DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 13 <-- 13 --> PDF |
J. Vukdić: PROVEDBA ZAKONA OLOVU Šumarski lisl br. 9—10. CXIX (1995). 29.1-298 Zanimljivi su rezultati dva natječaja za davanje u zakup i u koncesiju lovišta na površinama u vlasništvu države. Predmetom natječaja za zakup bilo je 130 lovišta, a pristiglo je 225 ponuda za 97 lovišta dok za 33 lovišta nije bilo ponuda ili su bile nevažeće. Površina 97 lovišta za koje su pristigle ponude iznosila je 366.817 ha, a ukupna početna lovozakupnina 3.865.313,00 kn ili 10,5 kn/ha (2.9 DEM/ha). Natječajem je za dotična lovišta ponuđena lovozakupnina od 9.200.474,00 kn ili 25,1 kn/ha (7,0 DEM/ ha) što je za 2,4 puta više od početne. Najviša lovozakupnina ponuđenaje za lovište "Donja Mirna" površine 4.810 ha i to u iznosu od 696.488,00 kn, a još za dva lovišta ("Žutica" i "Biokovo") ponuđenaje godišnja lovozakupnina iznad 500.000,00 kn. Od 97 najviših ponuda čak 56 ponudila su lovačka društva, 20 fizičke osobe, a 21 tvrtke. Predmetom natječaja za koncesije bilo je 27 lovišta, pristiglo je 38 ponuda za 17 lovišta dok za preostale nije bilo interesa. Površina 17 lovišta za koje su pristigle ponude iznosi 124.589 ha, ukupni početni iznos lovozakupnine za njih iznosio je 1.693.736 kn ili 13,6 kn/ha (3,8 DEM/ ha). Natječajem je za dotična lovišta ponuđeno ukupno 2.799,054,00 kn ili 22,4 kn/ha (6,2 DEM/ha) što je za 1,6 puta više od početnog iznosa. Najveća godišnja naknada ponuđenaje za lovište "Garjevica" površine 9.805 ha u iznosu 565.000 kn, a najveća prosječna godišnja naknada po hektaru ponuđenaje za lovište "Pelegrin" u iznosu od 177.7 kn/ha (48.86 DEM/ha). Od 17 najboljih ponuda 12 ponuda dostavile su pravne, 1 ponudu fizičke osobe, a 4 lovačka društva. Pored ovih rezultata, natječaji su pokazali da su lovačka društva relativno spremna dočekala promjene situacija u lovu i protivno nekim mišljenjima i jalovim raspravama u "Lovačkom vjesniku", napadima i objedama na račun stručnih službi Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, ponudila najbolje uvjete u više od polovice ovih vjerojatno najskupljih lovišta u Hrvatskoj. Konkretno u prva dva natječaja od 114 lovišta za koje su nadležne komisije donijele prijedloge odluka o izboru najpovoljnijih ponuda lovačka društva su predložena za 60 lovišta, fizičke osobe za 21, a pravne za 33. Vezano za dva prva natječaja nužno je istaći da za kašnjenje donošenja Odluka o izboru najpovoljnijih ponuda i posljedica koje iz toga mogu proizaći, a za stoje nadležna Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva ne snosi nikakvu odgovornost jer je pravodobno provelo sve radnje i dostavilo Vladi prijedlog za rješavanje predmetnih odluka. Da nije spornog kašnjenja sigurno je da bi četiri kruga javnih natječaja za državna lovišta već bila provedena i što je najvažnije bili bi poznati lovozakupnici koji bi sukladno svojim programima i obvezama iz ugovora o zakupu i lovno gospodarskih osnova poduzeli odgovarajuće radnje. Jasno je da bi u tom slučaju trenutni problemi oko starih ugovora, obveza oko naknade šteta od divljači i drugi bili rješeni. DRŽAVNA LOVIŠTA I JAVNO PODUZEĆE "HRVATSKE ŠUME" Odredba članka 15. stavka 2. Zakona o lovu propisuje pravo Vladi Republike Hrvatske da pravo lova u pojedinim državnim lovištima, ukoliko za to postoji državni interes ili ih nitko ne zakupi povjeri korisniku zemljišta u državnom vlasništvu dok se ne steknu uvjeti za promjenu odluke i za ta lovišta primjeni postupak natječaja. Ova odredba izazvala je brojne polemike pa i molbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti ove odredbe, dakle i odluke Vlade Republike Hrvatske kojomje sada konačno 50 lovišta na 400.000 ha dodijeljeno Javnom poduzeću "Hrvatske šume", a što je Ustavni sud odbio i potvrdio vladinu odluku. No objašnjenje za takvu odluku Vlade Republike Hrvatske više je nego opravdano. Naime, više od polovice tih površina (oko 250.000 ha) nalazi se na Bjelolasici, Velikoj i Maloj Kapeli, Velebitu, Papuku i dalmatinskom zaleđu gdje nema niti jednog lovnotehničkog objekta, krajevi su vrlo slabi naseljeni, a zbog nerazvijenog lovstva nema nikakvih prihoda ni lovnog turizma, pa za lovozakup nema nikakvih mogućnosti. Zato su u drugim u lovnom smislu daleko razvijenim područjima Hrvatske povjerena neka lovišta "Hrvatskim šumama" da se njihovim fondovima divljači i prihodima od lova investira u prije spomenuta područja, da se pronađu nova radna mjesta i da se ravnomjerno razvije cijela zemlja. Tu se također vodilo računa i o tek oslobođenim i još okupiranim područjima istočne Hrvatske gdje će se u lovnu djelatnost morati puno ulagati. To može postići samo jedno snažno državno poduzeće kao "Hrvatske šume" koje imaju sve kadrovske i druge pretpostavke za ostvarenje takvog cilja. Ispravnost takve odluke potvrdili su i prvi natječaji jer za lovišta na primjer u Lici, Podvelebitskom primorju, dalmatinskom zaleđu, Papuku, istočnoj Slavoniji i uz bojišnicu nije bilo interesa, pa čak ni u povoljnim nadmetanjima sa znatno sniženom početnom lovozakupninom. |