DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 43     <-- 43 -->        PDF

J. Sikora: POTRAJNOST I PRIRODNO OBNAVLJANJE ŠUMSKE VEGETACIJE POPLAVNOG PODRUČJA Šumarski list br.9—10. CX1X (1995), .123-328
.S7. 2. Progresivno širenje šumske vegetacije zasipanjem starog korita Drave
u blizini sela Nard (kod Valpova). Snimljeno početkom svibnja 1995. god.


Tako prema Regentu sjeme topola u slobodnoj prirodi
gubi klijavost za tri tjedna, a sjeme vrba za svega
nekoliko dana. Uz povoljne uvjete sjeme topola klija za
nekoliko dana a kod vrba već nakon 12 do 24 sata.


Kasniji omjer vrsta u mladoj sastojini ovisi o režimu
vodostaja u nekoliko idućih godina. Mlade biljke topola
znatno su osjetljivije na trajanje poplava. Ponik crne
topole može izdržati pod vodom svega 10 do 15 dana.
Bijela i bademasta vrba podnose daleko duže razdoblje
plavljenja. Sposobnost bijele vrbe da razvija vodeno korijenje
omogućuje joj preživljavanje i u mjestima stagnirajuće
vode. Proces nastajanja i propadanja ponika može
se višestruko ponavljati dok se ne ostvare uvjeti za
njegov opstanak. Pri tom propali sasušeni ponik predstavlja
neku vrstu armature koja usporava strujanje vode,
omogućuje brže taloženje čestica pijeska i mulja,
izdizanje aluvijalnog nanosa i stvaranje povoljnijih ekoloških
uvjeta za pojavu nove generacije ponika. Općenito,
prema Herpki, pojavu pionirske zajednice bademaste
vrbe za očekivati je na položajima gdje je prosječno
trajanje poplave u vegetacijskom periodu oko 140
dana, donja granica šumske zajednice bijele vrbe prisutna
je na lokacijama gdje je prosječno trajanje poplave
za vrijeme vegetacije manje od 118 dana, a pridolazak
crne topole je na mjestima s prosječno 66 poplavnih
dana tijekom vegetacije. Na dinamiku nastajanja i razvoja
mladih sastojina topola i vrba mogu utjecati i poplave
u zimskim mjesecima. Stvaranje i pomicanje ledene
kore (prilikom opadanja vode ispod leda) mogu
nastati velike štete na mladim biljkama. Za mlade sastojine
je karakterističan njihov slojevito-etažni izgled.
Najmlađi, najniži pojas nalazi se neposredno uz korito
rijeke, dok se dijelovi mlata nastali u prijašnjim razdobljima
izdižu poput stepenica. Čest je slučaj da se u dinamici
nastajanja mladih sastojina postepeno zasipaju veće
površine između nastalih otočnih sprudova i obale, u


slučaju kad se matica rijeke postepeno odmiče od otoka
na suprotnu stranu. Proces može trajati godinama, a rezultat
su veće površine ponika s mjestimičnim depresijama
i barama, koje su ostaci bivšeg korita rijeke. Istovremeno
s procesima stvaranja novih površina prisutno
je i odronjavanje i urušavanja obale, na mjestima gdje
se matica približi obali te se formiraju jaka vrtložna strujanja
vode. U ovim procesima može nestati desetak i
više metara obale godišnje. Nerijetko s obalom u rijeku
se obrušavaju i odrasla stabla, koja mogu spontano obaviti
ulogu vodoutvrde koja usporava strujanje vode, udaljavanje
matice od obale, i stvaranje uvjeta za odlaganje
riječnog materijala. Dinamika nastajanja, destrukcije kao
i promjena aluvijalnih tala nezaštićenog priobalja posebno
je izražena u vrijeme dugotrajnih visokih vodostaja
i poplava, kada može doći do izmještanja korita,
odnošenja tla na mjestima gdje je voda imala razornu
snagu te taloženje novih aluvijalnih slojeva. Stoga je
razumljivo da su pedogenetski procesi u aluvijalnim tlima
stalno u inicijalnoj fazi, pa su na profilima prepoznatljiviji
slojevi nanosa od horizonata.


Taloženje aluvijalnog materijala uvelike ovisi o brzini
strujanja poplavnih voda. Stoga je razumljivo da mlade
guste sastojine usporavaju tok vode i uvjetuju brže taloženje
materijala. Posljedica je vrlo izražena dinamika
pedoloških i hidrografskih promjena staništa, na što biljke,
s obzirom na svoju vegetativnu sposobnost reagiraju
širenjem korijenovih žila u novonastale slojeve tla.


Tako su se odrastanjem sastojina do njihove zrelosti
stanišne prilike potpuno izmijenile u odnosu na stanje
prisutno u vrijeme nastajanja ponika i početnog stadija
razvoja mlade sastojine. Stoga nakon sječe ili propadanja
stare sastojine uslijed vjetroloma ili drugih kalamiteta
nema osnovnih uvjeta za pojavu ponika, pa se druga
i iduće generacije formiraju iz korjenja i žilja, te se
cijeli proces kreće u smjeru degradacije šumske vegetacije.


Procesi sukcesije u pravcu stabilnijih oblika šumske
vegetacije, posebice prema šumskim zajednicama hrasta
lužnjaka i poljskog jasena izraženi su pojavom pojedinačnih
stabala ili grupa na mikrolokacijama. Njihova
pojava i širenje znatno je limitirano velikom heterogenošću
aluvijalnih tala glede sastava, posebice učešća
frakcije pijeska. U nezaštićenom dijelu priobalja dodatne
teškoće uspješnoj sukcesiji čini veliko osciliranje vodostaja,
povremeno duže poplave za vrijeme ljetnih mjeseci,
pojava visokih voda tijekom zimskih mjeseci i štete
od leda.


Opisani način pojave ponika i razvoja mladih sastojina
gotovo daje pravilo. Izuzeci su vrlo rijetki i vezani
su za pojavu izuzetno visokih i dugotrajnih poplava. Ta