DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1996 str. 8 <-- 8 --> PDF |
I. Trinajstić: SUKCESIJA VEGETACIJE NA POŽARIŠTIMA ŠUMA CRNIKE I CRNOG JASENA ... Šumarski list br. 1—2. CXX (1996), 3—7 prot tomu alepski se bor (Pinus halepensis) javlja samo na opožarenim površinama, stoje u skladu s njegovim širenjem kao pirofitom. Ostale se razlike u flornom sastavu mogu smatrati slučajnima i prema našem mišljenju nemaju povezanosti s požarom. Dalja će komparativna istraživanja, ukoliko se na nekim drugim lokalitetima pronađu analogne površine, pokazati koje će se od analiziranih značajki moći smatrati zakonitošću u prirodnoj obnovi šuma crnike as. Orno- Quercetum ilicis, poslije požara. RASPRAVA Crnikove šume sa crnim jasenom na Kozjaku kraj Splita razmjerno su maleni dio sveukupnog areala as. Orno-Quercetum ilicis u Hrvatskom primorju. Ta je šumska zajednica, kao što je poznato (H o r v a t i ć 1963) vrlo rasprostranjena duž istočnojadranskog primorja, ali najveće površine zauzima u njegovu sjevernom dijelu, odakle je i opisana (H o r v a t i ć 1939). Tijekom vremena sakupilo se razmjerno mnogo podataka (usp. Trinajsti ć 1985, 1995) o njenoj florističkoj građi, pa nam to olakšava procjenu razvijenosti as. Orno-Quercetum ilicis i na Kozjaku. Tako je s 39 fitocenoloških snimaka na prostoru od zapadne Istre, na sjeveru, do otoka Sipana na jugu obuhvaćeno 54 vrste (Trinajstić 1985), a iz istočne Istre na temelju 10 snimaka 36 vrsta (Trinajsti ć 1995). Usporedimo li navedene podatke s rezultatima dobivenim na Kozjaku, možemo uočiti da su i u neopožarenim i opožarenim dijelovima sastojina zastupljene praktički sve, za as. Orno-Quercetum ilicis, značajne vrste. U usporedbi s listopadnim šumama termofilnih hrastova (Quercus pubescens, Q. virgiliana), crnikove šume sa crnim jasenom po broju su vrsta znatno siromašnije, međutim obnova flornog sastava poslije požara teče znatno brže. Sve dosad iznijete spoznaje upućuju, ako ne na nepobitnu tvrdnju, ono bar na razmjerno dobro utemeljenu pretpostavku, da samim požarom ne dolazi do de gradacije proučavane crnikove šume. Požar se tu može usporediti sa sječom, s tom razlikom da se poslije požara površinski slojevi tla obogate mineralnim tvarima iz pepela, ali povećana količina hranjivih tvari ipak ne dovodi do zakorovljivanja. Površine na kojima je provedena čista sječa obično se prvih godina odlikuju jakom zakorovljenošću koja se očituje tako dugo dok drvenaste vrste svojim izbojcima iz panja ne zatvore sklop. Dakako, šteta je od požara očita, jer vraća razvoj šume na početak, pa i crnikove šume treba, također, svagdje tamo gdje je to moguće zaštititi od požara. Međutim, navedena su istraživanja pokazala, da se as. Orno- Quercetum ilicis može poslije požara sama uspješno regenerirati i da požar u većoj mjeri ne ugrožava njenu flornu strukturu bez obzira na to što u neposrednoj blizini postoji izvor sjemena alepskog bora, koji bi naplođivanjem, teoretski, mogao skrenuti sukcesiju u smjeru, na požar vrlo osjetljivih šuma alepskog bora. Takva je pojava vrlo česta u sušem dijelu Hrvatskog primorja, naročito na otocima, gdje se prvotne čiste vazdazelene šume crnike (as. Myrto-Quercetum ilicis) ni poslije sječe, niti poslije požara nisu mogle regenerirati, već su se na njihovu mjestu razvile bujne šume alepskog bora, najčešće as. Querco ilicis-Pinetum halepensis (usp. Trinajstić 1988). Upravo su za to područje vezani i najveći šumski požari u Hrvatskom primorju. ZAKLJUČAK Na temelju komparativne analize flornoga sastava opožarenih i neopožarenih dijelova sastojina šuma crnike sa crnim jasenom — as. Orno-Quercetum ilicis na padinama Kozjaka kraj Splita ustanovljeno je da požar kao ekološki čimbenik nije znatnije poremetio flornu strukturu navedene šumske zajednice. Isto je tako usta novljeno, da u opsegu as. Orno-Quercetum ilicis, poslije požara ne dolazi do formiranja šuma alepskog bora, bez obzira na to što u neposrednoj blizini postoji izvor njegova sjemena. To je dokazom stabilnosti as. Orno-Quercetum ilicis u opsegu svoga potencijalnog areala. |