DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 43 <-- 43 --> PDF |
J. Sikora: POTRAJNOST I PRIRODNO OBNAVLJANJE ŠUMSKE VEGETACIJE POPLAVNOG PODRUČJA Šumarski list br.9—10. CX1X (1995), .123-328 .S7. 2. Progresivno širenje šumske vegetacije zasipanjem starog korita Drave u blizini sela Nard (kod Valpova). Snimljeno početkom svibnja 1995. god. Tako prema Regentu sjeme topola u slobodnoj prirodi gubi klijavost za tri tjedna, a sjeme vrba za svega nekoliko dana. Uz povoljne uvjete sjeme topola klija za nekoliko dana a kod vrba već nakon 12 do 24 sata. Kasniji omjer vrsta u mladoj sastojini ovisi o režimu vodostaja u nekoliko idućih godina. Mlade biljke topola znatno su osjetljivije na trajanje poplava. Ponik crne topole može izdržati pod vodom svega 10 do 15 dana. Bijela i bademasta vrba podnose daleko duže razdoblje plavljenja. Sposobnost bijele vrbe da razvija vodeno korijenje omogućuje joj preživljavanje i u mjestima stagnirajuće vode. Proces nastajanja i propadanja ponika može se višestruko ponavljati dok se ne ostvare uvjeti za njegov opstanak. Pri tom propali sasušeni ponik predstavlja neku vrstu armature koja usporava strujanje vode, omogućuje brže taloženje čestica pijeska i mulja, izdizanje aluvijalnog nanosa i stvaranje povoljnijih ekoloških uvjeta za pojavu nove generacije ponika. Općenito, prema Herpki, pojavu pionirske zajednice bademaste vrbe za očekivati je na položajima gdje je prosječno trajanje poplave u vegetacijskom periodu oko 140 dana, donja granica šumske zajednice bijele vrbe prisutna je na lokacijama gdje je prosječno trajanje poplave za vrijeme vegetacije manje od 118 dana, a pridolazak crne topole je na mjestima s prosječno 66 poplavnih dana tijekom vegetacije. Na dinamiku nastajanja i razvoja mladih sastojina topola i vrba mogu utjecati i poplave u zimskim mjesecima. Stvaranje i pomicanje ledene kore (prilikom opadanja vode ispod leda) mogu nastati velike štete na mladim biljkama. Za mlade sastojine je karakterističan njihov slojevito-etažni izgled. Najmlađi, najniži pojas nalazi se neposredno uz korito rijeke, dok se dijelovi mlata nastali u prijašnjim razdobljima izdižu poput stepenica. Čest je slučaj da se u dinamici nastajanja mladih sastojina postepeno zasipaju veće površine između nastalih otočnih sprudova i obale, u slučaju kad se matica rijeke postepeno odmiče od otoka na suprotnu stranu. Proces može trajati godinama, a rezultat su veće površine ponika s mjestimičnim depresijama i barama, koje su ostaci bivšeg korita rijeke. Istovremeno s procesima stvaranja novih površina prisutno je i odronjavanje i urušavanja obale, na mjestima gdje se matica približi obali te se formiraju jaka vrtložna strujanja vode. U ovim procesima može nestati desetak i više metara obale godišnje. Nerijetko s obalom u rijeku se obrušavaju i odrasla stabla, koja mogu spontano obaviti ulogu vodoutvrde koja usporava strujanje vode, udaljavanje matice od obale, i stvaranje uvjeta za odlaganje riječnog materijala. Dinamika nastajanja, destrukcije kao i promjena aluvijalnih tala nezaštićenog priobalja posebno je izražena u vrijeme dugotrajnih visokih vodostaja i poplava, kada može doći do izmještanja korita, odnošenja tla na mjestima gdje je voda imala razornu snagu te taloženje novih aluvijalnih slojeva. Stoga je razumljivo da su pedogenetski procesi u aluvijalnim tlima stalno u inicijalnoj fazi, pa su na profilima prepoznatljiviji slojevi nanosa od horizonata. Taloženje aluvijalnog materijala uvelike ovisi o brzini strujanja poplavnih voda. Stoga je razumljivo da mlade guste sastojine usporavaju tok vode i uvjetuju brže taloženje materijala. Posljedica je vrlo izražena dinamika pedoloških i hidrografskih promjena staništa, na što biljke, s obzirom na svoju vegetativnu sposobnost reagiraju širenjem korijenovih žila u novonastale slojeve tla. Tako su se odrastanjem sastojina do njihove zrelosti stanišne prilike potpuno izmijenile u odnosu na stanje prisutno u vrijeme nastajanja ponika i početnog stadija razvoja mlade sastojine. Stoga nakon sječe ili propadanja stare sastojine uslijed vjetroloma ili drugih kalamiteta nema osnovnih uvjeta za pojavu ponika, pa se druga i iduće generacije formiraju iz korjenja i žilja, te se cijeli proces kreće u smjeru degradacije šumske vegetacije. Procesi sukcesije u pravcu stabilnijih oblika šumske vegetacije, posebice prema šumskim zajednicama hrasta lužnjaka i poljskog jasena izraženi su pojavom pojedinačnih stabala ili grupa na mikrolokacijama. Njihova pojava i širenje znatno je limitirano velikom heterogenošću aluvijalnih tala glede sastava, posebice učešća frakcije pijeska. U nezaštićenom dijelu priobalja dodatne teškoće uspješnoj sukcesiji čini veliko osciliranje vodostaja, povremeno duže poplave za vrijeme ljetnih mjeseci, pojava visokih voda tijekom zimskih mjeseci i štete od leda. Opisani način pojave ponika i razvoja mladih sastojina gotovo daje pravilo. Izuzeci su vrlo rijetki i vezani su za pojavu izuzetno visokih i dugotrajnih poplava. Ta |