DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 79 <-- 79 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI Glasnik za šumske pokuse je glasilo-godišnjak znanstvenih radnika Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i u 1995. godini 32. je knjiga redovnog izdanja. Glavni urednik je Prof. dr. Đuro Rauš , a tehnički urednig graf. inž. Boris Rukavina. Siva boja omotnih stranica zamijenjena je šumarskom -zelenom. Čitamo, daje "tiskanje ove publikacije omogućeno dotacijom Ministarstva znanosti, tehnologije i informatike Republike Hrvatske, te javnog poduzeća "Hrvatske šume". Ovaj svezak Glasnika sadrži sedam članaka: Oršanić , Milan: Uspijevanje šumskih kultura obične smreke (Picea abies (L) Krst.), crnoga bora (Pinus nigra Arn) i europskog ariša (Larix decidua Mili.) na Zagrebačkoj gori (str. 1-90), Grube šić, Marijan: Usporedba vegetacijskog sastava dabrovih staništa u nekim europskim zemljama i potencijalnih staništa u Hrvatskoj (str. 91-105), Rauš, Đuro i Spanjol, Željko: Dendroflora i valorizacija park-šume Sijana kod Pule (str. 107128), Risović , Stjepan: Optimizacija učina viševretenskih glodalica za obradu drva (str. 129-168), GLASNIK za šumske pokuse Vol. 32 god. 1995. K o v a č i ć, Đuro: Prilog gospodarenju šumama u Istri (str. 169197), Spanjol, Željko i Spanjol, Snježana: Dendroflora i pejzažno oblikovanje na otoku Rabu (str. 179223) i Rauš , Đuro: Sto trajnih ploha Republike Hrvatske (Ekološka istraživanja) (str. 225-275). M. Oršanić je istražio razlike u uspijevanju ariša, crnog bora i smreke u g.j. Stubička gora, g.j. Sljeme-Medvedgradske šume i g.j. Markuševačka gora, dakle na području Medvednice. Stanišne prilike prikazane su u šumskim zajednicama a to su: šume hrasta kitnjaka i običnog graba, šume gorske bukove s mrtvom koprivom te šume bukve i jele. Rezultate svojih istraživanja u t. 11. Zaključaka: sažeo je: "iako se na osnovi ovih istraživanja, s obzirom na dob ovih kultura (18, 21, 34, 42 i 56 god. -OP) ne mogu izvesti konačni zaključci, ima osnova za zaključak da je smreka kao vrsta najproduktivnija jer daje stabla najveće kvalitete i dobro čišćenje od grana. Nedostaci smrekovih kultura su: velike štete od snijega, ekstremno kisela prostirka, sporiji rast u početku. Za ariš i bor je karakteristično da su po proizvodnosti približno jednaki, spontani ulaz autoktone vegetacije je dobar (obje vrste tvore svjetle sastojine), kvaliteta ariševog debla je veća (vrlo se dobro čisti od grana). Bor se čisti vrlo sporo i ima puno grana u pršljenju većeg promjera. Obje vrste dosta intenzivno prirašćuju u početku te je potrebna manja njega". U usporedbi crni bor - smreka nije uzeta u obzir: a) veća meliorativna vrijednost bora u odnosu na smreku, b) daje smreka u Stubičkoj gori sađena na donjem dijelu padine nagiba 30 a crni bor na "južnoj do jugozapadnoj ekspoziciji i na nagibu 20-35°(a) strma padina ima početak na vrhu grebena", i c) da ima svojti crnog bora s tanjim granama nego li ona sađena u ovom slučaju. U povjesnom pregledu umjetnog pošumljavanja u Hrvatskoj autor navodi, da su npr, Laudonov gaj i šuma Perjasica podignute u drugoj polovici XIX: stoljeća. Stvarnost je drukčija. Laudonov gaj podignut je u XVIII: stoljeću " a Perjasica ili borik Bosiljevo u prvoj polovici XIX: stoljeća.2´ M. Grubešić u Zaključcima kaže, da je "osnovni čimbenik za obitavanje dabra hrana (a) ima vrlo širok spektar vrsta kojima se hrani "Z. Potočić: Laudonov gaj. Šum. list 1990. br. 3-5. i (Đuro Rukavina): Glas o šumama i šumarstvu u gornjoj Krajini prije 40 godina. Šumarski list XXV (1900), sv. IX-X, str. 544-550. u kojem se prenosi pisanje o šumama u Gornjoj Krajini u časopisu Vereinschrififlir Forst, Jagd und Naturkunde iz god. 1860. 2,Izvod iz članka Antuna Tomića : Predlog kako da se občuvaju šume, i kojih se pri tom pravilah deržati valja, List mesečni hrvatskoslovenskog Gospodarskog družtva 1843. godine objavljen u Šumarskom listu 1994. br. 11-12. str. 234. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 80 <-- 80 --> PDF |
