DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Ž. Burzan, M. Idžojtič, H. Guuenberger: STANDARDIZACIJA ISTRAŽIVANJA KARIOTIPOVA ČETINJAČA ... Šumarski list br. 3-4 , CXX (1996), 121—131 ZAKLJUČAK - Conclusion Prijedlog standardiziranog načina kariotipizacije vrsta porodice Pinaceae - Proposed standard method of karyotyping species of the Pinaceae family Ako u citološkim istraživanjima nema posebnih razloga zbog kojih su odabrane diploidne stanice (npr. za bioindikacijska istraživanja), za kariološka istraživanja borovki preporuča se koristiti haploidno tkivo endosperma u razvoju. Preparati se mogu raditi kao trajni ili polutrajni. Ako se preparati rade kao polutrajni, obrađene stanice je potrebno sačuvati ili kao fotografiju ili kao snimak načinjen videokamerom montiranom na mikroskop, spremljen na tvrdom disku priključenog računala. Jedini nedostatak u radu s polutrajnim preparatima jest u tome, da se isti preparati ne mogu naknadno pregledavati, kada je znanstvenik, koji ih je ranije pretraživao, postao iskusan citolog. S obzirom da je standardiziranje bojenja preparata jedan od najvećih problema u citologiji, preporuča se primjena bilo koje metode bojenja, koja će za krajnji rezultat imati dobro kontrastirane i obojene kromosome. Kao prihvatljiv vodič svakom istraživaču mogu općenito poslužiti Feulgenova squash metoda bojenja preparata, bojenje acetokarminom, Giemsa - C metoda oprugavanja kromosoma ili neka od fluorescentnih metoda. Vrlo je važan dovoljan broj analiziranih stanica u radu, s ciljem dobivanja najvećeg mogućeg broja pokazatelja u varijabilnosti analiziranog uzorka. Ne preporuča se analizirati manje od osamnaest stanica, a uzorak od trideset analiziranih stanica trebao bi biti dovoljan za dobivanje rezultata koji su statistički dobro dokumentirani. F i t test su jednostavni i dobro ih je koristiti u analizi vlastitih rezultata i za komparaciju s rezultatima istraživanja drugih autora. U raduje nužno objaviti sliku najbolje stanice s dobro raspoređenim kromosomima ili stanice sa značajnim i zanimljivim detaljima o kojima se u radu diskutira. Preporuča se rasporediti kromosome od najdužeg, obilježenog brojem I, do najkraćeg, obilježenog brojem XII. Dužine kromosoma i krakova u stanicama trebaju biti prikazane relativnim vrijednostima u odnosu na dužinu prosječnog kromosoma u svakoj stanici (= 100). Sekundarne konstrikcije treba prikazivati kao postotak udaljenosti od centromere, u odnosu na ukupnu dužinu kraka na kojem se nalaze. U idiogramu ih treba ucrtati na krak kromosoma na kojem su najčešće registrirane, kao prosječan rezultat učestalosti njihovog pojavljivanja. Primjer prikazujemo u tablici 5. Veličinu same sekundarne konstrikcije ne treba uključivati u ukupnu dužinu kraka kromosoma na kojem se nalazi, iako se preporuča u radu posebno registrirati i navesti broj i učestalost prominentnih sekundarnih konstrikcija (jasno neobojenih dijelova krakova kromosoma). Položaj centromere i pripadajuću nomenklaturu kromosoma za vrste porodice Pinaceae treba koristiti prema Saylor u (1961). Prema toj klasifikaciji submetacentrični kromosomi imaju odnos kratki/dugi krak (S/ L) manji od 0.75, dok metacenrični kromosomi imaju veću vrijednost od navedene. Sto se opreme tiče, uputno je koristiti se najboljom raspoloživom opremom. Svakako se preporuča spremanje podataka na računalu, njihova analiza, numerička i grafička prezenacija. U ovom trenutku moderna oprema za citološka istraživanja opisana je u radu Guttenbergera et al. (1995), uz primjenu tzv. ekspertnog sistema, koji se može primijeniti i ako se u citološkim istraživanjima računalo niti ne koristi za analizu. Numerički kariotip treba prikazati kao u ovom radu u tablicama 4a, 4b i 4c. Grafički prikaz karioloških istraživanja idiogramom (slika 2a) je obvezan. Vrlo su informativni i preporučuju se također izraditi tzv. polikariogrami (11 c h e n k o , 1975; Muratova, 1978; B o r z a n , 1988), prikazani u ovom radu na slici 5. Konačno, bit ćemo zahvalni kolegama za svaki komentar na ovaj rad, jer ne smatramo da su preporuke za standardizaciju koje smo ovdje iznijeli bez nedostataka. Ovim radom bila nam je namjera ukazati na nužnost u standardiziranju kariotipizacije vrsta porodice Pinaceae, te se nadamo da ćemo uz pomoć primjedbi koje bi trebale uslijediti, biti u mogućnosti unaprijediti naša istraživanja i time postići bolje rezultate. CITIRANA LITERATURA - References B o r z a n , Ž., 1977: Contribution to the karyotype analysis of the Borzan , Ž. & Pape š , D., 1978: Karyotype analysis in Pinus: European black pine (Pinus nigra Am.). Ann. Forest, vol. A contribution to the standardization of the karyotype anal8( 3), pp. 29-50. ysis and review of some applied techniques. Silvae Geneti- B o r z a n , Ž., 1981: Karyotype analysis from the endosperm of Euca, vol. 27(3-4), pp. 144-150. ropean black pine and Scots pine. Ann. Forest., vol. 10(1), pp. 1-42. Guttenberger , H., 1993: Image analysis and pattern recogniB o r z a n , Ž., 1988: Kariotipovi nekih borova podsekcije Sylves-tion for cytogenetic studies. IUFRO Cytogenetic Working tres. Glasnik za šumske pokuse, Zagreb, vol. 24, pp. 1-100. Party (S2.04-08) Symposium, Brijuni, Croatia. Manuscript, (In Croatian with English summary). pp. 1-12. |