DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 21     <-- 21 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 502.7.001 Šumarski list br. 3—4, CXX (1996), 107—119


ZAŠTITA PRIRODE I OKOLIŠA U REPUBLICI HRVATSKOJ


ENVIRONMENTAL PROTECTION IN THE REPUBLIC OF CROATIA


Željko ŠPANJOL*


SAŽETAK: U radu autor najprije daje kratak povijesni prikaz razvoja zaštite
priode i okoliša u svijetu i Republici Hrvatskoj. Analizirajući problematiku
gospodarskog razvoja ljudskog društva, temeljenu na sveopćoj moralnoj
i duhovnoj krizi, dani su osnovni ciljevi i zadaci zaštite prirode i okoliša; mada
terminološki i funkcionalno mnogi autori još nisu rekli završnu riječ o ova
dva termina. Stjecanjem samostalnosti i suverenosti, Republika Hrvatska počinje
zakonsku zaštitu prirode i okoliša usklađivati prema međunarodnim demokratskim
načelima i pravilima, noseći pritom više od stoljeća staru tradiciju
zaštitarstva na ovim prostorima, nimalo ne zaostajući za svijetom. U radu
je dan popis svih zakona i propisa kojima se uređuje pitanje zaštite prirode
i okoliša prema područjima djelovanja. Donosi se također i popis međunarodnih
ugovora, kojih je Republika Hrvatska, odlukom Vlade, stranka na
temelju nostrifikacije o sukcesiji. Dan je organizacijski prikaz tijela i ustanova
u čijem su djelokrugu poslovi zaštite prirode i okoliša. Republika Hrvatska
sa svojom prirodnom baštinom i relativno dobro očuvanim okolišem ima sve
komparativne prednosti za kvalitetan, promišljen i održivi gospodarski razvoj.
Također, neka dosadašnjih 7,3% teritorija zaštićenih zakonom, što skorije bude
planiranih 15%.


Ključne riječi: Republika Hrvatska, zaštita prirode i okoliša, zakonska
regulativa, organizacijski ustroj zaštite


UVOD — Introduction


Povijest razvoja ljudskog društva vezana je uz staljući
fizički lik zemljine površine iznad dopuštenih granu
borbu čovjeka kao misaonog bića za život i blagonica
i na štetu humanizirane prirode i humanih vrijedstanje.
U toj borbi čovjek uvijek mijenja prirodu i okonosti
u životnom prostoru, čovjek sve ozbiljnije shvaća
liš, iskorištava izvore prirodnog bogatstva, ovladava djenesagledivost
mogućih loših posljedica za njega samolomično
zakonima prirode, kako biju prilagodio svojim ga. Zadovoljavajući vječnu težnju za materijalnim i kulpotrebama.
Ljudski um je u svom razvojnom putu doturnim
potrebama, čovjek u određenim trenucima nije
stigao fazu u kojoj je, zahvaljujući ubrzanom razvoju u stanju ili ne želi uvidjeti moguće posljedice svoga zaznanosti
i tehnologije, stekao moć da mijenja svoju okodiranja
u prirodu i njezina prilagođavanja svojim težnjalicu
na bezbroj načina i u opsegu bez presedana, unoma.
Izlišna su stvar bile promjene izazvane namjerno,
seći tako razne promjene u prirodu. Pogrešno ili nebri-jer realno sagledavajući problematiku danas nije možljivo,
ta moć može nanijeti i nanosi nepredvidivu šteguće
obaviti bilo koji zahvat, koji na indirektan način
tu životnom okolišu, a time i samom čovjeku. Tehnone
donosi određenu opasnost. Ali čovjek te opasnosti
loški napredak voden je putovima neracionalnosti, nemora
spoznati, a rizik da se one dogode svesti na najodgovornosti,
neprimjerenosti i netolerancije. Mijenja-manju moguću mjeru. Interakcija između društvenoga


i prirodnog sustava, napose ljudskih težnji, dovela je do


* Mr.sc. Željko Španjol, Zavod za uzgajanje šuma, Šumarski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu. konfliktnih situacija, a time i do krize okoliša. Čovjek