DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 14     <-- 14 -->        PDF

J. Vukelić: PROVEDBA ZAKONA 0 LOVU Šumarski lisl br. 9—10, CXIX (1Uz to "Hrvatskim šumama" su povjerena lovišta u lovišta ili lovozakupnika.
nizinskom području u kojima je zbog različitih uzroka Osim toga posebno ističem da su dotična lovišta povporemećena
stabilnost i ugroženi su veliki šumski komjerena
poduzeću koje inače koristi zemljište u državpleksi.
Tu se kod podizanja posušenih sastojina moraju nom vlasništvu i to na vrijeme dok se ne promjene uvjeprovoditi
često vrlo skupe mjere zaštite, multidiscipli-ti zbog kojih je takva odluka donesena. Sve su to bili
narno gospodariti cijelim ekosustavom, a to opet ne morazlozi
zbog kojih je Ustavni sud Republike Hrvatske
gu drugi lovozakupnici. odbio pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti spornih


Prema tome, Vlada Republike Hrvatske i Ministarsodredbi
jer Država naprosto štiti svoj interes, a takva
tvo poljoprivrede i šumarstva moraju u provedbi Zakomogućnost
u ovom slučaju proizlazi i iz Ustava Repuna
gledati razvoj cijele Hrvatske, a ne samo pojedinih blike Hrvatske.


POTEŠKOĆE I NESPORAZUMI OKO PROVEDBE


Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva čvrsto stoji
na provedbi Zakona i potrebnoj dinamici. Nema sumnje
da će ga uz suradnju nadležnih županijskih institucija
i provesti. Izmjene i dopune Zakona zasada nisu
potrebne, a napominjem da su saborski zastupnici samo
uz jedan glas protiv prihvatili ovaj Zakon. Mi bismo
bili sretni daje rasprava bila plodnija i konstruktivnija
no to je u nas bilo vrijeme negativnih asocijacija i konotacija
oko lova.


Protesti pojedinih lovačkih društava i pojedinaca proizlaze
iz jednostranog gledanja, nepoznavanja i nepriznavanja
činjenica. Lov je pored ostalog i velika strast,
a ona budi silne emocije. No mi se svi moramo pomiriti
sa činjenicom da su prošla vremena lova kao socijalne
kategorije u kojoj se obveze često nisu poštivale, trofeji
sticali bez naknada, a lovozakupnina nije postizala ni
simbolične iznose. Lov je svuda u svijetu djelatnost koja
traži velika ulaganja, a ako je nekome hobi onda je
skup. Moramo se pomiriti sa činjenicom da neki nećemo
loviti na površinama na kojima smo dosada jer ih je
zakupio netko treći, noja sam više nego uvjeren da će
se strasti brzo smiriti. Osobito kada lovci vide da će
ukupno vlastitih i zajedničkih lovišta biti više nego potencijalnih
lovozakupnika, da će lovozakupnine biti primjerene
tržišnim odnosima i kad se uvjere u sve pozitivne
činjenice koje proizlaze iz primjene Zakona o lovu.


Dio prigovora odnosi se na visinu početnih lovozakupnina.
One su određene u okvirima članaka 22. i 27.
Zakona o lovu kao i već spomenute Uredbe o izmjenama
Zakona o lovu, a izračunate su na temelju stručnih
podloga o bonitiranju lovišta koje je izradio stručni tim
Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. U njima je sadržana
pedesetpostotna vrijednost odstrela divljači koja
u određeno vrijeme važenja lovnogospodarske osnove
može na tom lovištu obitavati, a nikako na temelju sadašnjeg
brojnog stanja dviljači za koje nam se sad predbacuje
da nije utvrđeno , ili da divljači uopće nema, a
još prošle godine u godišnjim planovima odstrela div


ljači prikazivana su nerealna stanja samo da se odobri
plan koji je dopuštao veći odstrel od mogućeg. Primjenom
sustava prema sadašnjem brojnom stanju divljači
dobili bi apsurdnu situaciju: onaj tko je dobro radio i
ima divljači morao bi, prođe li na natječaju, platiti lovozakupninu
neusporedivo više od onoga tko nije poštivao
lovnogospodarsku osnovu, zakonske propise i nije bio
aktivan. Osim toga, tko bi i u kojem vremenu mogao
utvrditi brojno stanje divljači za svako lovište u državi.


No javna nadmetanja su pokazala da lovozakupnici
smatraju tražene lovozakupnine niskima pa prosječno
nude dvostruko veće sume. Za sada, obzirom na stanje
u državi, kao i stanje lovstva smatram da su početne
visine realne, a izlicitirane previsoke. Silno griješe oni
koji misle da će lovozakupnine i druge financijske obveze
koje proizlaze iz Zakona o lovu moći platiti samo iz
odstreljene divljači jer će za par godina potpuno ostati
bez nje. Takve, u prošlom sustavu već viđene situacije
devastacije lovišta, raskida i napuštanja ugovora bez posljedica
neće se sigurno više dešavati. U ugovorima o
zakupu i koncesiji prava lova istaći će se visina osiguranih
sredstava uglavnom u hipotekarnom obliku kojima
se jamči izvršavanje obveza koje proizlaze iz ugovora,
programa i lovnogospodarskih osnova. Lov se kao i svuda
u svijetu mora plaćati iz "vlastitog džepa" osobito
ako odstrel ne realiziramo na tržištu već u vlastitoj
režiji. Jednako tako apsurdne su tvrdnje iz napisa u "Lovačkom
vjesniku" daje sad sav lov samo za bogate, da
se oni koji su branili domovinu tjeraju iz lovišta i slično.


Mi naprosto moramo shvatiti da se lov mora platiti.
Jednostavna računica govori da oko 4 milijuna ha lovne
površine koliko će u Hrvatskoj biti u natječaju sa prosječnom
cijenom od oko 2,5 DEM/ha stoji 10 milijuna
DEM što podijeljeno sa 40.000 lovaca Hrvatske iznosi
250 DEM po lovcu. Dodamo li još tome 200 DEM drugih
obveza godišnje dobijamo približno 450 DEM po
lovcu stoje i do deset puta manje nego u nekim drugim
zemljama. Prema tome mi moramo shvatiti da onaj tko