DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 32 <-- 32 --> PDF |
B. MAYF.R: OPSEG I ZNAČENJE MONITORINGA PODZEMNIH I POVRŠINSKIH VODA iznad prosječnog radijalnog prirasta u uvjetima pojačane Sunčeve radijacije, iznad prosječnih temperatura i odsutnosti defolijatora. Vrlo vlažne 1989. godine prosječni su vegetacijski minimumi od svih 15 stacionara u Kupčini bili — 206 cm, a "vrlo suhe" 1990. godine — 263 cm, tj. pad razina za 57 cm. Mnogi obračuni korelacije između vremenskih serija podzemne vode i dinamike radijalnoga prirasta hrasta lužnjaka upućuju na zaključak daje povoljan sadržaj vode u mjesecima svibnju i lipnju osobito značajan za uspješan rast i prirast. Zanimljivi su podaci analize trendova oborina koje preporučuje Bonacci (1994.), za meteorološku stanicu Jastrebarsko smještenu na periferiji bazena kupčinskih šuma: Za zbroj godišnjih oborina: N = 30, P = 925 mm, s = 116,72, P = 972, 45-3,0 T P ispod granice signifikantnosti. Za zbroj vegetacijskih oborina: N = 31,P = 515mm, s = 91,68, P = 576,08-3,81 T P signifikantno godišnje vegetacijsko smanjenje oborina za 3,8 mm. U opisanim hidrološkim prilikama sušenje šuma u kupčinskom se bazenu povećava. U 1984. godini u sanitarnim je sječama izvađeno 3.500 m3 sušaca, a u 1992. godini preko 40.000 m\ Nameće se zaključak daje prioritetan zadatak u gospodarenju vodama povećanje vlažnosti tla u vegetacijskoj sezoni, osobito zbog niza sušnih godina. Kod toga ostaje zasad nepremostiv problem nedostatak takovih hidrotehničkih rješenja koja bi imitirala prirodnu uspostavu dinamike vlažnosti tla i zakonitosti kolebanja podzemnih voda. Stoga su dobronamjerna razmatranja i prijedlozi hidrotehničke struke (Milo vić 1994.) često u nesuglasju s rezultatima šumsko-ekoloških istraživanja. 2.2. Bazen šuma Turopoljskog luga ima obrađene 5-godišnje vremenske nizove (1989.—1993.) razina podzemne vode (Mayer i Bušić 1994.). Ovi vrlo Šumarski lisl br. 11 — 12. CXIX (1995), 383—389 kratki nizovi pokazuju izrazito opadanje razina podzemnih voda, ali i vodostaja u kanalima i bunarima. Istodobno površinski piezometri 0,5 m pokazuju porast isušivanja tla. U Turopoljskom lugu glinasti zbijeni površinski slojevi također uzrokuju razdvajanje gornje i dublje podzemne vode, slično kao u Kupčini samo što je prosječan pad razina vegetacijskih minimuma vrlo vlažne 1989. na vrlo suhu 1990. godinu, bio skoro dvostruko veći, tj. 101 cm. Hidroregulacijama i nizom sušnih godina Turopoljski je lug izgubio veliki dio površinske vode neophodne za uspijevanje hrasta lužnjaka, a podzemna voda u šljunčanom vodonosniku zagrebačko-velikogoričke Posavine podvrgnuta je većim oscilacijama i ljetnom padu nego u kupčinskim šumama. U Turopoljskom lugu nastupilo je masovno sušenje šumskih sastojina. Od 1981. do 1990. godine osušilo se ukupno oko 100.000 m3 stabala po čemu ova pojava poprima značenje ekološke katastrofe, kako navode Prpić et al. (1994.). 2.3. U bazenu nizinskih šuma Varoškog luga i Česme prevladavaju epiglejna močvarna tla intenzivno hidromeliorirana lakšega mehaničkog sastava na derivatima pretaloženog zamočvarenog prapora. Monitoringom vodostaja od 1988. godine utvrđeno je daje dinamika podzemne i površinske vode pod jakim drenažnim uplivom kanalne mreže. Isušivanje je tih šumskih bazena intenzivnije od kupčinskoga, ali su, općenito uzevši, pedofizička svojstva znatno povoljnija u smislu velike kapilarne poroznosti a time i velikog vodnoga kapaciteta tla, što smanjuje deficit vlage i usporava pojavu sušenja stabala. Monitoringom poplavnih površina u Česmi dobivene su posebno vrijedne karte dinamike ulaza i izlaza poplava široke uporabljivosti. U Varoškom lugu dvogodišnji monitoring (1991./92. god.) trenutne vlažnosti tla, podzemne vode, oborina i defolijacije u odnosu na radijalni prirast i sušenje hrasta lužnjaka pokazao je daje nedostatak vlage u tlu bio presudni uzročnik sušenja ove šumske vrste (Mayer 1994). Također je potvrđeno da je povoljan raspored oborina bitan, kako za proizvodnju drvne tvari tako i za preživljavanje vrsta, za razliku od prosječnih vrijednosti koje su samo gruba orijentacija (Bonacci 1993, Vučetić M. i Vučetić V. 1994). NOVE DETALJNE PEDOEKOLOSKE SUMSKO-PROIZVODNE KARTE PODRUČJA S VELIKIM PROMJENAMA VODNOGA REŽIMA Te karte postaju neophodna podloga u procesu obvaraždinskog dijela Podravine gdje su promjene režinove oštećenih nizinskih šuma izgradnjom hidrocentrala ma vodostaja nastupile brzo i osciliraju sa spuštenom s akumulacijama (Mayer i Jalušić 1992., Mayer razinom vodostaja u starom koritu rijeke Drave. Nova i Bušić 1994.). To se u prvom redu odnosi na priroddetaljna pedeološka karta Varaždinskih podravskih šune šume vrba i topola i kulture euroameričkih topola ma u mjerilu 1.TO.000 pokazala je da osim spuštanja |