DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1996 str. 13 <-- 13 --> PDF |
M. Figuric: RASPRAVA O KONCEPCIJI ODRŽIVOG RAZVITKA I NJENOM UTJECAJU NA UTVRĐIVANJE VRIJEDNOSTI ŠUMSKIH RESURSA Šumarski liši br. 1—2, CXX (1996), 9—18 2. CILJEVI RASPRAVE — Objectives Bogatstvo prostornog fenomena šuma i raznolikost ostvarenja razvitka šumskog gospodarstva već sada s puno argumenata otkrivaju posebnosti koje se ne mogu uspješno istraživati općim metodama ili ekonomije ili šumarstva. Ekonomija šumskih resursa ima svoje mjesto u krugu ekonomskih i šumarskih znanosti. Međutim, ona se odnosi otvoreno i prema drugim znanstvenim područjima, a posebno onima kojima je upravljanje prirodnim resursima sastavni dio struke i koje se bave istraživanjem upravljanja prirodnim resursima (npr. vodoprivreda). Drugi, jednako važan pristup u definiranju znanstvenih i stručnih posebnosti ekonomije šumskih resursa jest definiranje sustava upravljanja. Tu se pojavljuju dva podsustava, to jest prirodni podsustav šuma i gospodarski podsustav šumarstvo. Naime, u ekonomiji šumskih resursa istražuje se gospodarenje šumom u funkciji ukupnog razvitka. Razvitak se promatra kao složeni sustav u kojem svi elementi stoje u međusobnoj uzročno-posljedičnoj vezi. Riječ je dakle o elementima raznorodne prirode koji se u razvitku ponašaju kao dijelovi jedinstvene cjeline. To je ona sustavna veza koja čini integralni pristup kojim se koristi u ekonomiji šumskih resursa . Esencijalno pitanje u sagledavanju problema ekonomike šumskih resursa je upravljanje šumskim resursima u duhu potrajnog gospodarenja, a potječe od poznatog ekonomskog zakona oskudnosti: dobra su ograničena, dok se želje čine neograničenim. To je ujedno i fundamentalni pojam kojim se ekonomika šumskih resursa bavi. Dobra su oskudna zato što nema dovoljno šumskih resursa da se proizvedu sva dobra koja ljudi žele trošiti ili koristiti. Zbog toga što su šumski resursi oskudni treba učiti kako odabrati iz izbora mogućih dobara i usluga šuma, i kako se različiti šumski proizvodi i usluge vrednuju i tko i kako ta dobra troši ili koristi. Iz tih razloga glavno pitanje u ovoj raspravi je da li postojeće metode valorizacije prirodnih resursa, posebice šumskih, mogu egzistirati uz politiku potrajnog gospodarenja šumom u paradigmi održivog razvitka. Suvremeni šumarski inženjeri koji se bave ekonomikom okoliša mogu se grubo podijeliti u tri skupine. Prva se skupina nastavlja na konvencionalne neoklasične ekonomske teorije koji svoja znanja primjenjuju na netržišne fenomene, kao što su prirodna bogatstva ili javna dobra. Oni ne teže da formuliranju neke u osnovi nove teorije, već žele na originalan način proširiti po stojeće teorije ekonomije blagostanja i neoklasične ekonomije konstruirajući "surogatna" tržišta i krivulje potražnje. Druga se grupa naziva šumarima — ekonomistima okoliša. Oni nastoje spojiti ekološke procese i ekonomiju u jednu novu disciplinu. Oni nastoje procijeniti ekosustave ili ekosustavne procese te njihovu ulogu u stvaranju ljepote i inspiracije, te njihov udjel u pročišćavanju, asimilaciji i zaštiti. To je originalna disciplina u gospodarenju prirodnim resursima. Šumari — ekološki ekonomisti nastoje proširiti analizu troškova i koristi, koristeći maštovite tehnike koje su razvili, tražeći najučinkovitije, trajne i prirodne mjere za potrajno gospodarenje svim prirodnim resursima. Treća se grupa koji puta naziva šumarima — humanističkim ekonomistima. Oni sebe smatraju posebnom skupinom. To je ekonomika življenja unutar granica prirode u društvenim strukturama koje osiguravaju blagostanje. Ne ulazeći u razlike među grupama, ova rasprava će pokušati objasniti sustav i proces potrajnosti gospodarenja šumskim resursima u sklopu koncepcije održivog razvitka. Ovo ujedno govori da suvremena ekonomika šumskih resursa ne može određivanjem cijena na pojedine šumske resurse promatrati kao jednostranu tehničku stvar poduprtu pozitivnim ekonomskim instrumentarijem, budući je u određivanju cijene šumskih resursa uvijek prisutna i znatna doza politike, zakona i etike. Iz ovog se vidi da cijena prirodnog bogatstva nije apsolutna. Ona je produkt znanja, znanosti, težnji raznih skupina s posebnim ciljevima, pluralističke političke kulture i društvenih očekivanja vezanih za buduće obrasce razvoja te relativne uloge prirode za održiviju budućnost. Jedino zaokružena znanost o okolišu može pomoći analitičaru da bolje razumije kako se dolazi do cijene prirode i njenih resursa te kako se njome može manipulirati da bi se društvu osigurala mogućnost preživljavanja u budućnosti. Šumarska znanost upravo je takva, a ekonomika šumskih resursa njezin je sastavni dio. Često puta lakše je razumijeti ekonomsku stranu tog pitanja nego moralnu, jer je ekonomska strana snažnija i razumljivija zbog načina mjerenja. Međutim, ukoliko se samo oni upotrebljavaju bez etičkih rezultata neće biti zadovoljavajući ni rezultati na dugi rok. Iz tih razloga osnovu za svoj smisao i sadržaj ekonomike šumskih resursa nalazi u primjeni ekonomike prirodnih resursa (okoliša). |