeravanju prava lova u dijelu državnih lovišta Javnom poduzeću "Hrvatske šume" čime su ta lovišta eliminirana iz natječaja. U članku se razmatraju osnovne postavke Zakona, način provedbe i posljedice ostvarivanja prava lova na lovištima u vlasništvu države za ovlaštenike prava lova. UVOD Prema podacima iz Statističkog godišnjaka u 1993. štu neorganiziran, neodgovornost i nepoštivanje propigodini Hrvatska je imala 40.623 lovca, približno 500 sa vrlo česti, uz slab inspekcijski i policijski nadzor ne različitih lovozakupnika, 396 lovačkih domova, 15 fa-može prikriti ni jedan standardno dobar "Lovački vjezanerija, a lovna površina iznosila je preko 5.000.000 snik", poneko kvalitetno i bogato lovište ili pak istakha. Točnih podataka o fondovima divljači nema no prenutiji lovni stručnjaci. S druge strane imamo iznimno ma odstrelu pojedinih vrsta oni su minimalni. Nadzor raznolike sinekološke uvjete, veliku potencijalnu monad provedbom lovnogospodarskih osnova i primjenom gućnost prirodnih staništa pa smo naprimjer, uz Karpa- Zakona provodi trenutno 21 županijski i sedam državte, još jedini dio Europe gdje na istom prostoru žive menih inspektora. Nažalost sva mjesta u županijama nisu dvjed, vuk i ris. Razlozi za ovakvo stanje su višestruki, popunjena, no postoje naznake da če do kraja ove godiod krivice ne treba amnestirati ni resorno ministarstvo, ne biti. znanstvene i stručne organizacije ni druge sudionike u ovoj djelatnosti, no sustav u kojem su način lovozaku- Dosadašnje stanje u lovstvu Hrvatske ne može se ocipa, bavljenja lovom, stjecanja trofeja i drugo bili obe jeniti kao zadovoljavajuće, a razlozi nisu samo u ratnim zvređeni glavni je uzrok stanja s kojim nismo zadovolj posljedicama. Činjenicu da su nam matični fondovi poni. Zato vjerujemo daje dosljedna primjena novog Za punjeni trećinom kapaciteta, trofejna struktura neprakona o lovu neophodna za promjenu stanja pa makar se vilna, krivolov u velikoj ekspanziji, lovna etika i disciglavni pozitivni rezultati njegova donošenja i provedbe plina na niskoj razini, ponuda siromašna, nastup na tržipokazali za dest i više godina. U bitnim odredbama Za kon raskida s jednim vremenom koje s tržišnim odnosiIzvr. prof. dr. se. Joso Vukclić, Ministarstvo poljorivrede i šumarstva Rema nije imalo mnogo veze i bilo je neophodno promijepublike Hrvatske |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 12 <-- 12 --> PDF |
J. Vukelić: PROVEDBA ZAKONA O LOVU Šumarski list br. 9—10. CXIX (1995). 29.V29S niti ranije odnose i shvaćanja, jer za promjenu našeg odnosa i svijesti morali bismo čekati i jedno stoljeće. Kako to rade druge zemlje neka ilustrira nekoliko primjera. Samo jedna fazanerija na sjeveru Češke sa stočetrdesetgodišnjom tradicijom odstreli godišnje više fa zana nego cijela Hrvatska. Isto tako je znakovita godišnja usporedba odstrela srneće divljači od 6.000 kom. u Hrvatskoj naprama 220.000 komada u Austriji. Mi praktički nemamo običnog jelena u zlatnoj medalji dok ne prijeđe iz Mađarske, a on je kod nas skuplji. POSLJEDICE RATA NA LOV I LOVNI TURIZAM Rat je i na lovnu djelatnost ostavio katastrofalne posljedice. Primjera radi, odstrel jelenske divljači se u 1993. godini u odnosu na 1990. smanjio sa 3.197 na 1.147, srneće divljači sa 10.265 na 5.363, fazana sa 140.000 na 75.000 itd. Nema sumnje daje to pored ostalog i posljedica smanjenja matičnih fondova, izrazito velikog krivolova, nekontroliranog posjedovanja oružja, nedostatka prave lovačke aktivnosti u lovištima i drugo. Na tek oslobođenom i još nedostupnom području Hrvatske po novom Zakonu o lovu formirano je 76 državnih lovišta čiji će status uskoro biti riješen, a prostiru se na približno 606.000 ha. Na tom