DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 63     <-- 63 -->        PDF

S. Hranilović. O. Piskorić: DOPRINOS HRVATSKIH ŠUMARA ARGENTINSKOM ŠUMARSTVU ...
bito u patagonskim provincijama Rio Negro, Chubut i
Santa Cruz, između atlantske obale na istoku i planinskog
lanca na zapadu, koji imaju stepske a ponegdje i
pustinjske osobine. U tim područjima postoje također i
dijelovi s nešto vode i većom vlažnošću tla gdje je moguće
samo ekstenzivno pašnjačko gospodarenje i gdje
se pojavljuju i manje oaze vrbe, jablana te drugih topola.
Takve i njima slične površine oko 100 000 km2 mogu
se konvenirati u šumska tla.


Između mnogobrojnih vrsta šumskog drveća, zbog
svojih tehnoloških i kemijskih osobina, kao najznačajniju
vrstu valja naglasiti Quebracho Colorado—Schinopsis
balanseae. Kvebračo se ubraja u vrste s najtvrđim
drvom (otud mu i domaće ime: kebračo — lomi
sjekiru). Radi dugotrajnosti upotrebljava se za željezničke
pragove a po kalorijskoj vrijednosti blizu je kamenom
ugljenu. Kvebračo je, međutim, posebno tražen,
zbog velikog sadržaja trijeslovne kiseline, za proizvodnju
kvalitetnog tanina i vrlo traženog u kožarskoj industriji.


Zbog bioloških osobina i mnogostrane upotrebe treba
spomenuti iAustrocedrus chilensis, u Argentini zvan
cipres. Međutim rodu Austrocedrusu prijeti nestanak
iz nepoznatih fizioloških razloga ili dosada nepoznate
bolesti, koja je nazvana Ma 1 del cipres (zlo cipresa).
U traženju uzroka propadanja ove vrste angažiran
je i FAO (Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu
i poljoprivredu) ali brojne komisije fitopatologa i geologa
nisu uspjeli otkriti uzročnike toga "zla".


U Patagoniji tipične prirodne šume sačinjava rod
Nothofagus. Sume te vrste nalaze se na većim nadmorskim
visinama, a zbog osobina tla i klime gotovo
su sve te šume zaštitnog karaktera pa se tek manji dio
iskorištava i pašarenjem. No zbog opasnosti od erozije
gospodarenje u tim šumama zahtijeva posebnu opreznost.


U svim tim neuređenim šumama inače postoji biološka
ravnoteža. Drvna masa se ne povećava, a s prirastom
se nadoknađuje drvna masa ugibanjem prestarih i
bolesnih stabala. Takve šume ne daju traženi ekonomski
učinak te im je funkcija ekološka i zaštitna.


1.3. Do dolaska hrvatskih šumara u Argentinu "šumarima"
su smatrani inženjeri agronomije koji su apsolvirali
i jednogodišnji studij Silvicultura na Agronomskom
fakultetu. Nije bilo ni Zakona o šumama, koji se
tek pripremao. Stoga je za izradu tog Zakona dobro došao
prof. dr. Josip Balen, koji je sudjelovao i na izradi
jugoslavenskog Zakona o šumama iz 1929. godine. Argentinski
Zakon — Defensa de la Riquoza Foresta
N°13 273 — dovršenje i proglašen 1948. godine.
Hrvatske šumare dočekale su ogromne površine prirodnih
šuma i prašuma od kojih su neke nazvane i selva
virgen. Kako je već naprijed rečeno, takve šume ne
mijenjaju količinu drvne mase, jer se prirastom samo


Šumarski list. II —12. CXIX (1995). 415—427


nadoknađuje drvna masa prirodno uginulih stabala. Stoga
je prva zadaća bila evidentirati smještaj, površine i
strukturu tih šuma tj. urediti katastar, utvrditi inventar i
odrediti smjernice gospodarenja, jednom rječju izraditi
uređajne elaborate za gospodarenje tim šumama.


U većinu tih šuma čovjek je jedva i zalazio te su
mnogi predjeli, rijeke i jezera, kao i drugi geomorfološki
oblici, bili bez imena. U nekim područjima, da karte
budu više informativne a ne nijeme mape, uređivači
im daju hrvatska imena kao npr. za potoke imena naših
rijeka Bosne, Bosuta, Korane, Like, Save, Une i druge,
dva manja jezera nazvana su Jasna i Mirna (po nestalim
kćerima Frkovića), jedan slap imenovanje Mimin,
po kolegi Mirni Rosandiću, a drugi Budak, po hrvatskom
književniku Mili Budaku .


Od izrađenih elaborata poimence navodimo onaj iz
1949/50. godine Plan de ordenacicu "Cuarte Forest
al Lago Epeyen," u Provinciji Chubut, kojeg su
izradili I. Frković, I. Asančaić i M. Hranilović. To je
prva osnova toga tipa u Južnoj Americi uopće te je služila
i kao uzor izrađivanju osnova za druge šumske komplekse.
Značajno je za taj posao da nije bilo nikakove
literature te su ih autori izradili na osnovi svog stručnog
znanja i uočavanja problematike šumarstva i općeg
gospodarstva Argentine.


Drukčija je problematika bila u južnoj Argentini, u
Patagoniji duž planinskog vijenca Los Andes.U tom
području dominiraju vrste roda Nothofagus, koje prema
lokalnim edafskim uvjetima tvore sastojine različitih
tipova. Sve su te šume zaštitnog karaktera ali su neke
i proizvodne i koriste se za pašarenje. U tim šumama
uslijed tamošnjih prilika klime i tla postoji velika
opasnost od erozije te je nužna osobita opreznost u racionalnom
gospodarenju. Tu su planirane tvornice celuloze
i papira kao i proizvodi koji podnose troškove
transporta i na veće udaljenosti ali je iskorišćivanje usmjeravano
za osiguranje prirodnog pomlađivanja.


U Argentini postoje velike površine šumskog zemljišta
i u tijeku je pošumljavanje uz povoljne državne
kredite.


U Argentini radovi u šumarstvu su vrlo različiti i zahtijevaju
svestranog stručnjaka.


Kako je već spomenuto, u Argentini u vrijeme dolaska
hrvatskih šumara nije bilo šumarskih učilišta, već
je samo na Agronomskom fakultetu predavan predmet
Silvicultura . Prvi šumarski fakultet osnovan je
1960. godine u Provinciji S an ti ago del Ester o u
istoimenom glavnom gradu te Provincije. U njegovom
osnivanju sudjelovali su Hrvati prof. dr. Josip Balen te
diplomirani šumarski inženjeri Juraj Petrak, Luka Poduje
i Kazimir Uhrin, koji su bili i prvi nastavnici. Danas
djeluju već četiri šumarska fakulteta i jedna srednja
šumarska škola.