DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 86     <-- 86 -->        PDF

IN MEMORIAM


DRAGO VIN


Dana 20. kolovoza 1995. godine
iznenađuje preminuo u Đakovu naš
dugogodišnji kolega i dragi prijatelj
mnogima, diplomirani šumarski
inženjer Dragutin-Drago Vin. Na
vječni počinak otpratili su ga
njegovi najbliži, rođaci, prijatelji i
znanci sljedećega dana 21. kolovoza
1995. godine na mjesnom groblju u
Đakovu.


Drago Vin rođen je u Sisku, u
željezničkoj obitelji, dana 30.
listopada 1921. godine. Osnovnu
školu kao i gimnaziju pohađao je u
svom rodnome gradu, koju je
završio 1941. godine. Iste godine u
jesen upisao se na Poljoprivrednošumarski
fakultet u Zagrebu, na
šumarske studije. Studije pohađa do


19. lipnja 1943. godine. Toga,
naime, dana odlazi na poziv u
vojsku hrvatskog domobranstva,
gdje ostaje sve do kraja rata t.j. do
14. svibnja 1945. godine. U jesen
iste godine upisuje se na fakultet na
ranije započeti studij i diplomira 15.
prosinca 1949. godine.
Nakon završetka studija prva mu
je služba bila u "Šumsko građevnom
poduzeću" u Novoj Gradiški dana


16. siječnja 1950. godine. Radi na
projektiranju i izvođenju radova na
šumskim prometnicama do proljeća
1952. godine. Tih dana premješten
je u "Šumsko građevno poduzeće"
u Delnicama i radi u njemu do
srpnja 1958. godine, na stručnim
poslovima i zadacima u šumarskom
građevinarstvu (visokogradnje i
niskogradnje). Polovicom 1958.
godine premješten je u Šumariju
Novska u Novskoj (ustanova sa
samostal. financiranjem) na mjesto
referenta za iskorišćavanje šuma sa
zadatkom da se bavi i izgradnjom
prometnica na području šumarije.
Ovdje ostaje do 1960. godine. Te
godine raspoređen je za rukovoditelja
građevinske operative u
novoosnovanom "Šumskom
gospodarstvu Nova Gradiška" u
Novoj Gradiški (kasnije nazvano
Š.G:. "Josip Kozarac" Nova
Gradiška), kasnije za upravitelja
OOUR Građevinarstvo u istom
gospodarstvu do 1. srpnja 1985.
godine. Od 1. srpnja 1985. godine
imenovan je za savjetnika u
gospodarstvu na kojoj dužnosti
ostaje do mjeseca kolovoza 1987.
godine, kada odlazi u mirovinu s
radnim stažem od 37 god. i 7 mj.
Nakon umirovljenja i dalje ostaje
živjeti u Novoj Gradiški do 1993.
godine, a do kraja života, zajedno sa
svojom obitelji, živi u Đakovu.
Sav svoj radni vijek proveo je
radeći na poslovima u šumarskom
građevinarstvu. Gotovo jednako
toliko svoj stručni rad, marljivost i
upornost ugradio je u izgradnju
kilometara i kilometara šumskih
prometnica, vlakova, mostova i
propusta te drugih objekata u
šumama novogradiškog, novskog,
lipovljanskog, kutinskog, popovačkog,
novoselačkog i ivanićgradskog
kraja, ali, iako manje, i u
šume lijepoga Gorskog kotara. Svi
ti izgrađeni objekti, ma gdje se
nalazili, nijemi su svjedoci njegovog
(i njegovih radnika) strpljivog i
dugogodišnjeg rada, koji pobuđuje
poštovanje i zahvalnost. I zaista,
velika mu hvala!


Naš dragi kolega Drago bio je
tiha, blaga, ali čestita i poštena
priroda, susretljiv i blizak prema
svakome, cijenio je istinu i pravdu.
Zbog svega toga ljudi su ga cijenili
i poštovali.


Iznad svega volio je svoj dom i
obitelj. Njegova ljubav, skrb i
pažnja prema obitelji pobuđivala je
u svima njima topao i drag osjećaj
mira i zadovoljstva. Bio je dobar i
plemenit otac i suprug.


U trenucima posljednjeg opraštanja
i rastanka s Tobom, primi
Drago naše veliko hvala za sve što
si kroz svoj životni vijek učinio za
hrvatsku domovinu, svoju obitelj i
za sve s kojima si za života radio,
živio i radovao se.


Laka ti Hrvatska zemlja!


Dragutin Smojver, dipl. ing.