području fondovi divljači i cjelokupna lovna aktivnost su devastirani pa ću citirati primjer koji je nedavno objavljen u našem tisku, a prenesen je iz Beograda: u bivšem čuvenom "saveznom" iločkom lovištu "Jelen" odstreljen je i posljednji jelen lopatar pa je to nekad poznato lovište potpuno pusto. S druge pak strane strani lovci su se većim dijelom već preselili u Mađarsku, Češku, Poljsku i druge istočnoeuropske zemlje. Ne samo Zbog ratne nesigurnosti već je u nabrojenim zemljama odstrel divljači jeftiniji, izbor daleko veći. Hrvatska mora, slično kao i u drugim djelatnostima, iskoristiti neizmjerene potencijale svojih raznolikih staništa, prionuti radu i redu u lovištima, napuniti fondove divljači i "razigrati" ponudu, krivolov putem lovočuvarskih službi inspekcije i policije svesti na minimum, i primjeniti druge mjere koje proizlaze iz Zakona o lovu. Nema sumnje da će samo tako naše prednosti izražene kroz relativno nepromijenjenu i sačuvanu prirodnu strukturu, raznolika i bogata staništa, veliki broj životinjskih vrsta i druge potencijale doći do izražaja. No moramo biti temeljito svjesni da su to samo potencijali. OSNOVNE POSTAVKE I DOSADAŠNJA AKTIVNOST NA PROVEDBI ZAKONA Zakon o lovu inaugurirao je dominalni vlasnički sustav u kojem pravo lova pripada vlasniku zemljišta, a on ukoliko ga ne koristi dobija za to naknadu. Postoje dva osnovna tipa lovišta, vlastita koja ustanovljuju državne institucije i provode natječaje, nadzor i drugo i zajednička sastavljena od površina više vlasnika na kojima te ingerencije pripadaju županijama. Najmanja površina lovišta iznosi 1000 ha, a osim vlasničkih odnosa pri formiranju lovišta vodi se računa o ekološkoj cjelovitosti, dnevnoj i sezonskoj migraciji divljači, prirodnim granicama i slično jer se enklave i poluenklave i drugih lovišta mogu obuhvatiti vlastitim lovištem. U ovim generalnim okvirima na približno 1.800.000 ha lovne površine Hrvatske (nešto ispod 35%) ustanovljeno je 320 vlastitih (državnih lovišta) kojima je Odlukama Vlade RH iz prosinca 1994. godine određena namjena. Kasnije su te Odluke u skladu sa Zakonom o lovu nešto izmijenjene pa konačno imamo situaciju da će se pravo koncesija na 30 godina ostvarit u 29 lovišta, pravo lovozakupa na 10 godina u 165 lovišta, 76 je trenutno neraspoređeno, a u 50 pravo lova uz određene uvjete pripada javnom poduzeću "Hrvatske šume". Prvi natječaji raspisani su u ožujku i travnju ove godine, a u tijeku je i primanje prvih lovnogospodarskih osnova. Od donošenja Zakona donijeta su i tri nužna podzakonska propisa, Pravilnik o lovostaji, Pravilnik o izradi plana zaštite divljači na površinama izvan lovišta i Pravilnik o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači, a u veljači 1995, godine i Uredba Vlade Hrvatske o izmjenama i dopunama Zakona o lovu. Uredba rješava problematiku koja je nužna za dinamiku provedbe Zakona, tj. omogućava da se natječaji provedu osim na temelju izrađene lovnogospodarske osnove i na temelju akta o ustanovljenju lovišta koji sadržava sve neophodne elemente za provedbu natječaja. Drugi dio Uredbe rješava problematiku ranijih ugovora i lovozakupnina dok se ne provedu novi natječaji i ne sklope novi ugovori. Nakon formiranja svih lovišta, provedbe natječaja i sklapanja novih ugovora Uredba neće biti potrebna. Ostali pravilnici su u izradi i sigurno će do veljače 1996. do kad je zakonski rok biti gotovi. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 13 <-- 13 --> PDF |
