DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 79     <-- 79 -->        PDF

KNJIGE I ČASOPISI


Glasnik za šumske pokuse je
glasilo-godišnjak znanstvenih
radnika Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu i u 1995.
godini 32. je knjiga redovnog
izdanja. Glavni urednik je Prof. dr.
Đuro Rauš , a tehnički urednig
graf. inž. Boris Rukavina. Siva
boja omotnih stranica zamijenjena je
šumarskom -zelenom. Čitamo, daje
"tiskanje ove publikacije omogućeno
dotacijom Ministarstva
znanosti, tehnologije i informatike
Republike Hrvatske, te javnog
poduzeća "Hrvatske šume". Ovaj
svezak Glasnika sadrži sedam
članaka:


Oršanić , Milan: Uspijevanje
šumskih kultura obične smreke
(Picea abies (L) Krst.), crnoga bora
(Pinus nigra Arn) i europskog ariša
(Larix decidua Mili.) na
Zagrebačkoj gori (str. 1-90),


Grube šić, Marijan: Usporedba
vegetacijskog sastava
dabrovih staništa u nekim europskim
zemljama i potencijalnih
staništa u Hrvatskoj (str. 91-105),


Rauš, Đuro i Spanjol,
Željko: Dendroflora i valorizacija
park-šume Sijana kod Pule (str. 107128),


Risović , Stjepan: Optimizacija
učina viševretenskih glodalica
za obradu drva (str. 129-168),


GLASNIK


za šumske pokuse


Vol. 32 god. 1995.


K o v a č i ć, Đuro: Prilog gospodarenju
šumama u Istri (str. 169197),


Spanjol, Željko i Spanjol,
Snježana: Dendroflora i pejzažno
oblikovanje na otoku Rabu (str. 179223)
i


Rauš , Đuro: Sto trajnih ploha
Republike Hrvatske (Ekološka
istraživanja) (str. 225-275).


M. Oršanić je istražio razlike
u uspijevanju ariša, crnog bora i
smreke u g.j. Stubička gora, g.j.
Sljeme-Medvedgradske šume i g.j.
Markuševačka gora, dakle na
području Medvednice. Stanišne
prilike prikazane su u šumskim
zajednicama a to su: šume hrasta
kitnjaka i običnog graba, šume
gorske bukove s mrtvom koprivom
te šume bukve i jele. Rezultate
svojih istraživanja u t. 11.
Zaključaka: sažeo je: "iako se na
osnovi ovih istraživanja, s obzirom
na dob ovih kultura (18, 21, 34, 42
i 56 god. -OP) ne mogu izvesti
konačni zaključci, ima osnova za
zaključak da je smreka kao vrsta
najproduktivnija jer daje stabla
najveće kvalitete i dobro čišćenje od
grana. Nedostaci smrekovih kultura
su: velike štete od snijega,
ekstremno kisela prostirka, sporiji
rast u početku. Za ariš i bor je
karakteristično da su po
proizvodnosti približno jednaki,
spontani ulaz autoktone vegetacije
je dobar (obje vrste tvore svjetle
sastojine), kvaliteta ariševog debla
je veća (vrlo se dobro čisti od
grana). Bor se čisti vrlo sporo i ima
puno grana u pršljenju većeg
promjera. Obje vrste dosta
intenzivno prirašćuju u početku te je
potrebna manja njega".


U usporedbi crni bor - smreka
nije uzeta u obzir:
a) veća meliorativna vrijednost
bora u odnosu na smreku,


b) daje smreka u Stubičkoj gori
sađena na donjem dijelu padine
nagiba 30 a crni bor na "južnoj do
jugozapadnoj ekspoziciji i na nagibu
20-35°(a) strma padina ima početak
na vrhu grebena", i


c) da ima svojti crnog bora s
tanjim granama nego li ona sađena
u ovom slučaju.


U povjesnom pregledu umjetnog
pošumljavanja u Hrvatskoj autor
navodi, da su npr, Laudonov gaj i
šuma Perjasica podignute u drugoj
polovici XIX: stoljeća. Stvarnost je
drukčija. Laudonov gaj podignut
je u XVIII: stoljeću " a
Perjasica ili borik Bosiljevo u
prvoj polovici XIX: stoljeća.2´


M. Grubešić u Zaključcima
kaže, da je "osnovni čimbenik za
obitavanje dabra hrana (a) ima vrlo
širok spektar vrsta kojima se hrani
"Z. Potočić: Laudonov gaj. Šum. list 1990. br. 3-5. i (Đuro Rukavina): Glas o šumama i šumarstvu u gornjoj Krajini prije 40 godina.
Šumarski list XXV (1900), sv. IX-X, str. 544-550. u kojem se prenosi pisanje o šumama u Gornjoj Krajini u časopisu Vereinschrififlir
Forst, Jagd und Naturkunde iz god. 1860.


2,Izvod iz članka Antuna Tomića : Predlog kako da se občuvaju šume, i kojih se pri tom pravilah deržati valja, List mesečni hrvatskoslovenskog
Gospodarskog družtva 1843. godine objavljen u Šumarskom listu 1994. br. 11-12. str. 234.