(čak oko 300), pa pronalazi hranu u svakoj biljnoj zajednici koja se razvija uz vodene površine." U Hrvatskoj bi posebno "mogla biti vrlo pogodna staništa za dabra s velikim prehrambenim potencijalom podravske ritske šume sa svojim vodenim površinama." Nadalje "uzimajući u obzir očuvanost prirodnih staništa u Hrvatskoj i činjenicu da se dabar održao i na umjetnim prostorima u Europi, stvara se optimizam za uspjeh reintrodukcije dabra u Hrvatsku". Tandem Rauš - Spanjol s otoka Raba prebacio se u Istru i pokazao današnje stanje park-šume Sijana, parkovne i izletničke šume grada Pule a takvu namjenu ima preko stotinu godina. Ta "carska šuma sa svojim sočnim livadama i stogodišnjim hrastovima, svojim skrovitim mjestima i tajnovitim drvoredima, najomiljenije je mjesto Puljana" autori u prijevodu navode dio teksta objavljenom u Illustrierte Osterreichische Riviera-Zeitung iz 1904/1905. godine. U Rivieri- Zeitungu površina šume Sijana iskazana je s okruglo 150 ha, dok je današnja površina, prema Programu gospodarenja 1965-1974. 152,13 ha od čega otpada 138,46 ha na šumom obrasle površine, 2,46 ha su čistine, 4,76 ha šumski je rasadnik, 5,91 ha neplodno je tlo (putevi, prosjeke, zgrade) a 0,54 ha poljoprivredno. Kao gospodarsku jedinicu Programom je park šuma Sijana podijeljena je na 6 odjela sa 68 odsjeka; ukupno je 8402 stabla iznad taksacijske granice od 10 cm. Najviše je stabla alepskog i brucijskog bora - 3780, zatim medunca - 2625 itd. Inače "unutar park-šume Sijana zabilježćeno je 98 vrsta listača i 18 vrsta četinjača aloktonih i autoktonih drvenastih vrsta", ustanovili su autori. "Piškoric, Oskar: Josip Ressel u hrvatskom šumarstvu. Šumarski list CXVII (1993.) br. 11-12, str. 493. Iz zaključka S. Ri so vica navodimo da je u radu prikazan i "matematički model kao pomoć pri rješavanju problema optimizacije učina viševretenskih glodalica za obradu drva." Drugi članak u ovoj knjizi Glasnika za šumske pokuse s područja Istre jeD. Kovačića o gospodarenju šumama panjačama Istre te otoka Cresa i Lošinja. Tih šuma s ophodnjom od 20 godina je 2605 ha (od čega 12 ha šume crnike), 254 ha s ophodnjom od 40 godina i 1676 ha s ophodnjom od 60 godina (unutar kojih je 24 ha sastojina pitomog kestena). Iz autorovog Zaključka navodimo: "Ove degradirane prirodne šume (treba) u što kraćem roku prevesti u visoki oblik "time" da će i za medunčeve sjemenjače biti dovoljna ophodnja kojih 80-100 godina, samo je potrebno njegovanjem sastojina postići u toj dobi veće gospodarske efekte nego je to postiglo modelno stablo." Kako će se pak "ponovo uzgojiti medunčevu šumu", dakako u visokom uzgoju, dao je smjernice već J: Ressel.3´ Kako sam radio u Istri od lipnja 1945. do listopada 1947. tj. do likvidacije Oblasnog NOO Istra i to najprije kao referent Kotarskog NOO Pazin, a zatim u navedenom NOO-u to mogu potvrditi da gospodarskih , a i drugih elaborata, za predratno razdoblje (II svjetskog rata) nema. Za vrijeme talijanske vladavine za Istru u Puli postojao je Centurij Milizia Forestale Puli i arhiv tog ureda 1945. godine prebačen je NOOO za Istru, u Odjel za šumarstvo. Cjelokupnu arhivu sam pregledao i izlučio ono, što nema veću vrijednost. Iz tog materijala posebno navodim: 1. projekte za uređenje bujica rijeka Mirne i Raše i pošumljavanja njihovih perimetara izrađenih oko 1935. godine i ostvarivanih do početka II. svjetskog rata, b) elaborat poput današnjeg Programa gospodarenja za jednu šumu nedaleko Kanfanara površine oko 30 ha, c) brojne isplatne liste s radova pošumljavanja u kojima je bilo razdvojeno kopanje jama za sadnju i sama sadnja uz količinu radova, pa i izvještaja o uspjehu sadnje. Izdvojeni spisi te navedeni elaborati prigodom likvidacije Oblasnog NOOO 1947. upućeni su u Zagreb Ministarstvu šumarstva, ali tamo, kako mi reče Ing. August Horvat, nisu sačuvani. Na osnovi podataka iz platežnica izračunao sam radne norme i poslao ih uredništvu Šumarskog lista za objavljanje, rukopis je nestao, a podaci nisu objavljeni. Đuro Kovačić u ovom "prilogu gospodarenja šumama u Istri" kao uređivač posebno je obradio rast i prirast hrasta medunca te je to prvi korak za upoznavanja ove vrste u kraškim ekološkim uvjetima ne samo kod nas nego uopće. Ž. i S. Spanjol u Zaključku svog rada, uz ostalo navode: — da je dosadašnjim istraživanjima utvrđeno 248 drvenastih vrsta i to pretežno autoktonih elemenata šuma hrasta crnike i crnog jasena, a "s egzotama i atraktivnim vrstama Rab ne obiluje". Međutim nije isključena mogućnost da u vrtovima ili dvorištima, do kojih nisu došli, može biti još "zanimljivih i značajnih površina drvenastih vrsta", — da su za sve radove sanacije i održavanja, kao i podizanja novih zelenih površina potrebni projekti i programi; — da se "dobit zarađena turističkom djelatnošću mora jednim dijelom vratiti u parkove i ostale pejzažne oblikovne sadržaje, koji su sastavni dio cjelokupne turističke valorizacije otoka". |