J. Vukdić: PROVEDBA ZAKONA OLOVU Šumarski lisl br. 9—10. CXIX (1995). 29.1-298 Zanimljivi su rezultati dva natječaja za davanje u zakup i u koncesiju lovišta na površinama u vlasništvu države. Predmetom natječaja za zakup bilo je 130 lovišta, a pristiglo je 225 ponuda za 97 lovišta dok za 33 lovišta nije bilo ponuda ili su bile nevažeće. Površina 97 lovišta za koje su pristigle ponude iznosila je 366.817 ha, a ukupna početna lovozakupnina 3.865.313,00 kn ili 10,5 kn/ha (2.9 DEM/ha). Natječajem je za dotična lovišta ponuđena lovozakupnina od 9.200.474,00 kn ili 25,1 kn/ha (7,0 DEM/ ha) što je za 2,4 puta više od početne. Najviša lovozakupnina ponuđenaje za lovište "Donja Mirna" površine 4.810 ha i to u iznosu od 696.488,00 kn, a još za dva lovišta ("Žutica" i "Biokovo") ponuđenaje godišnja lovozakupnina iznad 500.000,00 kn. Od 97 najviših ponuda čak 56 ponudila su lovačka društva, 20 fizičke osobe, a 21 tvrtke. Predmetom natječaja za koncesije bilo je 27 lovišta, pristiglo je 38 ponuda za 17 lovišta dok za preostale nije bilo interesa. Površina 17 lovišta za koje su pristigle ponude iznosi 124.589 ha, ukupni početni iznos lovozakupnine za njih iznosio je 1.693.736 kn ili 13,6 kn/ha (3,8 DEM/ ha). Natječajem je za dotična lovišta ponuđeno ukupno 2.799,054,00 kn ili 22,4 kn/ha (6,2 DEM/ha) što je za 1,6 puta više od početnog iznosa. Najveća godišnja naknada ponuđenaje za lovište "Garjevica" površine 9.805 ha u iznosu 565.000 kn, a najveća prosječna godišnja naknada po hektaru ponuđenaje za lovište "Pelegrin" u iznosu od 177.7 kn/ha (48.86 DEM/ha). Od 17 najboljih ponuda 12 ponuda dostavile su pravne, 1 ponudu fizičke osobe, a 4 lovačka društva. Pored ovih rezultata, natječaji su pokazali da su lovačka društva relativno spremna dočekala promjene situacija u lovu i protivno nekim mišljenjima i jalovim raspravama u "Lovačkom vjesniku", napadima i objedama na račun stručnih službi Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, ponudila najbolje uvjete u više od polovice ovih vjerojatno najskupljih lovišta u Hrvatskoj. Konkretno u prva dva natječaja od 114 lovišta za koje su nadležne komisije donijele prijedloge odluka o izboru najpovoljnijih ponuda lovačka društva su predložena za 60 lovišta, fizičke osobe za 21, a pravne za 33. Vezano za dva prva natječaja nužno je istaći da za kašnjenje donošenja Odluka o izboru najpovoljnijih ponuda i posljedica koje iz toga mogu proizaći, a za stoje nadležna Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva ne snosi nikakvu odgovornost jer je pravodobno provelo sve radnje i dostavilo Vladi prijedlog za rješavanje predmetnih odluka. Da nije spornog kašnjenja sigurno je da bi četiri kruga javnih natječaja za državna lovišta već bila provedena i što je najvažnije bili bi poznati lovozakupnici koji bi sukladno svojim programima i obvezama iz ugovora o zakupu i lovno gospodarskih osnova poduzeli odgovarajuće radnje. Jasno je da bi u tom slučaju trenutni problemi oko starih ugovora, obveza oko naknade šteta od divljači i drugi bili rješeni. DRŽAVNA LOVIŠTA I JAVNO PODUZEĆE "HRVATSKE ŠUME" Odredba članka 15. stavka 2. Zakona o lovu propisuje pravo Vladi Republike Hrvatske da pravo lova u pojedinim državnim lovištima, ukoliko za to postoji državni interes ili ih nitko ne zakupi povjeri korisniku zemljišta u državnom vlasništvu dok se ne steknu uvjeti za promjenu odluke i za ta lovišta primjeni postupak natječaja. Ova odredba izazvala je brojne polemike pa i molbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti ove odredbe, dakle i odluke Vlade Republike Hrvatske kojomje sada konačno 50 lovišta na 400.000 ha dodijeljeno Javnom poduzeću "Hrvatske šume", a što je Ustavni sud odbio i potvrdio vladinu odluku. No objašnjenje za takvu odluku Vlade Republike Hrvatske više je nego opravdano. Naime, više od polovice tih površina (oko 250.000 ha) nalazi se na Bjelolasici, Velikoj i Maloj Kapeli, Velebitu, Papuku