DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 49     <-- 49 -->        PDF

D. Kajba: KLONSKO ŠUMARSTVO [ NJEGOVE PERSPEKTIVE
vegetativnim načinom razmnožavanja mogu se sačuvati
aditivna i neaditivna genetska komponenta varijance.
Na taj se način može dobiti natprosječna genetska dobit,
u kraćem razdoblju, selekcijom plus stabala i vegetativnim
razmnožavanjem plus varijanata u najboljim
familijama (SI. 1). Dobivena genetska dobit je prosječno
poboljšanje u potomstvu u odnosu na srednju vrijednost
roditelja ili roditeljske generacije, a ovisi o intenzitetu
selekcije (i), širini varijabilnosti u roditeljskoj generaciji
i nasljednosti (h2). Kod aditivnog učinka gena,
genetska dobit (AG) predstavlja produkt selekcijskog diferencijala
i nasljednosti. Genetsku dobit i osobine neaditivne
genetske varijabilnosti ili specifične kombinacijske
sposobnosti (SKS) roditelja moguće je održati i
reproducirati samo klonskim putem. Takve superiorne
genotipove možemo selekcionirati u bilo kojoj fazi razvoja
i izravno koristiti u operativnom uzgoju, pod uvjetom
da su testirani u klonskim terenskim testovima,


divlja populacija


selekcionirani dio
populacije
* populacije
selekcionirana potomstva


plus varijante


f potomstava


%onovi


A G= i h = genetska dobit


i = selekcijski diferencijal


h*= nasljednost za određeni sistem selekcije


SI. 1. Ostvarena genetska dobit (AG) kod uzgoja potomstava sa
selekcioniranih plus stabala i selekcioniranih klonova


Fig. 1 The realized genetic gain (AG) from phenotypic selection and
from the selected clones


Klonski se materijal, kao genetski uniforman, koristi
i u proučavanju interakcije genotip x okolina, za očuvanje
genofonda "ex situ" metodom, a također i u fiksaciji
određenih vrijednih hibrida, mutanata i poliploi


Šumarski list br. 9—10, CXIX (1995). 329-334


da primjenjivih u hortikulturi, praktičnom uzgoju te daljnjem
oplemenjivanju. Zato je veliko značenje brzog
multipliciranja provjerenog genetskog materijala.


Metode vegetativne reprodukcije postaju važne u
oplemenjivanju sve većeg broja šumskog drveća. Bazirane
su na totipotentnosti biljne stanice, u smislu posjedovanja
svih genetskih informacija potrebnih za regeneriranje
kompletnog organizma. Prednost vegetativnog
razmnožavanja je u potencijalno većoj genetskoj
dobiti i većoj uniformnosti, te u udjelu aditivne i neaditivne
varijance. Njime je moguće sačuvati i prenijeti u
novu jedinku sav genetski potencijal, a proizvodnjom
sjemenskog materijala samo dio aditivnog dijela (Zobel
1982). Nadalje, nije neophodno čekati proizvodnju
sjemena za operativnu upotrebu, već se kod vrsta
koje se lako zakorjenjuju, jedinku za koju pretpostavljamo
da će biti dobar genotip, može izravno upotrijebiti.
Masovna upotreba moguća je onda, kada je aktualna
metoda dovoljno razvijena.


Mnogi autori navode očigledne prednosti vegetativnog
razmnožavanja prema generativnom, koje se ogledaju
u nizu značajki kreiranih u mnogim istraživačkim
programima. Kleinschmit (1988, 1989) komparira
oba načina razmnožavanja i navodi neke prednosti vegetativnog
razmnožavanja: genetski oplemenjeni materijal
može se reproducirati kao istovjetan, razmnožavanje
ne ovisi o urodu sjemena, pa se razmnožavanje
ne mora odgađati, dobivaju se i homogenije biljke. Osim
učešća negenetskog dijela varijance, L i b b y (1983) navodi
i cijeli niz ostalih prednosti: potencijalna mogućnost
osiguranja klonova za stres okoline, eliminacija svih
inbrida i samooplodnje, masovna proizvodnja, identifikacija
adaptiranih klonova, optimalno razvijanje smjese
klonova, te reduciranje negativne interakcije i kompeticije
klonova, kao i to daje kod većine vrsta potrebno
puno kraće vrijeme od selekcije do kraja ophodnje.


Optimalne modifikacije u uzgoju selekcioniranih
klonova moguće je polučiti kada kulturu predstavljaju
superiorni genotipovi, koji su dobro adaptirani na dano
stanište. Razlikujemo osnovne tipove adaptacije: specifična
adaptacija na stresna staništa, specifična adaptacija
na optimalna staništa te adaptacija na veliki raspon
staništa, što čini opću adaptaciju genotipova
(Krstinić 1984, Krstinić & Kajba 1993). Upotrebom
smjese klonova u šumskim kulturama postiže
se i bolja bufernost.


PROBLEMI KLONSKOG ŠUMARSTVA — Problems with Clonal Forestry


U novije je vrijeme uočena biološka opasnost u kul pulacije, biva na ovaj način znatno reducirana. Ekosutiviranju
velikih površina s istim ili sličnim genotipovi stavi slijede pravilo, prema kojem raznolikost uvjetuje
ma, jer genetička varijabilnost u odnosu na prirodne po njihovu stabilnost. Genetska ujednačenost je kod po