DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 67     <-- 67 -->        PDF

S. Hranilović, (). Piskorić: DOPRINOS HRVATSKIH ŠUMARA ARGENTINSKOM ŠUMARSTVU .
Šumarski list, 11—12, CXIX (1995), 415—427


MAKSO HRANILOVIĆ
dipl. inž. šum.


Makso Hranilović rođenje u Dišniku
(Bačka) 2. kolovoza 1901.,
gdje mu je otac bio grkokatolički
župnik, a umro u Buenos Airesu 10.
travnja 1976. godine. Osnovnu školu
polazio je u rodnom mjestu, a
srednju, II. klasičnu gimnaziju, završava
1919. godine u Zagrebu. Studij
šumarstva na Gospodarsko-šumarskom
fakultetu u Zagrebu završava
1925. godine, a državni ispit
za samostalno vođenje šumskog go


SLAVKO HRANILOVIĆ
dipl. inž. šum.


spodarstva položio je 1928. u Beogradu
(ti ispiti polagali se kod Ministarstva
šuma i ruda).


Prema raspoloživim podacima
kretanja u službi bila su: u 1929. godini
unapređenje za šumarskog pristava
I. kategorije 8. grupe u Šumskoj
upravi Vrhovine; 1930. (201)
premješten je k Šumskoj upravi
Trnjane, a odavde 1933. (213) k Sreskom
načelstvu u Slavonskoj Požegi.
Koliko je ostao u Krapini nije poznato,
ali je 1936. (63) zabilježeno,
daje od Sreskog načelstva u Gospiću
opet premješten u Požegu, gdje
ostaje dvije godine, te 1938. (45)
premješten je Sreskom načelstvu u
Đakovu. U Đakovu je iste godine


(514) unapređen za šumarskog savjetnika
6. grupe. 1941. godine (402)
premješten je u Ministarstvo šuma
i ruda u Zagrebu u kojem ostaje do
kraja rata 1945. godine kada odlazi
iz domovine. 1944. (112) godine postavljen
je nadstojnikom Odsjeka za
upravu i gospodarenje u nedržavnim
šumama u Gospodarskom odjelu
Glavnog ravnateljstva za šumarstvo
Ministarstva šuma i rudarstva.
Po odlasku iz domovine u svibnju
1945. godine tri godine živi u logorima,
posebno logoru Fermo a


Slavko Hranilović rođen je u
Pećnu, Žumberak, 28. studenoga
1914. godine. Osnovnu školu polazi
u rodnom mjestu, a srednju, II.
klasičnu gimnaziju u Zagrebu, Šumarstvo
studira na Poljoprivrednošumarskom
fakultetu Sveučilišta
Nezavisne Države Hrvatske i diplomira
1941. godine. Prvo namještenje
dobiva u Vlastelinstvu Đakovačke
biskupije, a nastavlja u Ravnateljstvu
šuma "Psunj" u Novoj Gradiški.
Po svršetku rata 1945. godine
odlazi iz domovine i nakon boravka
u izbjegličkom logoru Fermo
kod Ancone u Italiji 1947. godine
odlazi u Argentinu.


Po dolasku u Argentinu na poziv
ministra Javnih radova generala Pi


1947. godine s ostalim šumarima
odlazi u Argentinu i zapošljava se
u struci u Ministarstvu poljoprivrede
i stočarstva, Direkcije za šume te
zajedno s ostalima hrvatskim šumarima
radi na poslovima inventarizacije
i uređivanja šuma. Na tim
poslovima ostaje do umirovljenja
1976. godine. Suradnik je u 33 elaborata
od kojih valja izdvojiti Gospodarsku
osnovu za šume uz jezero
Lago Epuyen, koji je prvi takav
elaborat u Argentini u kojem su dane
i smjernice za buduće cjelovito
gospodarenje tj. za uzgoj, zaštitu i
za racionalno iskorišćivanje. Značenje
ovog elaborata može se ocijeniti
ako se uzme u obzir da su se hrvatski
šumari našli u posve različitom
ambijentu u odnosu na domovinu.
To su prašume — selva virgen — s
oko 200 vrsta drveća, na području
argentinskih sjevernih provincija
Misiones i Chaco.


Uz radove na uređivanju šuma i
osnivanja šumskog katastra, hrvatski
šumari radili su i na drugim poslovima
pa Makso Hranilović sudjeluje
i pri izradi prvog Pravilnika za
uređivanje šuma. Na taj je način pridonio
solidnoj osnovi za ovu neophodnu
granu racionalnog gospodarenja
šumskim bogatstvom.


starinija zajedno s inženjerima Petrakom
i Maksom Hranilovićem radi
na planiranju i izvođenju radova
pošumljavanja i parkiranja objekta
zračne luke u izgradnji — Aeropuerto
Eseiza.


10. travnja 1948. godine prelazi
u ugovornu službu u Ministarstvo
poljoprivrede i stočarstva, narodna
administracija šuma u Buenos Airesu,
od 1948. do 1950. godine radi u
komisijama za inventarizaciju i uređivanje
šuma u provincijama Chako
i Misiones.
Godine 1950. premješten je u El
Bolson, Provincia Rio Negro, sa zadatkom
primjenjivanja općih normi
uređivanja, a osobito onih propisanih
u studiji Plan de Ordenaciou Cu