i dalmatinskom zaleđu gdje nema niti jednog lovnotehničkog objekta, krajevi su vrlo slabi naseljeni, a zbog nerazvijenog lovstva nema nikakvih prihoda ni lovnog turizma, pa za lovozakup nema nikakvih mogućnosti. Zato su u drugim u lovnom smislu daleko razvijenim područjima Hrvatske povjerena neka lovišta "Hrvatskim šumama" da se njihovim fondovima divljači i prihodima od lova investira u prije spomenuta područja, da se pronađu nova radna mjesta i da se ravnomjerno razvije cijela zemlja. Tu se također vodilo računa i o tek oslobođenim i još okupiranim područjima istočne Hrvatske gdje će se u lovnu djelatnost morati puno ulagati. To može postići samo jedno snažno državno poduzeće kao "Hrvatske šume" koje imaju sve kadrovske i druge pretpostavke za ostvarenje takvog cilja. Ispravnost takve odluke potvrdili su i prvi natječaji jer za lovišta na primjer u Lici, Podvelebitskom primorju, dalmatinskom zaleđu, Papuku, istočnoj Slavoniji i uz bojišnicu nije bilo interesa, pa čak ni u povoljnim nadmetanjima sa znatno sniženom početnom lovozakupninom. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 14 <-- 14 --> PDF |
J. Vukelić: PROVEDBA ZAKONA 0 LOVU Šumarski lisl br. 9—10, CXIX (1 nizinskom području u kojima je zbog različitih uzroka Osim toga posebno ističem da su dotična lovišta povporemećena stabilnost i ugroženi su veliki šumski komjerena poduzeću koje inače koristi zemljište u državpleksi. Tu se kod podizanja posušenih sastojina moraju nom vlasništvu i to na vrijeme dok se ne promjene uvjeprovoditi često vrlo skupe mjere zaštite, multidiscipli-ti zbog kojih je takva odluka donesena. Sve su to bili narno gospodariti cijelim ekosustavom, a to opet ne morazlozi zbog kojih je Ustavni sud Republike Hrvatske gu drugi lovozakupnici. odbio pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti spornih Prema tome, Vlada Republike Hrvatske i Ministarsodredbi jer Država naprosto štiti svoj interes, a takva tvo poljoprivrede i šumarstva moraju u provedbi Zakomogućnost u ovom slučaju proizlazi i iz Ustava Repuna gledati razvoj cijele Hrvatske, a ne samo pojedinih blike Hrvatske. POTEŠKOĆE I NESPORAZUMI OKO PROVEDBE Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva čvrsto stoji na provedbi Zakona i potrebnoj dinamici. Nema sumnje da će ga uz suradnju nadležnih županijskih institucija i provesti. Izmjene i dopune Zakona zasada nisu potrebne, a napominjem da su saborski zastupnici samo uz jedan glas protiv prihvatili ovaj Zakon. Mi bismo bili sretni daje rasprava bila plodnija i konstruktivnija no to je u nas bilo vrijeme negativnih asocijacija i konotacija oko lova. Protesti pojedinih lovačkih društava i pojedinaca proizlaze iz jednostranog gledanja, nepoznavanja i nepriznavanja činjenica. Lov je pored ostalog i velika strast, a ona budi silne emocije. No mi se svi moramo pomiriti sa činjenicom da su prošla vremena lova kao socijalne kategorije u kojoj se obveze često nisu poštivale, trofeji sticali bez naknada, a lovozakupnina nije postizala ni simbolične iznose. Lov je svuda u svijetu djelatnost koja traži velika ulaganja, a ako je nekome hobi onda je skup. Moramo se pomiriti sa činjenicom da neki nećemo loviti na površinama na kojima smo dosada jer ih je zakupio netko treći, noja sam više nego uvjeren da će se strasti brzo smiriti. Osobito kada lovci vide da će ukupno vlastitih i zajedničkih lovišta biti više nego potencijalnih lovozakupnika, da će lovozakupnine biti primjerene tržišnim odnosima i kad se uvjere u sve pozitivne činjenice koje proizlaze iz primjene Zakona o lovu. Dio prigovora odnosi se na visinu početnih lovozakupnina. One su određene u okvirima članaka 22. i 27. Zakona o lovu kao i već spomenute