DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 17 <-- 17 --> PDF |
B. Hrašovec, J. Margaletić: ŠTETNICI SJEMENA I NJIHOV UTJECAJ NA OBNOVU ŠUMA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 3—4, CXX (1996), 101—106 be, nakon čega dio žira ostaje "zaboravljen". Osim toga u nekim je istraživanjima dokazano i selektivno hranjenje žirom koji je već napadnut od žirotoča (Marquis, Eckert, i Roach 1976; Semel i Anderson 1988), međutim oba navedena ekološka aspekta nismo dosada obuhvatili svojim istraživanjem. Savijači i štetni opnokrilci Dvije su najbrojnije vrste leptira savijača (Lepidoptera, Tortricidae) utvrđene ovim istraživanjem: Cydia amplana Hb. i C. splendana Hb. Obje su vrste zabilježene na žiru hrasta lužnjaka. Veličina šteta varirala je s obzirom na lokalitete, a u najgorem je slučaju iznosila do 12% uroda. Oko 4% šteta na žiru pripisali smo "ostalim" vrstama među kojima se posebno izdvajala hrastova osa šiškarica A quercus calicis (Burgsd.) (Hymenoptera: Cynipidae). Njihova relativna abundanca jako je varirala prema lokalitetima i tijekom godina istraživanja, a posebno je dobivala na značenju kod situacija s minimalnim urodom žira. Tada je gotovo sav žir bio napadnut od ove vrste4. Pipe - razarači žira Na istraživanom području utvrđene su četiri vrste: Curculio glandium Marsh., C. elephas Gyll., C. venosus Grav. i C. villosus F. Prve tri štetne su za žir hrasta lužnjaka, dok se treća razvija u šiškama ose šiškarice (Biorhiza terminalis F.). Redukcija je dosizala ponekad i više od 1/4 uroda. Najveći dio šteta uzrokovala je vrsta C. glandium. Larvalni stadij temeljito je proučen, posebice onaj dio koji ova vrsta provede u tlu. Analiza zemljanih uzoraka načinjena je na terenu uz veliku pozornost, čime je postignut visok stupanj sigurnosti u shvaćanju njenog ciklusa razvoja, pa i prirodne strategije razvoja populacije. Ličinke su u tlu nalažene kroz čitavo trajanje istraživanja i na svim lokalitetima tijekom čitave godine. Odrasle ličinke izlaze iz otpalog žira u relativno kratkom vremenskom intervalu i odmah se ukopavaju u šumsko tlo ispod krošanja hrastova u čijem žiru su se razvijale. Što brže izvedu silazak u tlo, manje su izložene napadu prirodnih neprijatelja. Gotovo 75% ličinki zaustavlja se na dubini između 5 i 15 cm. Samo oko 20% ličinki ukopava se pliće od 5 cm, dok ostatak silazi dublje od 15 cm. Ovakav dubinski raspored ličinki objašnjavamo potrebom za uporabom najpovoljnije prostorne niše. Najveći broj ličinki nalazi se upravo toliko duboko da izbjegne većinu prirodnih neprijatelja i nepovoljnih klimatskih čimbenika, a dovoljno plitko da se odrasli insekt bez većih problema probije na površinu kada za to dođe vrijeme. Prostorni raspored u tlu nije se mijenjao tijekom vremena, što ukazuje na statičnost jednom ukopanih ličinki. To je posve razumljivo kad uzmemo u obzir da boravak u tlu kori4 Napominjemo da se radi o ekstremno malenim količinama žira kada nije vrijedio postotni odnos štetnih vrsta koji je izložen u ovome radu. ste za medij u kojem će proći kroz najintenzivnije procese metamorfoze. Isto tako, utvrđen je i insularan raspored svih razvojnih stadija u tlu, a koji je najuže povezan s plodonošenjem pojedinih hrastova. Stadij kukuljice proučavanje na terenu i u laboratoriju. Prve kukuljice nalažene su u zemljanim probama početkom srpnja, a posljednje su iskopavane početkom rujna. Utvrdili smo daje kukuljica najkraći razvojni stadij kod istraživanih populacija. Zanimljiva je činjenica koja se redovno potvrđivala na terenu i u laboratoriju, da nijedan novonastali imago (razdoblje kolovoz - rujan) nije još iste godine izašao iz tla. Ovo je proturječno sa dosadašnjim podacima o postojanju jednogodišnjih generacija. U našim istraživanjima nismo utvrdili niti jedan izlazak imaga iz tla u ljetnom razdoblju. U tipičnim hrastovim nizinskim šumama tlo je tada obično suho i vrlo tvrdo, a žir je već postigao skoro pune dimenzije i nema više vremena, a niti razloga za izlazak imaga iz tla. Razvojni stadij imaga motren je na više načina. Jedan od najhitnijih podataka o ekologiji vrste, vrijeme njenog prelaska iz faze mirovanja u aktivnu fazu u nadzemnoj šumskoj etaži, dobiven je posredstvom lovnih okvira koji su postavljani na više lokacija tijekom razdoblja istraživanja. Izlazak imaga u sastojini događao se isključivo u proljetnim mjesecima. Slika 2. prikazuje rezultat hvatanja imaga na tri klopke postavljene u istoj sastojini u tri različite godine. Uočava se sličnost Slika 2 Dinamika izlaska žirotoča zabilježena na tri lovna okvira 1991., 1992 i 1995. godine. Figure 2 Emergence period of acorn weevils recorded on three forest floor traps in years 1991. 1992 and 1995. između dvije uzastopne godine (većina kornjaša izašla je do kraja prve polovice svibnja), dok je 1995. izlazak pomaknut na početak lipnja. Drugi važan rezultat dobiven pomoću lovnih okvira bio je podatak o trajanju životnog ciklusa, odnosno način cijepanja populacije u nekoliko višegodišnjih serija5. Do ovog smo podatka do 3 Na samom početku istraživanja utvrđena je mogućnost prevladavanja dvogodišnje i nepostojanje jednogodišnje generacije žiročeta (Hrašovec 1993). |