DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1996 str. 16 <-- 16 --> PDF |
M. Figurić: RASPRAVA O KONCEPCIJI ODRŽIVOO RAZVITKA I NJENOM UTJECAJU NA UTVRĐIVANJE VRIJEDNOSTI ŠUMSKIH RESURSA Šumarski list br. 1—2, CXX (1996), 9—18 njiti važnost onih naglasaka što se stavljaju na prirodne resurse. No, prirodni se resursi razlikuju od drugih resursa upravo stoga što su uključeni u mnoge funkcije, pa i sam opstanak čovječanstva, iz tih se razloga ekonomika prirodnih resursa suprostavlja "razmjenskoj" paradigmi istovremeno, zalažući se za paradigmu "održanja". Dosadašnja rasprava, nagovijestila je, kako je održivost potreba da se uveća zaliha prirodnih resursa (prirodnog kapitala). Ta potreba osigurava da se promatraju granice djelovanja prirodnog okoliša kao sustav koji podržava ekonomski sustav. Do koje je mjere moguće ublažiti udovoljenje tom zahtjevu, ovisi o tome vjeruje li se (i do koje mjere) u stupanj zamjenjivosti obnovljivih i neobnovljivih prirodnih resursa a onima koje su stvorili ljudi. Ovdje ne treba stvarati prebrze zaključke nego ih treba čvrsto argumentirati održivom okolišu i i izraziti ih uobičajenim ekonomskim pojmovima. Suma je golemo i osnovno prirodno bogatstvo kojim Hrvatska raspolaže. Suma je obnovljiv i nezamjenjiv resurs. Šume i šumsko zemljište u Republici Hrvatskoj zauzimaju oko 43% kopnenog dijela. Gospodarska vrijednost hrvatskih šuma zrcali se u potrajnosti gospodarenja koje jamči prihod od godišnjeg etata drva u visini prirasta šuma. S obzirom na vrijedne vrste drva, to pruža velike izglede za razvoj preradbe drva, jedne od ekoloških najprihvatljivijih industrija. Površina šuma i šumskog zemljišta u Republici Hrvatskoj iznosi 2.457.684 ha ili 43% od teritorija Hrvatske. Površina svih šuma (tj. obraslog šumskog zemljišta) u Hrvatskoj je 2,061.509 ha. Neobrasla šumska pov ršina u Hrvatskoj iznosi 332.139 ha, a neplodna 64.000 ha. Drvna zaliha iznosi nepunih 300 milijuna m3, godišnje priraste 8,8 milijuna m3, a godišnji bruto etat iznosi 5,5 milijuna m3. Na svakom hektaru državnih šuma (bez površine i drvne mase. I. dobnog razreda) ima 198 do 202 m3/ha drva, a u privatnim šumama 82 m3/ha. Sume u Hrvatskoj siromašne su četinjačama (16%) i mekim listačama (4%), a velik je udio hrasta 27%, bukve 35% te ostalih tvrdih listača — 18%. Njihova vrijednost iskazana klasičnim metodama procjene vrijednosti šuma, šumskih sastojina iznosi 20 668 000 000 kn prema poslovnom izvješću J.P. Hrvatske šume. Htjenjem i potrebama u svrhu praćenja životnog standarda u Hrvatskoj, doći će do promjene vrijednosnih sustava o prirodnim resursima. Tada će doći razina ŽS (SLI) u osjenčano područje, a zaliha prirodnih resursa dobit će drukčiji tretman. Kako je u Hrvatskoj potrajno gospodarenje šuma trajno obilježje šumarske politike, i nije razvojno upitno, kao problem, pojavit će se problem valorizacije postojećeg šumskog kapitala na adekvatniji način. Iz tih razloga, ukoliko će se slijediti podatke o održivom razvitku, morat će se klasične metode vrednovanja šumskih resursa zamijeniti novima, a te su metode date pod zajedničkim nazivom CB A-metoae (cost benefit metode). Iz tih razloga tek njihova primjena omogućit će pravilnu valorizaciju zaliha prirodnog kapitala — šuma, i tek tada biti će omogućena primjena paradigme održivog razvitka i u Hrvatskoj. 4. ZAKLJUČAK — Conclusion Sveobuhvatni fenomen, danas prisutan u svim gospodarskim sustavima svakako je stres i uništenje prirodnoga okoliša. Usprkos utisku, koji se može steći citirajući dio napisanog o zaštiti okoliša, njegovo uništavanje nije svojstveno samo gospodarski razvijenim društvima. Najveća je prijetnja prirodnom okolišu u najsiromašnijim zemljama svijeta, upravo njihovo siromaštvo. To siromaštvo, koje uskraćuje sredstva s kojima bi najsiromašniji mogli djelatno poraditi na svojoj dugoročnoj dobrobiti, zapravo uzrokuje stres prirodnoga okoliša i dovodi do degradacije prirodnih resursa te daljnjeg pritiska ka prenapučivanju gradova. Još nije sasvim sigurno ni kakva je prava priroda niti razmjer međuovisnosti ekonomskog rasta i sustava prirodnoga okoliša koji ga podupire. Još uvijek se ne može u potpunosti odrediti opasnost koju kisele kiše, ozonske rupe i tzv. učinak staklenika nanose dobrobiti čovječanstva. Pa ipak, upravo čovječanstvo troši većinu čistog "prirod nog proizvoda" koji priskrbljuje upravo okoliš. Potreba za gospodarskim razvitkom i u buduće će smanjivati upravo onaj dio vrijednosti prirodnoga okoliša koji samoregulirajući prirodni mehanizmi mogu obnoviti bez pomoći čovjeka. Stoga se, po mišljenju mnogih, sužava manevarski prostor za pogrešno ekonomsko planiranje gospodarskoga rasta, koji bi mogao nepovratno uništiti svoju osnovicu — prirodne resurse. Problemi prirodnoga okoliša, koji su ujedno i granični problemi ekonomskih i prirodnih znanosti, nesumljivo su složeni, pa se u mnogim slučajevima ne može ni predvidjeti kako će se razvijati u budućnosti. Ekonomika prirodnih resursa sasvim se logično pojavljuje kao veza između ekonomskog i prirodnog sustava u koncepciji održivog razvitka. Glede toga sve se više govori o povećanju jaza između opće ekonomije i ekonomije prirodnih resursa. Zato ovaj dio rasprave ponajprije ima zadaću objasniti pro |