Uredbe o izmjenama Zakona o lovu, a izračunate su na temelju stručnih podloga o bonitiranju lovišta koje je izradio stručni tim Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. U njima je sadržana pedesetpostotna vrijednost odstrela divljači koja u određeno vrijeme važenja lovnogospodarske osnove može na tom lovištu obitavati, a nikako na temelju sadašnjeg brojnog stanja dviljači za koje nam se sad predbacuje da nije utvrđeno , ili da divljači uopće nema, a još prošle godine u godišnjim planovima odstrela div ljači prikazivana su nerealna stanja samo da se odobri plan koji je dopuštao veći odstrel od mogućeg. Primjenom sustava prema sadašnjem brojnom stanju divljači dobili bi apsurdnu situaciju: onaj tko je dobro radio i ima divljači morao bi, prođe li na natječaju, platiti lovozakupninu neusporedivo više od onoga tko nije poštivao lovnogospodarsku osnovu, zakonske propise i nije bio aktivan. Osim toga, tko bi i u kojem vremenu mogao utvrditi brojno stanje divljači za svako lovište u državi. No javna nadmetanja su pokazala da lovozakupnici smatraju tražene lovozakupnine niskima pa prosječno nude dvostruko veće sume. Za sada, obzirom na stanje u državi, kao i stanje lovstva smatram da su početne visine realne, a izlicitirane previsoke. Silno griješe oni koji misle da će lovozakupnine i druge financijske obveze koje proizlaze iz Zakona o lovu moći platiti samo iz odstreljene divljači jer će za par godina potpuno ostati bez nje. Takve, u prošlom sustavu već viđene situacije devastacije lovišta, raskida i napuštanja ugovora bez posljedica neće se sigurno više dešavati. U ugovorima o zakupu i koncesiji prava lova istaći će se visina osiguranih sredstava uglavnom u hipotekarnom obliku kojima se jamči izvršavanje obveza koje proizlaze iz ugovora, programa i lovnogospodarskih osnova. Lov se kao i svuda u svijetu mora plaćati iz "vlastitog džepa" osobito ako odstrel ne realiziramo na tržištu već u vlastitoj režiji. Jednako tako apsurdne su tvrdnje iz napisa u "Lovačkom vjesniku" daje sad sav lov samo za bogate, da se oni koji su branili domovinu tjeraju iz lovišta i slično. Mi naprosto moramo shvatiti da se lov mora platiti. Jednostavna računica govori da oko 4 milijuna ha lovne površine koliko će u Hrvatskoj biti u natječaju sa prosječnom cijenom od oko 2,5 DEM/ha stoji 10 milijuna DEM što podijeljeno sa 40.000 lovaca Hrvatske iznosi 250 DEM po lovcu. Dodamo li još tome 200 DEM drugih obveza godišnje dobijamo približno 450 DEM po lovcu stoje i do deset puta manje nego u nekim drugim zemljama. Prema tome mi moramo shvatiti da onaj tko |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 15 <-- 15 --> PDF |
J. Vukelić: PROVEDBA ZAKONA () LOVU Šumarski list br. 9—10. CXIX(1995), 293-298 ne može platiti 450 DEM godišnje ne može biti "na štangovoru s novim lovozakupnicima mogu poduzimati du". Naravno da se dio svih ovih troškova može namirimnoge radnje na uzgoju i zaštiti divljači, njihovom foti iz racionalnog odstrela divljači čime se oni još više tografiranju, promatranju, istraživanju i slično, a da za smanjuju. Tsto tako istinski ljubitelji prirode i lova u do-taj veliki užitak ne plaćaju nikakvu naknadu. ZAKLJUČNE NAPOMENE Rezimirajući ovaj kratki prikaz provedbe Zakona o lovu nameće se neprijeporno uvjerenje da se u Hrvatskoj i njenom lovstvu nema za čim žaliti. Matični fondovi divljači su desetkovani, krivolov veći nego ikada, nedisciplina caruje, nema lovne etike u koju se uprazno zaklinjemo, smrtni slučajevi u krivolovu i u lovu su u 1994. godini bili upravo dramatični. Ovakav sustav formiranja i ostvarivanja prava lova generalno gledajući Hrvatsku bez obzira na pojedine proteste nužan je i dobar. On omogućava