DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1996 str. 14 <-- 14 --> PDF |
M. Figurić: RASPRAVA O KONCEPCIJI ODRŽ1VOG RAZVITKA I NJENOM UTJECAJU NA UTVRĐIVANJE VRIJEDNOSTI ŠUMSKIH RESURSA Šumarski list br. 1—2, CXX (1996), 9—18 3. DEFINIRANJE POLITIKE ODRŽIVOG RAZVITKA — Sustainable development policy Razvitak ekonomike prirodnih resursa odmah je pokrenulo pitanja o sposobnosti prirodnog sustava da održi ekonomiju. Održati razinu, znači učiniti da potraje, potruditi se da zaživi i opstane. Održati ekonomiju ne znači samo održati je na životu (moglo bi biti razmjerno jednostavno stvoriti ekonomiju, koja će odolijevati vremenu ali će se u njoj upravo kroz protok vremena smanjiti životni standard). Sigurno je da se od ekonomije očekuje da se s vremenom mora mijenjati upravo zato, da bi povećala životni standard. Kako definirati životni standard, također je akademsko pitanje, i nije sasvim jednoznačno određeno. Iz tih razloga u ovom poglavlju razmatra se o tome kako postupiti s prirodnim okolišem da bi se omogućilo da do kraja odigra svoju ulogu u održanju ekonomije kao izvora poboljšanja životnog standarda? Istaknuta pravila gospodarenja prirodnim resursima naglašavaju kako se ne smije dopustiti da se smanje zalihe obnovljivih prirodnih resursa, niti sposobnost asimilacije otpada. S obzirom na to da se neobnovljivi resursi (iscrpivi) već po njihovoj definiciji, jednog dana mogu iscrpiti, mora se razmotriti mogućnost i njihova uključivanja u pravila gospodarenja održivim razvojem. Dva su načina kako to postići: 1. Osigurati da se istodobno sa smanjivanjem iscrpljivih resursa njihova zaliha nadomjesti povećanjem obnovljivih resursa. 2. Omogućiti da se osigura željeni životni standard na osnovi smanjive zalihe resursa. Prva teza omogućuje nadomjestivost neobnovljivih prirodnih resursa onima obnovljivima, a druga teza omogućava povećanu iskoristivost u uporabi prirodnih resursa. Zamisao, kako zaliha obnovljivih prirodnih resursa mora biti barem stalna kroz protok vremena da bi osigurala održivost, zahtijeva prilagodbu, kako bi omogućila kompenzacijske učinke: a) potreba povećanja obnovljivih resursa koji će nadomjestiti smanjenje neobnovljivih resursa i b) smanjenje potražnje za svim prirodnim resursima, a koje bi ipak održalo razinu željenog životnog standarda Neki stručnjaci tvrde da nije potrebno izdvajati okoliš (prirodni kapital) i davati mu neki posebni tretman, budući da je on samo jedan oblik kapitala. Njihov je stav daje za potrajni razvoj potrebno osigurati ukupne zalihe kapitala koje neće biti manje od onih kojima se raspolaže danas. Određena razvojna politika može kao posljedicu izazvati manjak prirodnog kapitala, pod pret postavkom da se taj gubitak nadoknadi npr. većim brojem cesta, sa više strojeva ili drugog kapitala proizvedenog od strane čovjeka. S druge strane, može se dogoditi npr. manjak cesta i tvornica ako se kompenzira npr. s više prirodnog kapitala npr. šuma. Ovo se gledište zasniva na izraženom uvjerenju da se razni oblici kapitala mogu međusobno razmijeniti (razmjenska paradigma) Drugi pak stručnjaci ne vjeruju da je ova pretpostavka ispravna. Neki elementi zaliha prirodnog kapitala ne mogu se zamijeniti (osim u vrlo ograničenom obimu). Neke funkcije i usluge okoliša bitne su za preživljavanje. One održavaju život na planeti i ne mogu se ničim zamijeniti. Druga, ekološka dobra, bitna su ako već ne za preživljavanje a ono za opće blagostanje (tu se ubraja krajolik, prostor ... ). Ta dobra predstavljaju kritički prirodni kapital i budući da ih se ne može lako nadomjestiti, ako je to uopće moguće, načelo potrajnosti zahtijeva da ih se zaštiti (paradigma održivog razvoja). Ako se prihvati ovakvo gledište onda strategija potrajnosti zahtijeva da se ispuni intergeneracijski dogovor i to putem pravila konstatnog kapitala i kapitalnih zaliha. Sadašnja bi generacija mogla unaprijed odlučiti protiv nekih razvojnih aktivnosti ako bi ove uzrokovale troškove za budućnost te umanjenje kapitala ispod određenog praga štetnosti ili nepovratnosti (npr. gubitak kritičkog prirodnog kapitala, funkcija okoliša za održavanje života, ključnih vrsta i procesa). Svaka strategija potrajnosti za budućnost morat će se suočiti s pitanjem koliko se još može povećati globalno stanovništvo a da mu je zagarantirano osnovno i potrajno preživaljavanje. Za mnoge stanovnike, život se mora održavati u okolini koja je krhka, samozatajna i ranjiva. Potrajnost takve egzistencije može se poboljšati putem politike koja smanjuje ranjivost, npr. zaštita od poplava koja može prouzročiti podizanje mora izravno globalnih zatopljenjem; mjere koje će poboljšati sigurnost dobave hrane i tako ublažiti nefunkcioniranje tržišta; regulativne intervencije kod neprikladnih cijena resursa i nekoordinirane razvojne politike. Na osnovi toga mogu se izložiti neka pravila za potrajno iskorištavanje zaliha prirodnog kapitala: — Potrebno je ispraviti nefunkcioniranje tržišta i intervencije vezane uz cijene resursa i vlasnička prava. — Održavanje regenerativne sposobnosti obnovljivog prirodnog kapitala, tj. stope ubiranja ne smiju biti veće od stopa regeneracije, a također treba izbjegavati prekomjerno zagađivanje koje bi moglo ugroziti asimilativne sposobnosti okoliša da upija otpad i da tako ugrozi sustave za održavanje života. |