DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1996 str. 15 <-- 15 --> PDF |
M. Figurić: RASPRAVA O KONCEPCIJI ODRŽIVOG RAZVITKA I NJENOM UTJECAJU NA UTVRĐIVANJE VRIJEDNOSTI ŠUMSKIH RESURSA Šumarski list br. 1—2, CXX (1996). 9 — Tehnološke promjene trebale bi se kretati tako da postoji jedan sustav koji će omogućiti zamjenu neobnovljivih obnovljivim oblicima kapitala. Tehnički progres koji povećava učinkovitost trebao bi dominirati procesnom tehnologijom. — Neobnovljive prirodne resurse treba eksploatirati ali po stopi koja je jednaka stopi stvaranja supstituta (uključujući recikliranje). — Ukupni obim ekonomske aktivnosti mora se ograničiti tako da ostane u granicama nosivih sposobnosti preostalog prirodnog kapitala. Uz date nesigurnosti, trebalo bi izabrati oprezni pristup sa ugrađenim sigurnosnim mehanizmom. Međutim postoji još jedan važan činitelj, a to je rast broja stanovnika. Dani bi se životni standard mogao vremenom održati uz manje inpute prirodnih resursa, no ukoliko stanovništvo naglo raste, učinak povećane potražnje za prirodnim resursima, moglo bi poništiti sve postignuto većom učinkovitošću. Budući da svjetsko stanovništvo brzo raste i budući je nevjerojatno kako bi se tim rastom moglo upravljati, jednako je tako vjerojatno da će se smanjivati i zalihe prirodnih resursa. Iz tih razloga politika održivog razvoja razmatra mogućnosti da li se može postići željeni životni standard, ukoliko se smanje zalihe prirodnih resursa? Na slici br. 1 prikazan je problem. Okomita os prikazuje životni standard (ŽS), a vodoravna os zalihu prirodnih resursa ili prirodni kapital (PK). Točka O je postojeći životni standard, tako da bi njegovo svođenje na negativni dio okomite osi značilo ozbiljno smanjenje životnog standarda (na točki L). Prirodni kapital (PKmin) odgovara najnižoj razini zalihe prirodnog kapitala, potrebnoj da se dostigne pozitivni životni standard. Na osnovi toga mogu se postaviti sljedeće relacije: 1. Ekonomije s niskom razinom zaliha prirodnog kapitala mogu povećati životni standard samo ako uve- Zs paradigma održanja p JU vo x\ tni a/w^ . Q da ^ v razmjenska rd ^-^paradigma y´zaliha prirodnih resursa PK ""min "prirodni kapital" Slika 1. Paradigma održivog razvoja Figure 1. A model of sustainable development ćaju zalihu prirodnog kapitala (linija Pkmin — Z). Rast prirodnog kapitala i ŽS samo se nadopunjuju. Put kako bi takve siromašne ekonomije mogle razvijati naznačen je s Pkmin WJ, što se naziva "paradigma održanja". Kada takva ekonomija razvoja krene i napr. dosegne točku W tada je moguće unaprijediti i životni standard (ŽS) i to djelovanjem u bilo kojem dijelu osjenčanog polja PWQ, to jest uvećanjem zalihe prirodnog kapitala ili bar čineći da ona ostanu stalna. No, kada je razvojni put povećanje ŽS u kojem se smanjuju zalihe prirodnog kapitala, radit će se samo o trenutačnom (kratkoročnom) razvojnom putu. 2. Druga krajnost je tradicionalnija, i obično se ocjenjuje kao "razmjenska paradigma". Osnovna teza pri tome je, da je ekonomija uvijek u točki W, a razvoj se može osigurati samo ako se odrekne dijela PK da bi se povećao ŽS. Put je sljedeći: želi li se povećati prirodni kapital, životni standard mora padati. Želi li se veći životni standard, tada se prirodni kapital mora smanjiti. U tom pogledu isto se događa i u točki A ili B, tj, stanje razmjenjivosti uvijek je relevantno. Ako u točki W dođe do tendencije povećanja ŽS, tada se to postiže putanjom W — X — Z, te bi se u točki Z ponovno došlo do minimalne zalihe prirodnog kapitala (Kn . ). Po toj mogućnosti, okoliš i razvoj nadopunjuju se jedino u ranim fazama razvoja. Međutim kada "krene" razvoj mogu se zamijeniti jedan za drugi, ali samo uz pretpostavku da su međusobno razmijenjivi do jedne određene granice i samo za neke funkcije okoliša. (Jednostavno je shvatiti da se određene prirodne ljepote zamjenjuju za razvoj, no ono što u okolišu osigurava život i ima asimilacijsku mogućnost ne može se nadomjestiti. Takav složeniji pogled moglo bi se smatrati relevantnim u današnjim pitanjima glede razvoja). Na temelju slike 1., postavlja se pitanje kako je put WXY, u kojem se smanjuje prirodni kapital, moguć ukoliko je opći interes održiva ekonomija? Jedan način, kako bi taj put mogao biti sukladan održivosti je, već spomenuti, povećati učinak kojim se prirodni resursi koriste (tehnološkim napretkom npr.). Međutim, postoje i drugi načini, kako se u ekonomici prirodnih resursa govori o supstituciji prirodnih resursa, zamjenom za umjetno stvoreni kapital. Problem koji se odmah javlja jest u tome što umjetni (ljudski stvoren) kapital nije neovisan o prirodnom. Ovaj drugi često je potreban da se stvori prvi. Uz to je potrebno upozoriti da zamijenjivost ne mora biti bitna za sve prirodne resurse. Klasična ekonomija barata s idejom kako je supstitucija inputa relativno lagana. Zahvaljujući tako postavljenoj definiciji zamjenjivosti moguće je, barem što se analiza tiče, postići takove rezultate koji će sma |