da trećinu boljih lovišta zakupe pravne i fizičke osobe koji imaju dobru financijsku podlogu i spremne su ulagati u lovstvo od šireg interesa za Republiku Hrvatsku. Jednu trećinu zakupit će uglavnom i ranije bolje organizirane lovačke udruge koje će se prosječnim ulaganjima i angažmanom i dalje baviti lovom ostvarujući konstantne rezultate, povremeno i jače trofeje i bez ulaganja izvan lovišta čime će zadovoljiti svoju lovačku strast i socijalni moment. Treća trećina uglavnom zajedničkih lovišta zakupit će se uz vrlo male lovozakupnine, bez brzih ulaganja i poboljšanju stanja u njima i nastavit će se s dosadašnjim načinom rada. No opći pozitivan trend u razvoju lovstva u Hrvatskoj i financijske obveze osigurat će postupan napredak i u ovim lovištima. Nadalje, ovakav Zakon uvodi red u organizaciju lovočuvarske službe, lovnu kinologiju, izradu i provedbu lovnogospodarskih osnova, onemogućava povlastice u sticanju trofeja, vlasniku zemljišta osigurava naknadu za korištenje prava lova na njegovom vlasništvu, onemogućava bilo kakve monopole i sigurno vodi k poboljšanju stanja. I nema nikakve sumnje da su mu ove prednosti neusporedivo izražajnije od osporavanih nedostataka kao što je zabrana korištenja poluautomatskih pušaka, zabrana lova divljih svinja puškama s glatkom cijevi, spornih 300 m od naselja i slično, a što se može promijeniti Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o lovu kad za to dođe vrijeme. Treba ustrojiti sva lovišta, provesti javna nadmetanja, jamčiti novim lovozakupnicima njihova prava ali i tražiti njihove obveze i neće biti problem promijeniti propise koji će naprimjer, omogućiti lov s poluautomatskim puškama s blokadom na trećem metku, ili pak spornih 300 m uključiti u lovište ali u njima zabraniti skupni lov i slično. Stručnjaci Javnog poduzeća "Hrvatske šume" moraju shvatiti da primjena članka 15. stavka 2. ne znači za njih nikakvu povlasticu, već iznimno važnu obvezu koju im je nametnula Vlada Republike Hrvatske. Oni su dužni zaštititi državni interes u gospodarenju divljači, i služiti kao repro i razvojni centri za ravnomjerni i svestrani razvoj lova na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, a posebno na područjima koja su nam zbog okupacije bila četiri godine nedostupna. Isto tako moraju konačno shvatiti da se u šumi ne proizvodi samo drvna sirovina i da se trebaju svi angažirati na iskorištenju onoga što često samo deklarativno nazivamo "sporedn i šumski proizvodi" a što je u pojedinim dijelovima Hrvatske zapravo "glavni šumski proizvod". Ovakva organizacija poduzeća to apsolutno omogućava, osobito ulaganja koja će se vratiti tek pri kraju realizacije lovnogospodarske osnove ili još kasnije. Poslovati se mora na način kaji državi najviše koristi sagledavajući osim financijskog i socijalni, strateški, demografski i svaki drugi interes. Na ravnopravan tretman lovstva sa uzgajanjem, iskorišćivanjem i uređivanjem šuma obvezuju nas i velika šumarska imena, autori lovačkih udžbenika i nositelji lova u hrvatskoj povijesti kao što su Kesterčanek, Ettinger, Čeović, Rohrimnogi drugi šumari. Niti jedna druga struka kao šumarska ne može obuhvatiti cjelovitost staništa na kojima obitava divljač i povezati ga s njenim biološkim i ekološkim odnosima. Moramo svi shvatiti da će samo tako Hrvatska moći dostići mjesto koje joj u lovnom svijetu prema prirodnim, pa i stručnim potencijalima i pripada. Jedan od prvih preduvjeta za to je i primjena novog Zakona o lovu. Sve državne institucije od Sabora i Vlade Republike hrvatske na niže moraju to prepoznati i na tome ustrajati. Ne prepoznaju li to i ne podrže, mi koji smo preuzeli najveći posao i odgovornost na provedbi ovoga Zakona morat ćemo otići. S druge strane, želimo li ostvarenje napretka lova u okvirima ovog Zakona trebaju se promijeniti oni koji promjene ne žele, ne razumiju ili ih nisu u stanju provesti, bez obzira koje strane i institucije zastupali. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 16 <-- 16 --> PDF |
