DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 66     <-- 66 -->        PDF

S. llr.inimvić, O. Piškoric: DOPRINOS HKVATSKIH ŠUMARA
većih i manjih priloga. U Zborniku
Pola stoljeća šumarstva (Zagreb,
1926) i u Le Karst Yougoslave (Zagreb,)
njegovi prilozi s područja pošumljavanja
krša, a o tome je pisao
i u časopisu "Silva mediterannea"
(na francuskom jeziku). Osim u
ovim publikacijama njegovi članci
nalaze se u daljnjih 13 časopisa i novina
a najviše ih je između 1941. i


1945. godine objavio u novinama
"Hrvatsko gospodarstvo", "Hrvatski
narod" i "Spremnost".


IVICA FRKOVIĆ
dipl. inž. šum.


Ivica Frković rođenje u Ličkom
Novom 3. veljače 1894. godine, a
umro u Buenos Airresu 21. veljače
1980. godine. Šumarstvo je studirao
i završio 1919. godine na Šumarskoj
akademiji u Zagrebu. Studij mu je
bio prekinut zbog sudjelovanja u
Prvom svjetskom ratu, te mu je kod
nastupa u državnu službu na račun
toga priznato promaknuće 4 godine,
3 mjeseca i 1 1 dana. U državnu službu
u svojstvu privremenog šumsko-
inženjerskog pristava nastupio
je 24. kolovoza 1919. godine. U
1921. godini kao kr. šumarsko-inženjerski
pristav nalazi se u Državnom


OENTINSKOM ŠUMARSTVU ...


Kao zasebne knjige objavljene su:


O proredama (Zagreb, 1929),


Zakon o šumama (zajedno s dr.
Segedinom, Beograd, 1930),


Naš goli krš (Zagreb, 1931),


Josip Kozarac (Zagreb, 1936),


Šumski rasadnici (Zemun, 1938) i


Nauka o šumi G. F. Morozova


(Zemun, 1940).
Po opsegu, knjigama treba pribrojiti
i "članke":


šumskom uredu na Sušaku, slijedi
Šumarija u Ljeskovcu, odakle je
1925. godine primješten, u državnu
Šumariju u Pitomači. Već krajem
iste godine premješten je u Ministarstvo
šuma i ruda u Beograd, uz promaknuće
za inspektora I. kategorije


6. grupe i postavljen za šefa personalnog
odsjeka Generalne direkcije
šuma. Na ovo mjesto nesumnjivo je
postavljen na prijedlog Bogoslava
Kosovića, tada pomoćnika ministra
šuma i ruda u Vladi Pašić-Radić.S)
Promjenom osobe ministra i pomoćnika
ministra i Frković mijenja mjesto
u Ministarstvu, razrješen je dužnosti
šefa personalnog odsjeka te
radi na raznim referadama do 1954.
godine. Te godine kao viši šumarski
savjetnik 4. grupe I. stepena premješten
je Direkciji (državnih) šuma
na Sušak, gdje ostaje samo nekoliko
mjeseci, jer je premješten
istovrsnoj Direkciji u Zagreb. Osnivanjem
Banovine Hrvatske u rujnu
1939. godine prelazi u Bansku upravu
Banovine a početkom 1940. g.
imenovan je predstojnikom Odjela
za šumarstvo. Na toj dužnosti ostaje
do početka 1941. godine, kada je
umirovljen.


Uspostavom Nezavisne Države
Hrvatske Frković je imenovan 14.


51 Ureništvo: Ing. Bogoslav Kosović:
Šumarski list 64. (1940), br. 8.


Šumarski list, 1 I —[2. CXIX (1995). 415—427


Prilog poznavanju naših mediteranskih
šuma (Šum. list, 1935),


Drugi prilog poznavanju naših
mediteranskih šuma (Šum. list,
1937),


O rogovlju jelena (Lovačko-ribarski
vjesnik, 1924, 1934.).


U prvom "Prilogu ..." prikazane
su šumske vrste i sastojine na otoku
Mljetu, a u drugom nasadi čempresa
u Dalmaciji. U oba rada nalaze
se i dendrometrijske analize stabala.


travnja 1941. godine za ministra šuma
i ruda na kojem mjestu ostaje do
listopada 1942. godine kada je reorganizacijom
Vlade šumarstvo i rudarstvo
uklopljeno u ministarstvo
narodnog gospodarstva. Od tada je
na raznim političkim dužnostima
sve do mjesta povjerenika za Bosnu
u Sarajevu. Po slomu NDH u svibnju
1945. godine odlazi u emigraciju
sklanjajući se po raznim mjestima,
uglavnom u Austriji. Od tada
dugi niz godina živi pod imenom
Andre Jose. Godine 1948. s ostalim
šumarima emigrantima odlazi u Argentinu
na već ugovoreno mjesto u
Ministarstvu poljodjelstva i stočastva,
Direkcija za šume organizacijska
jedinica Narodnog šumarskog
instituta (IFONA — Instituta Forestal
National). Kako je već uvodno
navedeno u Argentinu 1948. godine
prispjeli šumari (Asančaić, Frković,
Hranilović M., Hranilović S.,
Milinković, Poduje i Rebrov) upućeni
su na uređaj ne poslove i sastav
šumskog katastra. Frković, s Asančaićem
i Maksom Hranilovićem, te
poslove nije napuštao sve do umirovljenja,
iako su im bila nuđena i
druga, "bolja" mjesta. U ostalom i
na tim mjestima uvodili su mlade inženjere
u stručne poslove, a ispravno
uvođenje mladih stručnjaka u
praktički rad jednako je važno kao
i dobra fakultetska nastava.