DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 12     <-- 12 -->        PDF

J. Vukelić: PROVEDBA ZAKONA O LOVU Šumarski list br. 9—10. CXIX (1995). 29.V29S
niti ranije odnose i shvaćanja, jer za promjenu našeg
odnosa i svijesti morali bismo čekati i jedno stoljeće.


Kako to rade druge zemlje neka ilustrira nekoliko
primjera. Samo jedna fazanerija na sjeveru Češke sa stočetrdesetgodišnjom
tradicijom odstreli godišnje više fa


zana nego cijela Hrvatska. Isto tako je znakovita godišnja
usporedba odstrela srneće divljači od 6.000 kom. u
Hrvatskoj naprama 220.000 komada u Austriji. Mi praktički
nemamo običnog jelena u zlatnoj medalji dok ne
prijeđe iz Mađarske, a on je kod nas skuplji.


POSLJEDICE RATA NA LOV I LOVNI TURIZAM


Rat je i na lovnu djelatnost ostavio katastrofalne posljedice.
Primjera radi, odstrel jelenske divljači se u 1993.
godini u odnosu na 1990. smanjio sa 3.197 na 1.147,
srneće divljači sa 10.265 na 5.363, fazana sa 140.000 na


75.000 itd. Nema sumnje daje to pored ostalog i posljedica
smanjenja matičnih fondova, izrazito velikog krivolova,
nekontroliranog posjedovanja oružja, nedostatka
prave lovačke aktivnosti u lovištima i drugo.
Na tek oslobođenom i još nedostupnom području
Hrvatske po novom Zakonu o lovu formirano je 76 državnih
lovišta čiji će status uskoro biti riješen, a prostiru se
na približno 606.000 ha. Na tom području fondovi divljači
i cjelokupna lovna aktivnost su devastirani pa ću
citirati primjer koji je nedavno objavljen u našem tisku, a
prenesen je iz Beograda: u bivšem čuvenom "saveznom"
iločkom lovištu "Jelen" odstreljen je i posljednji jelen
lopatar pa je to nekad poznato lovište potpuno pusto.


S druge pak strane strani lovci su se većim dijelom
već preselili u Mađarsku, Češku, Poljsku i druge istočnoeuropske
zemlje. Ne samo Zbog ratne nesigurnosti
već je u nabrojenim zemljama odstrel divljači jeftiniji,
izbor daleko veći. Hrvatska mora, slično kao i u drugim
djelatnostima, iskoristiti neizmjerene potencijale svojih
raznolikih staništa, prionuti radu i redu u lovištima, napuniti
fondove divljači i "razigrati" ponudu, krivolov
putem lovočuvarskih službi inspekcije i policije svesti
na minimum, i primjeniti druge mjere koje proizlaze iz
Zakona o lovu. Nema sumnje da će samo tako naše prednosti
izražene kroz relativno nepromijenjenu i sačuvanu
prirodnu strukturu, raznolika i bogata staništa, veliki
broj životinjskih vrsta i druge potencijale doći do izražaja.
No moramo biti temeljito svjesni da su to samo
potencijali.


OSNOVNE POSTAVKE I DOSADAŠNJA AKTIVNOST NA PROVEDBI ZAKONA


Zakon o lovu inaugurirao je dominalni vlasnički sustav
u kojem pravo lova pripada vlasniku zemljišta, a
on ukoliko ga ne koristi dobija za to naknadu. Postoje
dva osnovna tipa lovišta, vlastita koja ustanovljuju
državne institucije i provode natječaje, nadzor i drugo i
zajednička sastavljena od površina više vlasnika na kojima
te ingerencije pripadaju županijama. Najmanja površina
lovišta iznosi 1000 ha, a osim vlasničkih odnosa
pri formiranju lovišta vodi se računa o ekološkoj cjelovitosti,
dnevnoj i sezonskoj migraciji divljači, prirodnim
granicama i slično jer se enklave i poluenklave i
drugih lovišta mogu obuhvatiti vlastitim lovištem.


U ovim generalnim okvirima na približno 1.800.000
ha lovne površine Hrvatske (nešto ispod 35%) ustanovljeno
je 320 vlastitih (državnih lovišta) kojima je Odlukama
Vlade RH iz prosinca 1994. godine određena namjena.
Kasnije su te Odluke u skladu sa Zakonom o
lovu nešto izmijenjene pa konačno imamo situaciju da
će se pravo koncesija na 30 godina ostvarit u 29 lovišta,
pravo lovozakupa na 10 godina u 165 lovišta, 76 je trenutno
neraspoređeno, a u 50 pravo lova uz određene
uvjete pripada javnom poduzeću "Hrvatske šume". Prvi


natječaji raspisani su u ožujku i travnju ove godine, a u
tijeku je i primanje prvih lovnogospodarskih osnova. Od
donošenja Zakona donijeta su i tri nužna podzakonska
propisa, Pravilnik o lovostaji, Pravilnik o izradi plana
zaštite divljači na površinama izvan lovišta i Pravilnik


o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja odnosno
odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja
divljači i programa zaštite divljači, a u veljači 1995, godine
i Uredba Vlade Hrvatske o izmjenama i dopunama
Zakona o lovu.
Uredba rješava problematiku koja je nužna za dinamiku
provedbe Zakona, tj. omogućava da se natječaji
provedu osim na temelju izrađene lovnogospodarske
osnove i na temelju akta o ustanovljenju lovišta koji sadržava
sve neophodne elemente za provedbu natječaja.
Drugi dio Uredbe rješava problematiku ranijih ugovora
i lovozakupnina dok se ne provedu novi natječaji i ne
sklope novi ugovori. Nakon formiranja svih lovišta, provedbe
natječaja i sklapanja novih ugovora Uredba neće
biti potrebna.


Ostali pravilnici su u izradi i sigurno će do veljače
1996. do kad je zakonski rok biti gotovi.