J. Vukclic: PROVEDBA ZAKONA O LOVU SUMMARY: On 28th January 1994 the Croatian Parliament passed a new Act on Hunting. This Act, like the majority of law passed since the establishment of the Croatian state, fundamentally changed the approach and relationships in this field of activity. The Act proposed by the authors is meant for the 21st century. However, its application has brought to the surface some difficulties and misunderstandings. The situation is similar with ragard to the Regulations which followed, and in the case of the Regulations issued by the Croatian Government in February 1995. A public competition is in progress for the assignment of the right to hunt as set out in this Act. However, the Decision of the Government to trust the right to hunt, in part of the stateowned hunting districts, to the Public Enterprise "Croatian Forests" is causing dilemmas. Subsequently these districts were eliminated from the competition. The paper analyses the basic postulations of the Act, manner of its implementation and consequences of the right to hunt in the state-owned hunting districts for those authorized to hunt. Različite viesti. Djačka strijeljana. Visoka kr. hrv.-slav.- dalm. zemaljska vlada doznačila je kr. gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcih na račun izvanredne dotacije za godinu 1895. medju inim iznos od 1600 for. za uredjenje streljane, na kojoj če se tamošnji slušatelji vježbati u strieljanju. — Gradnja streljane povjerena je profesoru g. F. pl. Kružiću. Isto tako je dozvoljen zavodu još i za konačno uredjenje gnjetelišta dalnji trošak u iznosu od 600 for. Kako se čiste parožci. Presv. gosp. Mir. grof Kulmer priobčio je u "Lov. ribar. Viestniku (br. 2) sliedeće: ""Kada ubiješ u travnju srndaća, koji to vrieme još nije posve očistio rogovlje od ličja, dakle u vrieme kada ti rogovi rek bi još nisu posvema dorasli (dozreli), dakle u vrieme kada ne imadu jošte ni boju običnih izkuhanih parožka, možeš im ipak podati običnu naravnu liepu boju, ako ih naličiš raztopinom hipermanganovog kiselog kalija. Pošto sam i sam to sredstvo upotrebio i to sa veoma povoljnim uspjehom, zato ga ovime preporučujem i drugim." Riedka lovina za naše krajeva učinjena je na 28. studenoga p. g. nedaleko Sanskog mosta u Bosni, gdje je jedan od tamošnjih lovaca ubio patku gavku (Eiderente, Somateria mollisima). — Ovo je vrst patke, koja se samo u vrlo riedkih slučajevih udaljuje od mora, a još redje ju je naći u naših stranah tako, da je do sada, u koliko je poznato, u obće u Austro-Ugarskoj za posliednjih petedeset godina ubijeno tek 14 komada ove riedke sjeverne ptice. Gore spomenuti eksemplar predan je zemaljskom muzeju u Sarajevu. — A isto tako ubio je g. J. Strambach u Vogišću u Bosni vepra dugog 1,80 m. a 180 oka težkog. Čuvanje šljuka u proljeću. Kako javlja u Sarajevu izlazeća "Bosn. Post", opažano je u Bosni i Hercegovini jesenas mnogo više šumskih šljuka, nego prijašnjih godina. Drže pako, da je to bar djelomice pripisati u zaslugu bosanskom zakonu o lovu od 5. kolovoza 1893., po kojemu je glasom §. 15. ograničen lov na šumske šljuke od 18. kolov. do 31. prosinca. Primjećujemo, daje ta odredba zakona tim više hvale vriedna, jer u Hercegovini, primjerice oko mostarskog blata, šljuke za blage zime i prezimuju. "Lov. rib. Viestnik." (Iz Šumarskog lista br. 3/1895.) Šumarski list br. 9—10. CXIX (1995). 29.5-298 |