DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 62 <-- 62 --> PDF |
S. Hranilović, O. Piškorić: DOPRINOS HKVATSKIH ŠUMARA ARGhNTINSKOM ŠUMARSTVU .. Šumarski list. 11 — 12, CXIX (1995). 415—427 kovnik u m. Slavko Kvaternik 10. travnja 1941. godine proglašava Nezavisnu državu Hrvatsku (NDH), koja se prostirala od Drave do Jadranskog mora i od Sutle do Drine tj. obuhvaćala je i Bosnu s Hercegovinom. Nezavisnu državu Hrvatsku priznale su i Njemačka i Italija, ali je Italija u okupaciji držala primorsko područje sve do sloma fašizma početkom mjeseca rujna 1943. godine. Slom carske Rusije također se odrazio na naše krajeve 1941. godine. Naime, kada je 20. lipnja iste godine Njemačka napala Sovjetski savez (Rusiju), u Hrvatskoj su grupe komunista počele napadati njemačke i talijanske ali i hrvatske vojne snage, počela je, po komunističkoj terminologiji, narodnooslobodilačka borba (NOB). NOB-omje rukovodila komunistička partija Jugoslavije (KPJ na čelu s generalnim sekretarom Centralnog komiteta SKJ Josipom Brozom, u ratu nazvanim Tito. Tijekom vremena Tito je uspio od početnih nekoliko stotina boraca ustrojiti veće vojne formacije (partizane), koje su vezale znatne njemačke snage i tako steći povjerenje Engleza, koji su NOB pomagali kako oružjem tako i hranom i ljekovima, a ranjenike odvozili u Italiju na liječenje. U suprotstavljanju nacističkoj Njemačkoj osniva se Antifašistički savez Engleske (pod vodstvom predsjed nika vlade Winstona Churchila), Sjedinjenih američkih država (pod vodstvom predsjednika Franklina Roosewelta) i Sovjetskog saveza (pod vodstvom Josipa Visarionovića Staljina). Na sastanku, održanom od 4. do 12. veljače 1945. godine, u Jalti na Krimu, navedena trojica državnika — Churchil, Roosevelt i Staljin — dijele između sebe poslijeratne interesne sfere, po kojoj diobi u ex-Jugoslaviji utjecaj bi trebao biti fifti-fifti (pola-pola) između zapada (Engleska i SAD) i Sovjetskog saveza. Kako je NOB bila pod vodstvom komunista, dakle pod utjecaajem Sovjetskog saveza, Nezavisna država Hrvatska bila je od zapadnih sila prepuštena komunističkoj stahovladi i u hrvatskoj nije bilo opstanka komunističkim protivnicima. Stoga se znatan dio hrvatskih rodoljuba, posebno politička i kulturna elita naroda 1945. godine povlači iz Hrvatske, odlazi u inozemstvo, pa tako i šumari. Smjer bježanja bio je preko Slovenije (Štajerske) prema Austriji — Koruškoj u kojoj su se nalazile engleske vojne snage. Tek dio izbjeglica uspio se tako spasiti a većina od njih otišla je u Italiju. U Italiji su smješteni i zadržani u logoru FERMO kod Ancone, odakle tijekom 1947. i 1948. godine odlaze u Argentinu, svoju novu zemlju i drugu domovinu. 1. DOLAZAK HRVATSKIH ŠUMARA U ARGENTINU 1.1. Za vrijeme boravka u logoru Fermo, šumarski su inženjeri posredstvom Društva sv. Jeronima u Rimu uspostavili vezu s ambasadom Republike Argentine u Rimu, gdje su saznali da argentinska vlada kao i predsjednik general Peron traže inženjere svih struka za rad u Argentini u ugovornom odnosu. Tom pozivu odazvali se i šumarski inženjeri, kako zbog mogućnosti zaposlenja u struci tako i zbog želje da što prije odu iz Italije. U Italiji su se približavali opći izbori na kojima su predviđanja bila u korist pobjede ljevice, što bi za posljedicu moglo imati izručenje hrvatskih izbjeglica Jugoslaviji. Među prvima otišli su u Argentinu Juraj Petrak, Makso Hranilović i Slavko Hranilović i zaposlili se u Ministarstvu javnih radova. Ministar javnih radova general Pistorini povjerio im je parkovno uređenje zračne luke u izgradnji Aeropuerto Eseiza, koja danas nosi ime tog generala, te pošumljavanja okoliša zračne luke. Počelo se s projektiranjem parkovnog uređenja i pošumljavanja i nastavilo izvršavanjem planiranih radova; a sve radove neposredno je nadzirao ministar Pistorini. U izvršenju klauzule sklopljenog ugovora u argentinskoj Ambasadi u Rimu na poziv Ministarstva svi šumari potpisnici ugovora od 10. travnja 1948. godine na stupaju na svoju novu dužnost u Generalnoj direkciji šuma tog Ministarstva. To su bili: prof. dr. Josip Balen te diplomirani inženjeri šumarstva Juraj Petrak, Ivica Frković, Ivica Asančić, Makso Hranilović, Vladimir Rebrov, Slavko Hranilović i Luka Poduje te šumarski tehničar Drago Milinković. U Argentinu su došli i drugi hrvatski šumari, ali se nisu zaposlili u državnoj administraciji; to su diplomirani inženjeri Ivica Rukavina, Aleksandar Despot, Stanko Mavrak i Kazimir Uhrin, koji je tek kasnije ušao u državnu službu kao profesor Šumarskog fakulteta u Santiago del Estero. 1.2. Površina Argentine, bez Antardide te otoka Georgia i Sandwich, iznosi 2,791.810 km2, a prostire se između 21°40´ i 55° 18´južne širine te između 56°20´ i 73°30´ zapadne dužine. Šume, prema izmjeri i procjeni hrvatskih šumara zauzimaju oko 14% ili oko 400.000 km2 državnog teritorija. Konfiguracija površina Argentine od Atlanskog oceana na istoku prema zapadu postupno se diže do planinskog vijenca Anda — Cordiljera s vrhuncima i na 7000 met. nad morem (Aconcagua 7035 m.) Tako veliki rasponi kako po geografskoj širini tako i po visini uvjetovali su i različite ekološke uvjete za razvoj šume. Postoje i prostrani predjeli, oso |