DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 65 <-- 65 --> PDF |
S. Hranilović, O. Piškorić: DOPRINOS HRVATSKIH ŠUMARA ARGENTINSKOM ŠUMARSTVU ... Šumarski list, 11 —12. CXIX (1995). 415—427 ostaje do 1960. godine, kada se vraća u Argentinu preuzimajući kolegije Dendrologije i Šumarske patologije na Fakultetu Ingenieria Forestal Universitat Nacional de Cordoba, a zatim je na Univerzi Tucumanu profesor Silvikulture i direktor Instituta za silciculturu. U Tucumanu 16. ožujka 1964. godine zatiče ga i smrt i sahranjen je na tamošnjem groblju uz odgovarajuće počasti Fakulteta te popratnim tekstom u tamošnjem dnevniku El Liberal (od 18. III. 1964). Stručni i društveni rad. Dr. Balen već s prvim koracima u šumarskoj operativi, u radu na šumarijama, kroči ka novim putevima u velikom dijelu našeg šumarstva, tako u šumskim upravama Glina i Krasno, počinje provođenje proreda u šumskoj upravi u Glini a tipičnu oplodnu sječu u jelovim šumama u šumskoj upravi Krasno piše "Uredništvo" odnosno ing. Petar Prpić3). Tako već njegovi prvi stručni zahvati u praksi ukazuju na posebnu sklonost ka uzgajanju šuma, "a to mu je i najmilija tema i u naučno literarnom radu". Ta i prvi stručni članak napisan 1913. godine u studentskim klupama, objavljen 1915. godine u Šumarskom listu, obrađuje problematiku "pretvaranja čistih bukovih sastojina u mješovito bukovo-hrastove sastojine". Nije zabilježeno, da lije za upravitelja Nadzorništva za pošumljavanje krša u Senju došao po svojoj želji ili "po potrebi službe", ali je i tu nastupio s novim idejama. Kod izrade projekata (planova) za pošumljavanje ne drži se do tada uobičajene šablone nego u projektima vodi računa i o potrebama stočarstva te "projektira i izvodi po naročitom programu šumske skupine sa čistinama, negdje postavlja i prosjeke, da bi bilo što više trave, kako bi se na taj način pomoglo stoci". U ra 3) Uredništvo (P. Prpić): Uz pedesetu obljetnicu Prof. dr. ing. Josipa Balena. Šumarski list 65 (1941) br. 5. sadnicima proizvodi i sadnice voćaka koje, uz suglasnost viših vlasti, besplatno dijeli narodu, a lugare uči cijepiti i obvezuje ih da pouče seljake. Balenovim stopama krenuo je i ing. Ante Premužić, kako svjedoči njegova knjiga "Seljačko gospodarstvo na kršu" (Zagreb, 1940). U strahu od pogoršanja životnih uvjeta narod nerado prihvaća branje vine i pošumljavanja, pa je i dr. Balen u svom rodnom kraju, u tadašnjim općinama Krivi put i Krmpote, uspio s podizanjem branjevina tek nakon njegovih protudokaza o "štetnosti" kao što je dijeljenje sadnica voćaka, planiranje pošumljavanja u skladu s potrebama stočarstva i dr. Pri odlasku iz Senja ostavio je 2000 jutara novih branjevina s pošumljavanjem. Problematici pošumljavanja krša Balen je, dakle, pristupio studiozno, pa je s tog područja bila, kako je već navedeno, i doktorska disertacija a Kraškom području posvećivao je dio svoga rada sve do II. svjetskog rata, kako svjedoče njegovi radovi objavljeni u Šumarskom listu. Konačno i u Ministarstvu vodi Odsjek za pošumljavanje aridnih površina u Makedoniji osnivanjem pokusnih stanica u Ržaniču kod Skopja i na Ovčjem polju i na osnovi rezultata istraživanja u tim stanicama 1940. godine Ministarstvo šuma "donijelo je odluku, da se prema radu na tim stanicama priorijentira rad na pošumljavanju goleti u aridnim krajevima". Dr. Balen je sudjelovao na brojnim međunarodnim kongresima i održavao veze s inozemnim sručnjacima. Bio je dopisnik Češke akademije i suradnik češkog Šumarskog leksikona. Prof. Balen bio je i vrlo aktivan društveni radnik ne samo u struci nego i u raznim hrvatskim društvima. U Šumarskom društvu odnosno Jugoslavenskom šumarskom udruženju (JŠU) tijekom više godina član je upravnog odbora, a od skup štine u rujnu 1934. godine do skupštine u rujnu 1937. godine bio je i predsjednik JUŠ-a. Značajan je njegov istup kao člana na izvanrednoj skupštini JŠU održanoj 1928. godine u Beogradu s temom problematike šumarstva u državi, gdje je vrlo kritično progovorio o odnosu vlasti (ministra šumarstva i rudnika) i šumskog gospodarstva. Prof. Balen na skupštini "podnosi referat o najbolnijem pitanju u šumarskoj struci, o pitanju personalnom. ... Taj je referat na skupštini izazvao pravu buru oduševljenja i značio istinsko olakšanje" stoji u članku "Uz pedesetu obljetnicu prof. dr. ing. Josipa Balena". Kao predsjednik Upravnog odbora JŠU inicijator je i orgaizator obilježavanja 30-obljetnice smrti Josipa Kozarca, koje je održano 1936. godine. Tim povodom izrađena su i u Šumarskom domu postavljena poprsja Josipa Kozarca i Frane Kesterčaneka i izdana monografija o Josipu Kozarcu.4´ Izvan struke godinama surađuje u svim hrvatskim društvima u Zemunu i Beogradu te je bio predsjednik H.P.D. Tomislav, "Hrvatskog Radiše", Hrv. pjevačke župe "Klaić" te član središnje uprave Hrvatskog pjevačkog saveza, bio je redovni član Društva hrvatskih književnika itd. Literarni rad. Prof. Balen stručni je pisac po vokaciji. Kao gimnazijalcu, u đačkom listu "Luč" objavljena mu je jedna pjesma, dokje suradnja u omladinskim časopisima "Pobratim", "Mlada Hrvatska" tekla pod pseudonimima, jer se podaci nalaze u Katalogu Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" u Zagrebu. Prvi stručni članak je onaj već naveden o pretvorbi čistih bukovih sastojina u mješovite hrastove-bukove, objavljenom u Šumarskom listu 1915. godine. U Šumarskom listu od 1922. do 1941. godine objavio je 35 41 Balen, J.: Josip Kozarac. O tridesetoj godišnjici njegove smrti. Zagreb, 1936. |