DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1996 str. 18 <-- 18 --> PDF |
M. Figurić: RASPRAVA O KONCEPCIJI ODRŽIVOG RAZVITKA I NJENOM UTJECAJU NA UTVRĐIVANJE VRIJEDNOSTI ŠUMSKIH RESURSA Šumarski list br. 1— 2. CXX (1996), 9—18 dijelova ekonomije — kako potražnja za proizvodom uranjena. Štoviše, pokušat će se dokazati kako se mnodjeluje na proizvodnju čelika, kako proizvodnja autoga dvoumljenja onih, kojih bi tražili alternativni način mobila djeluje na potražnju za čelikom, kako djelovamišljenja, mogu razriješiti unutar postavljenih paradignje ekonomije proširiti na druga tržišta itd. Niži kvadrat mi. prikazuje sustav okoliš. Okoliš uključuje sve resurse, npr. mogućnost korištenja šuma, mogućnost izlova ribe, tlo, sposobnost okoliša da razgrađujue otpadne tvari itd. Sasvim je jasno da i unutar te matrice postoji interakcija. Količina raspoložive vode utječe na izlov ribe, šume utječu na količinu vode i kvalitetu tla, količina lovine na broj grabežljivaca itd. Kao što se unutar ekonomske matrice mogu proučavati odnosi između ekonomskih jedinki, tako se i unutar matrice okoliša promatraju međusobni odnosi prirodnih podsustava. Na slici 3. prikazano je da ekonomija prirodnih resursa zaokupljena je obim matricama. Štoviše, usredotočila se na interakciju između matrica. Ekonomija prirodnih resursa dakle teži sveobuhvatnijem pristupu od onoga kojega je tumačila tradicionalna ekonomija tj. šire i sveobuhvatnije sagledava djelovanje opće ekonomije na prirodni sustav. Upravo zbog te sveobuhvatnosti, postoji opasnost da se ekonomija prirodnih resursa ocijeni "boljom" od ekonomije u njezinim tradicionalnim okvirima. To je neke teoretičare navelo na pomisao kako je ekonomija prirodnih resursa "alternativna" ekonomija ili nešto, stoje suparničko glavnoj struji ekonomske doktrine. To je mišljenje pogrešno. Ovdje prikazujemo kako se može upotrijebiti glavninu ekonomske misli da bi se iz njih izveli važni zaključci o vezama između ekonomije i okoliša, nego li da se traga za nekom "različitom" ekonomijom i pokušava proširiti horizonte klasične — proizvodno orijentirane ekonomske misli. To ne znači kako "alternativna" ekonomija ne smije postojati, no takva bi ekonomija morala promijeniti paradigme u samom središtu ekonomske misli što nije cilj razmatranja u ovom radu. Naše je mišljenje da se još uvijek puno toga može naučiti ako se prošire obzori primjene moderne ekonomije, te daje potraga za njezinim alternativama — pre- MEĐUDJELOVANJE INTEEAKCDE UNUTAR ´KAKO EKONOMSKI SUSTAV RAZLIČITIH DJELUJE NA PRIRODNI DIJELOVA SUSTAV I OBRNUTO EKONOMIJE INTERAKCIJE UNUTAR KAZLIČrnH DIJELOVA OKOLIŠA Slika 3. Koncepcija ekonomike prirodnih resursa Figure 3. The concept of the natural resource economics Bateman (12) daje vrlo opsežan opis različitih načina koje ekonomisti prirodnih resursa koriste kako bi izračunali cijenu prirodnih resursa ili prirodnih procesa koji imaju društvenu vrijednost. Postoje doduše i kritičari koji ne vole stavljati cijenu na prirodu. Oni tvrde daje to samo nastavak tržišnog sustava koji je stvorio ekološke probleme u kojima se sada nalazimo. Oni iskreno vjeruju da novčano mjerenje okoliša predstavlja samo još jedan korak ka globalnoj degradaciji prirodnog svijeta. Međutim uprkos navedenim konstatacijama razvijaju se i dalje metode analize troškova i koristi (CBA). Tu se ustvari lomi filozofija koja stoji iza toga, filozofija koja je zasnovana na idejama 19. stoljeća, po kojoj se stvarnost iza nas sastoji samo od materije i energije. Danas počinje prevladavati mišljenje da se stvarnost ne može svesti samo na materiju i energiju i da postoji skup subjektivnih sudova i informacija kao osebujan način mišljenja, tradicije, predrasuda itd. Ukratko, činitelji koji se ne svode na materiju i energiju nego imaju značaj suda ili informacije. To znači da materijalistička koncepcija neopravdano zapostavlja ulogu osobnosti i ulogu nacionalne ili lokalne tradicije. Tu praktički dolazi do stvarnosti loma vrijednosti sudova u odnosu na šumu i šumske resurse. Kod primjene načela troškova i koristi i kriterija ekonomske učinkovitosti, niti jedan projekt, politička odluka ili radnja neće biti izabrana ukoliko društvena korist (B) nije veća od društvenih troškova (C). Optimalna skala nekog projekta ili radnje je ona točka gdje je razlika koristi i troškova najveća. Izraženo formulom, to bi se moglo postaviti: 1. B>C,tj.neto B>0 2. izabire se opcija kao daje max (B — C), tj. max.netoB. Teoretski, CBA se može upotrijebiti za procjenu projekta. Najveća je zamjerka CBA prividna nepravednost načina na koji ta tehnika razmatra učinke ekonomskog razvoja na okoliš. Mogu se identificirati dva glavna problema koji se javljaju u primjeni tradicionalnog CBA pristupa: Konvencionalna CBA ne procjenjuje sve stavke na jednak način. Dok se većina troškova i koristi izražava novcem, ekološki učinci nekog projekta izraženi su nenovčanim, opisnim parametrima koji neće imati jednaku važnost za one koji donose odluke. Konvencionalna CBA ne posjeduje, "kriterij potrajnosti" tj. nema ugrađeni mehanizam koji će osigurati |